Smiješno mi je kad kažu da Livaja nije špica. A kako nije? On je sve, i devetka i desetka. Uprava mora pomoći Gattusu, a neće pomoći s 'ajmo Bijeli', nego pojačanjima, kaže Slaven Bilić
Bilić: Krovinović nije vođa, a ako Dinamo ima 22 podjednaka igrača, to znači da ne valjaju...
Hajduk je dobar. Bolje izgleda tablica nego što realno sad igra. Ima i sedam bodova razlike u odnosu na Dinamo. Moram čak i ja priznati - uvijek se gleda više Dinamo nego Rijeku u smislu neke konkurencije. Što je isto malo suludo, apsurdno. Jer ljudi su to zaslužili. Nije prošlo pet kola, nego je prošlo pola sezone. I bez poraza su. No imam osjećaj da se više ljudi pribojavaju i prate rezultate Dinama.
Rekao je to Slaven Bilić za tportal pa analizirao "bijele":
Pokretanje videa...
- Livaja je Livaja, najbolji igrač lige. Smješno mi je kad kažu da on nije špica. A kako nije? Livaja nije samo ili, bolje rečeno, nije jedino špica. Čovjek je dao milijun golova, ali i asistira. On je sve, i devetka i desetka. On asistira, on se spusti, on odigrava. Ima i viziju, i tehniku, i snagu. Daje inzaghijevske golove. Istina, u zadnje vrijeme je malo stao s realizacijom, ali on je kao Harry Kane, pravi quarterback. Kad se Kane spusti na centar, pa se okrene i vidi Sona kako leti po boku, pa ga pronađe balunom. Ali onda još Kane stigne, ne u 16-erac, nego u peterac. Pa ukliže i zabije gol s crte… Livaja je 'taj' igrač. Nije on ni devetka ni desetka, nego je '19'. Netko je pitao je li Luka 'šestica', 'osmica' ili 'desetka'. On je 24. Tako je i Livaja 19. Bi li njemu pomogala još jedna špica? Naravno da bi. Ali Hajduk ima najbolju špicu u državi.
Nahvalio je i Rakitića, dok Filip Krovinović prima dosta kritika.
- Njega determinira rezultat. Ako Hajduk vodi, a Krovinović odigrava one svoje lopte, onda ljudi govore 'e, to je to… ne treba glavinjati, čuvaj balun, smiri igru'. Ali ako Hajduk ne vodi ili je neriješeno, za istu takvu loptu će mu fućkati. Trenirao sam ga u dvije intenzivne lige, Championshipu i Premier ligi. Po uzoru na kartašku igru trešete, on je duja, nije trica, koja je najjača karta, niti as. I ta duja će ti uvijek pomoći. Trebaš duju da dobiješ partiju. Ali ako je sama, ne može ti pomoći. Krova će ti dati ruke. On nije frontmen, on je prateći vokal. Odličan prateći vokal. Možda i ne igra dobro, pa si čak i malo nezadovoljan njime, ali ekipa funkcionira. Ima igrača zbog kojih ekipa dobro igra. I slažem se, na toj poziciji on bi morao, kao i kod Kalikovog drugog gola protiv Rijeke, kada je otišao Livaji iza leđa, ušao i ubacio se, još malo više preuzeti odgovornost. Nama je u WBA-u bio dobar, a tamo nije bio prva violina. Govorimo o Championshipu. To je zanimljiva liga, jaka, specifična, ratnička, ali je druga liga. Možda najbolja druga liga na svijetu, ali je druga. On je bio važan kotačić u ekipi koja je bila stvarno dobra i koja je ušla u Premier ligu. Ali nije bio ni prva, ni druga violina u kreaciji.
Može li ova momčad izdržati do kraja?
- Može. Posebno ako Dinamo nastavi ovako. Stigli smo do polovine sezone, a to je već ozbiljan uzorak. Razumljivo mi je razočarenje Dinamovih navijača, ali i nepotpuno zadovoljstvo navijača Hajduka, pa čak i Rijeke. Nakon utakmice s Rijekom čak smo se i šalili, više da se utješimo, da nam je netko davao sedam bodova prednosti, uzeli bismo. Da ti je netko dao i bod prednosti, bio bi zadovoljan. Ali ne možemo očekivati da će Dinamo do kraja sezone igrati ovako, a da će Hajduk uz bod-poraz, bod-poraz, pobjeda tu i tamo, do naslova… Jednostavno, nitko ne igra šampionski. I nitko nema šampionsku seriju. Niti Hajduk, niti Rijeka ne rade tu seriju, ali imaju veliku prednost pred Dinamom. I ako netko od njih u drugom dijelu napravi takvu seriju, Dinamo će to jako teško dohvatiti, osim ako pobijedi u baš svim utakmicama. A pod serijom mislim na to da u osam utakmica ima barem šest pobjeda i dva remija. Znamo se tješiti, pa reći kakva liga... Kao Osijek, Dinamo, Rijeka, Hajduk, svi su tu, pa nikoga nije lako pobijediti. Nažalost, to je više zato što je to manje kvalitete. Nije da sve pršti od nje. A kad Dinamo kaže da ima 22 igrača podjednake kvalitete, onda će prije biti da ne valjaju nego da valjaju. Kako ćeš ih imati, trebaš imati love za njih. Ako su oni jednako kvalitetni, a ima ih 22, onda je to prosjek. Je l' može Hajduk? Može, ali samo ako se podupre Gattuso. I kada, ako ne sada. Neće on kao trener preglasno tražiti nove igrače za neke pozicije. Jer to znači da ne vjeruješ u one koje imaš. Ali opet, ne znači ni to da im ne vjeruješ, nego - daj još. Hajduku trebaju krila, pogotovo kada igra na način da su bekovi samo neki osigurači. Na krilima i na Livaji je sve da naprave razliku. I mislim da su Biuk i Durdov nedovoljni, i po godinama i po iskustvu. Ne mogu sami iznijeti utakmice i napraviti seriju o kojoj sam govorio. Oni će pomoći, zabijali su, asistirali. I napravili da Hajduk bude tu gdje jest. Ali sada je na upravi. Moraš pomoći... A neće pomoći Gattusu s 'ajmo Bijeli', nego pojačanjima.
