Tajna dobrog obrta? Obitelj! Bio je jasan odmah na početku Josip Sabljak (66), vlasnik bravarsko-instalaterskog obrta Termo-instal iz Ogulina. Taj majstor nije dvojio kad je obitelji posvetio nedavno osvojenu statuu "Zlatne ruke" s poveljom, najprestižnije priznanje Hrvatske obrtničke komore, koje su mu uručili na proslavi 30. obljetnice te institucije. Bio je jedan od pet laureata, a u razgovoru nam je otkrio kako su za nju svi zaslužni.

- Iznenadila me nagrada, no odmah sam je postavio u kući u vitrinu jer su svi za nju pridonijeli, pogotovo moja supruga. Ona je vodila knjigovodstvo obrta, brinula o papirima, narudžbenicama i svemu. I dan danas pregledava narudžbe i dokumentaciju o radovima. Uvijek nas podsjeti da nešto trebamo obaviti, napraviti i ne možemo bez nje. Tu je i moj sin, koji je deset godina radio u obrtu pa postao profesor u Obrtničkoj i tehničkoj školi Ogulin – rekao nam je Sabljak i otkrio kako je sretan što će sin nastaviti voditi obiteljski posao. 

Nagrada za životno djelo

Naime, ova nagrada ujedno je Sabljaku postala nagrada za životno djelo. Kaže kako ima 49 godina staža i osjeća da će se ove godine umiroviti. Sretan je što će posao nastaviti mlađi, ali i on će pripomoći. 

- Vjerujem da ću i u mirovini moći pripomoći i raditi. Zapravo, radit ću dok god se budem mogao popeti na krov kako bih postavio solarnu instalaciju za grijanje vode – otkriva nam Sabljak. 

No doći do ovoga i stvoriti obrt koji poznaju svi u kraju i šire, nije bilo nimalo jednostavno. Taj majstor rekao nam je da je sve počelo zaista davno, kad je završio zanat i postao autolimar. Zaposlio se u poduzeću DIP instalacije u Ogulinu. Radio je kao varilac, odlazio na terene i pomagao u radionici. Sve to trajalo je do rata, a svoj posao pokrenuo je 1996. upravo kroz Termo-instal. U počecima se bavio akvakulturom i poljodjelstvom, a nakon nekoliko godina glavna djelatnost obrta postala je proizvodnja metalne građevinske stolarije. Postupno se usavršavao i proširio djelatnost na uvođenje vodne instalacije, sanitarne opreme te postavljanje plinskih instalacija, opreme i instalacija za grijanje. Također, položio je ispit o stručnoj osposobljenosti za zanimanje keramičar jer mu znanja nikad nije bilo dosta. Danas obrt ima četiri djelatnika, naučnike i nikad više posla. 

- Najteže je biti sam sebi šef. Mogu vam reći da sam 24 sata pod mobbingom, i to uglavnom svojim. Dogovaram poslove, ponude nekad pišem do duboko u noć, a da sam sve radim, to bi bilo koma. Supruga je tu da nas podsjeti na sve, prati otpremnice i brine da nešto ne preskočimo – smije se Sabljak. 

Dodaje kako u zadnje vrijeme radi oko 10 sati na dan. To je manje nego prije. 

- Prije se više radilo iako uvijek ima posla. Znao sam odraditi svojih osam sati i onda poslijepodne otići k mušterijama samo nešto kratko obaviti, pomoći ljudima. No ti kratki poslovi uvijek bi se oduljili, pa sam rekao kako je dosta. Zato sad čak ne radimo subotom – pojašnjava majstor, no dodaje kako nekad odradi prekovremene zbog ekonomičnosti posla. Zbog dodatnih sat-dva ne moraju dolaziti sljedeći dan i iznova nositi alat, raspremati i pospremati. Njegovi radnici to shvaćaju te su i oni potvrdili da je to mudrije. Koliko se posvetio poslu, priznaje, na pravom godišnjem odmoru nije bio posljednjih 30 godina. 

- Evo, sad ću s obitelji otići do rođaka u Istru na osam dana. Ne mogu dulje jer me već nakon blagdana Velike Gospe čeka dogovoren posao. Dobro je što ću na odmor otići ondje gdje baš nema signala - kaže Sabljak i priznaje kako ga posao zapravo prati kamo god krene. Riječ je o profesionalnoj deformaciji, koju imaju i njegovi zaposleni. 

- Mi nakon posla sjednemo odmoriti se, odemo nekamo na kavu pa gledamo okolo kako je netko razveo grijanje, kako stoje cijevi i slično. Shvatili smo da to radimo pa se samo počnemo smijati sami sebi – slikovit je Sabljak.

Usmena preporuka donosi posao

A posao s instalacijama s godinama se samo razvija, kao i dostupna tehnologija. I dan danas uče o novinama te ih predlažu i klijentima.

- Oni nam predlažu što bi učinili, a zatim im mi dajemo i svoje ideje. Drago nam je da nas poslušaju i imaju povjerenja u nas. Dosta se radi s dizalicama topline, u čemu nam pomažu i kolege. Radimo i sa solarnim pločama za grijanje vode. Baš smo postavili zadnje u jednoj vili na Krku – opisuje nam ovaj iskusni majstor. 

Otkrio nam je i kako za svoj obrt nikad nije izradio reklamu ili dijelio kalendare da bi se promovirao. Do njega ljudi dolaze preko preporuka drugih i o njihovu dobrom radu već se godinama priča. 

- Živim u manjem gradu i naravno da me svi poznaju. Ta samoreklama ispala je najbolja, a mi se zaista trudimo napraviti najbolje što ide. Dvosjekli je to mač jer, da smo nešto loše napravili, vjerujte, brzo bi se među ljudima to saznalo. Ovako radimo doslovno od Slavonskog Broda do Splita. Posla je mnogo, ima ga za sve, a jedino što nedostaje je zaista kvalitetna konkurencija. Svatko će te preporučiti ako si fer – kaže Sabljak.

Najveći posao koji su radili bio je u hotelu Diplomat u Zagrebu; 

- Radili smo vodoinstalacije, 40 apartmana, dizalice topline, ventilokonvektore, ventilaciju, rekuperatore za fitness, za saune. Nisam ondje bio direktni izvođač, ali što god su zahtijevali, sve smo obavljali. Sve je korektno napravljeno te me i dan danas zovu ako trebaju neko pojašnjenje. Ljudi su zahvalni, zovu me i u goste – ponosno navodi Sabljak. 

Otkrio nam je i što uči svoje zaposlenike, ali i mlade generacije. 

- Važno je ne lupati sulude cijene i ne ljutiti se. Mlađi nemaju živce raditi s mušterijama, neki čak i galame, a treba znati saslušati ljude. Vrlo je važno prenositi znanje. Uvijek svojima savjetujem da naučnike uče da prepoznaju alat, materijal, kao i da budu korektni prema njima. Najlošije je kad čovjek dolazi raditi u nekom strahu. Učim ih da moraš biti čovik – ističe nam za kraj Sabljak i prisjeća se kako je naukovanje u njegovo doba bilo mnogo grublje i zapravo lošije. Mlade podsjeća da je biti obrtnik odlično, može se dobro zaraditi i živjeti, ali ništa ne ide na brzinu.