Zapovjednik obrane Vukovara, Mile Dedaković Jastreb, nije htio odustati od obrane Vukovara čak i kada je situacija bila bezizlazna. Na današnji dan 1991. pisao je, između ostalih, predsjedniku i Saboru i molio pomoć
Jastrebov hitni apel Zagrebu: Spasite žene, djecu i ranjenike
Borovo selo već je bilo odsječeno, a naleti JNA na Vukovar bili su sve jači. Iako je sve ukazivalo na tragičan kraj, zapovjednik obrane Vukovara, Mile Dedaković Jastreb, nije htio odustati.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
Moguću slamku spasa vidio je u pomoći iz Zagreba i ostatka Hrvatske. Predsjedniku Tuđmanu, Saboru i na još nekoliko institucija poslao je htino pismo u kojem je tražio pomoć.
Njegovo pismo donosimo u cijelosti:
"Borovo Naselje je u neprijateljskim rukama, osim dijela glavne ulice za koji očekujemo podatak još u toku dana. S obzirom na odnos snaga, smatramo da će i taj posljednji punkt pasti. Sedamdeset posto nepobjedivog Vukovara je u rukama neprijatelja. Imajući u vidu snage i sredstva kojima branitelji Vukovara raspolažu i čime raspolaže neprijatelj, očekujemo da u toku dana ili noći Vukovar doživi sudbinu Borova Naselja.
Snage i sredstva koje ste mi dodijelili za proboj puta i deblokadu puta Vinkovci – Vukovar (jedna brigada ZNG – 800 ljudi, od toga 400 pobjeglo), bez oklopno mehaniziranih jedinica i bez mogućnosti vatrene pripreme i podrške, jer nismo imali granata i mina, bile su dovoljne za politički proboj, ali ne i za vojni – stvarni”, ljutito je dao do znanja kako je zbog slabe potpore u ljudstvu i naoružanju Vukovar otpočetka bio osuđen na propast.
Zahtijevam da spasite živote žena, djece i ranjenika, jer branitelji Vukovara i Operativna grupa nemaju mogućnosti da ih silom zaštite i spase. Također zahtijevam da nam HITNO uputite: uniforme, civilnu odjeću i obuću jer iz Vukovara i Borova Naselja pristižu ljudi, borci tj. oni koji se uspijevaju probiti do Vinkovaca, a iza kojih ostaju njihovi prijatelji u minskim poljima ili kao žrtve mitraljeskih gnijezda. Nemamo ni jedan komad odjeće, ni par obuće, a pomoć od Kriznog stožera Vinkovci ne možemo dobiti.
Zahtijevam da osigurate pristojan smještaj za one koji su osuđeni na smrt, a mi se nadamo da će barem dio njih preživjeti. Ovaj put zahtijevam da se konačno udostojite da mi pismeno odgovorite što ćete poduzeti u kontekstu spašavanja života, i to HITNO, a što od mene očekujete i u tom kontekstu da mi date konkretne zapovjedi, snage i sredstva."