Dopada mu se jedan mladi igrač.
- Svakog mladog igrača treba istrpjeti. Pogotovo obrambene mlade igrače. Evo, baš sam gledao malog Prpića protiv Rijeke, kakav je talent. Miran na lopti, odličan u postavljanju. Ma sve. Jedino mu fali malo mišića, kilograma. Mlad je, ali on još nije formiran. Boriš se za prvenstvo, pusti ti lijevu nogu i sve to. Obrambeni igrač treba snagu, boriti se. Ali on će biti taj, on će doći. Još nije sazrio u fizičkom smislu. I njega treba istrpjeti. A sada mu Gattuso daje priliku. Zna on što to znači. To je proces, pogotovo kod obrambenog igrača. Treba iskustvo za to gdje ne smiješ raditi greške. U igri naprijed je ipak malo drugačije. Naprijed nema što puno pogriješiti, odnosno napraviti štetu. Bio to Dudu (op.a. Eduardo da Silva), bio to Durdov ili već netko treći. A koga sam ja istrpio? Dosta ih je bilo jer volim mlade igrače. Ćorluka je bio taj, već je krenuo, tako da ga zapravo nije trebalo trpjeti. Ali trebaš ga istrpjeti na početku, ne nužno samo na terenu. Bilo je tako i s Ćorlukom i s Duduom. Pa i s Lukom (op.a. Modrićem). Pustimo sad priče. Znam što je bilo. Te 2006. bilo je pitanje je li on spreman ili nije. Ti to ne trpiš jer, hvala Bogu, ne traje dugo. To odmah klikne. I kliknulo je. Znam je li Luka odmah spreman za tu rolu, za što je spreman Ćorluka, a za što Dudu. Jer imamo i ovoga i onoga… Ali što to znači istrpjeti? To ne znači istrpjeti samo da on prestane raditi greške, nego i medije koji stalno nešto propitkuju - je li on taj, zašto ga se stavlja. Treba istrpjeti i te vanjske udarce. Mlađi igrači daju sve. Ne boje se, hrabri su, ne razmišljaju negativno. Samo pozitivno. On će ići jedan na jedan, on će prolaziti, bit će protagonisti. Ne razmišljaju 'što ako pogriješim'. Zato su dobri, ali samo ako su ukomponirani s nekim čvrstim uz sebe. Luka je Luka, ali uz sebe je imao Niku Kovača. Čarli je bio Čarli, ali uz njega je bio Robert Kovač. I Dudu je s nekim bio gore, malo je to bio Petrić, malo Olić u početku, potom i Klasnić. Znaš, nije dobro ni kad su samo djeca na terenu.
Na kraju, o budućnosti hrvatskog nogometa:
- Stvarat ćemo stopere, stvarat ćemo bekove, stvarat ćemo vezne, napadače. Do određene razine. Ali neće se stvoriti Luka. Luka se rodi. Odnosno pitanje je kad će se roditi neki drugi Luka. Kao što se Argentinci pitaju hoće li im se roditi Messi ili Diego. Pa imaju samo dva u sto godina, je li tako? Znači, Luka, Boban, Šuker, Bokšić, Žuti (op.a. Prosinečki). Čak i Gvardiol, kad sazrije… Njih je teško nadomjestiti. Ali uvijek će tu biti je l' to bio Štimac, Lovren, Bilić, Šimunić, Robert Kovač, Soldo, Vida, Šutalo ili tko već. Ili Jarni ili Srna… Iskreno, mislim da će biti i novih Kovačića… Čak sam razmišljao, a ja sam 'unutra', što će biti kada ode Brozović? Pa ti dođe taj Petar Sučić. Ovi koje sam prve spomenuo su giganti. Oni se rode i onda ih moraš stvoriti. Znači Luka, broj 1, daleko je iznad svih. I onda je ova grupa Boban, Šuker, Prosinečki, Bokšić. Čak će biti Mandžukića, Rakitića, Perišića, Asanovića, to je isto crème de la crème.