JANA KRIŠKOVIĆ BAŽDARIĆ / 33ETC.BLOG - članci autora

Onoga dana kad u tuđoj nevolji nađeš utjehu, stani i zapitaj se

Pozitivci se smatraju naivnima i ponajprije socijalno neukima, dok negativci imaju utemeljene razloge da bi bili takvi – sve znaju, intelektom su nadmoćni i upućeni u baš sve što se oko njih događa.

O mojoj borbi s cigaretama ili, još bolje rečeno - s rutinom

er, ostavim li je se, nijedna ideja koja mi padne napamet neće biti toliko zanimljiva, nijedno razmišljanje neće biti toliko intenzivno, a tek da me vidi što ću kad me uhvati nemoć, tuga ili ne daj Bože dosada.

Možeš li se osloniti na ključnu osobu u svom životu? Na sebe?

Da nismo toliko vremena izgubili ispravljajući druge ljude, imali bismo vremena napretek kako bismo saznali sve ono bitno o sebi. Da nam ne treba netko drugi da nas učini sretnima.

Alzheimer, ili kakav je osjećaj reći 'zbogom' prije vremena?

Pamtim njega. Pamtim te čokoladne dražeje, pamtim sve naše razgovore, pamtim svoj osjećaj ponosa što imam najpametnijeg tatu na svijetu. I znam da mi silno nedostaje.

Životom u kojem nema ludosti mogu živjeti samo skroz ludi!

Ipak, svrha je ona ludost bez koje ne bismo trebali živjeti! Pitam se kako preživljavaju oni koji je nisu prepoznali? Koji joj nisu dopustili da ih vodi? Pitam se nisu li upravo ti ljudi oni koji su ludi?

Tražimo li svi uporno sreću na nekim skroz krivim adresama?

Mislimo da je sreća nešto što će upopuniti prazninu u nama. Tražimo je u vlastitim iskustvima, projiciramo situacije za koje smatramo da će je donijeti. Postajemo najobičniji konzumenti u potrazi za samima sobom.

Ljubav je, sigurna sam, vječna, ali nisu i sva njezina lica...

I sve što me tada izluđivalo, danas mi strašno nedostaje. I sve što mi je išlo na živce, danas znam da je prošlost. Nitko me više nikada neće moći iznervirati kao što su to mogli oni.

Nisu ova vremena okrutna, mi ih sami činimo upravo takvima

Mrzimo vlastite nedostatke i tuđe uspjehe. Mrzimo iskrene razgovore. Vremena prozivaju komeptitivnima. Ali, opet, kompetitivni smo samo mi.

Ovo nije žalopojka, ali pritišće li i tebe taj 'od 9 do 5' život?

Koliko nam realno sati i minuta ostane da bismo se posvetili onome što volimo? Koliko nam vremena ostaje da bismo se usredotočili na neke svoje osobne ciljeve pokušavajući uklopiti i zadovoljiti sve što se mora...

'Ovo sam ja', ili što nas čeka izvan granica ljudskih slabosti?

Malo ljudi zna odgovoriti na pitanje: tko sam ja?, a još manje ih sigurnim glasom viknuti: ovo sam ja!

'Kad će mirovina?', upitala je ona, a 40 joj je godina tek

Mirovina je postala sveto mjesto budućnosti u koje se polažu sve nade da život može biti lagodan i lijep, da postoji mjesto na kojem se više nitko ne pita kad će večer, petak, ili godišnji odmor.

Traži se Bog. U crkvi sigurno nije, provjerila sam neki dan...

I tako. Nisam bila na misi dugi niz godina. Točnije, sigurno deset.

Rekli ste da na kontrolu dođe za 7 dana. Toga dana je umrla.

Nema je već nekoliko tjedana. Puno razmišljam o svemu i shvaćam da polako pronalazim svoj mir.

Kako nam je naša sloboda postala bliska ideji ropstva

Nitko nas nikada nije podučavao kako da naučimo poštivati vlastite rokove, jer rokove su nam uvijek postavljali drugi. I njihovi su redovito bili važniji od onih naših.

Miris uspomene, ili koliko toga stane u šalicu bijele kave

Tek ponekad, sasvim slučajno uhvatimo neki miris putem, koji nas na trenutak vrati na neko lijepo mjesto, u neko zaboravljeno vrijeme. Poželimo tada da miris potraje...

Diljem Ilice okupljeni graÄani doÄekali naÅ¡e reprezentativce

Mnogi se s ovom pozitivom jednostavno ne mogu nositi

U jeku nogometnog ludila u Hrvatskoj, točnije Rusiji, ponovno je u Hrvatskoj došla do izražaja poveća skupina ljudi koja predstavlja vatrenu elitu kritičara hrvatske zbilje.

Dopusti si biti povrijeđen i iskoristi to za dobre stvari

Jedan jedini dan može nas oblikovati i promijeniti toliko da ćemo o nekoj stvari danas donijeti potpuno drugačiju odluku od one koju bismo za tu istu stvar donijeli jučer.

Kad smo i zašto oboljeli od 'ma briga me' sindroma?!

Neki dan me nazvala prijateljica da bi mi rekla da ju je prvi put u životu posao potpuno izbacio iz takta.

Zašto ne bismo sami sebi rekli da smo super upravo ovakvi?!

Danas sam pročitala sjajne vijesti! Ispada da je većina našega života habitualne prirode, ukratko, veliki paket navika koje prakticiramo iz dana u dan.

Ne pristajte biti 'normalni', to ostavite za one koji odustaju

Ne znam spadate li u ovu neobičnu skupinu ljudi, ali vjerojatno ćete to do kraja ovog teksta shvatiti. Ne pronađete li se u ovim redovima, i to je sasvim u redu. Ne može svatko biti vi, i ne može svatko biti čudak.

OSTALO

Preporučeni članci