Jeste li znali da je potreba za slatkim možda upisana u vašim genima? A kakve veze somovi imaju s okusnim pupoljcima i zašto vam se zbog šunke na stolu sva hrana čini slanijom, pročitajte u tekstu
Od pet osjetila koja posjedujemo, mnogi će se složiti da im upravo okus pruža najviše užitaka u životu. Ovo složeno osjetilo nadilazi područje jezika i znanstvenici ga svakim danom sve više razumiju. U tekstu vam donosimo 6 zanimljivih činjenica o osjetilu okusa, a koje bi vam mogle objasniti zašto nekim okusima nikako ne možete odoljeti.
1. Naš mozak je taj koji zapravo kuša hranu
Kad zagrizete sočni kolač, u ustima ćete osjetiti eksploziju okusa - barem će vam se tako učiniti. Naime, okuse u konačnici osjetimo mozgom. Receptori okusa u ustima molekule hrane šalju prema njušnim živcima pri vrhu nosa. Signal o mirisu zatim putuje prema facijalnom i glosofaringealnom živcu, koji izravno komuniciraju s gustatornim korteksom u mozgu. Dakle, trenutak u kojem signal stiže do korteksa je trenutak u kojem osjetimo okus. Zato neki ljudi nakon ozljede mozga mogu nepovratno izgubiti osjetilo okusa ili mirisa.
2. Miris šunke može učiniti da nam hrana postane slanija
Okusima i našom percepcijom okusa bavi se čitava industrija. Veliki proizvođači prehrambenih proizvoda zapošljavaju kemičare s isključivim zadatkom pronalaska savršenih kombinacija okusa kojima mozak neće moći odoljeti. Dio te znanosti je i fenomen tzv. fantomskih aroma. Primjerice, znanstvenici su otkrili da mozak šunku povezuje s okusom slanoga pa dodavanjem blage arome šunke u neku hranu naš će je mozak percipirati slanijom nego što zapravo jest. Isto se događa dodavanjem vanilije, koju ljudi vežu uz okus slatkog.
3. Som je životinja s najboljim osjetilom okusa
Možda će vas iznenaditi to što je životinja s najbolje razvijenim osjetilom okusa zapravo riba. Riječ je o somu, koji u prosjeku može imati od 100.000 do 175.000 okusnih pupoljaka. Za usporedbu, čovjek ih ima do 10.000. Razlog zbog kojeg ih je toliko mnogo je taj što pupoljci nisu smješteni samo u ustima nego po cijelom tijelu, a najveća koncentracija ih je u somovim brkovima. Somovi žive u mračnim i mutnim vodama, pa su umjesto vida razvili osjetilo okusa kako bi lakše pronalazili hranu.
4. Svi imamo različit broj okusnih pupoljaka
Broj okusnih pupoljaka kod svakog pojedinca je drukčiji, a može varirati između 2000 i 10.000. Većina ih je smještena na jeziku, no dio je raspoređen i po unutrašnjosti usta, grla i jednjaka. Kako starimo, naši okusni pupoljci postaju sve manje osjetljivi, a znanstvenici smatraju da je to razlog zbog kojeg neku hranu ili pića koja nam se nisu sviđala dok smo bili mlađi zavolimo kad odrastemo.
5. Sad postoji pivo s okusom petka
Uzeli ste gutljaj piva u hladu terase, a sjećanja su vas istog trena odvela desetak godina unatrag, u trenutak u kojem ste na prvom samostalnom putovanju s prijateljima popili hladno pivo. To se događa zato što su sjećanja usko povezana s okusima, ali i mirisima. Naime, znanstvenici su otkrili poveznicu između dijela mozga odgovornog za pamćenje te dijela koji enkodira vrijeme i prostor. Iz Pana znaju da se pivo veže uz najbolji dio tjedna, a to je petak, koji najavljuje početak vikenda i uživanja. Zato su razvili posebno pivo Pan Pilsner pivo s okusom petka, a u kvizu provjerite koliki ste zapravo ljubitelj petka.
6. Neke od omiljenih okusa naslijedili smo od roditelja
Godine 1931. kemičar Arthur Fox slučajno je zrakom raspršio kemijski spoj PTC (feniltiokarbamid). Njegov se kolega tad požalio da je okus praha izrazito gorak, a Foxu je bio neutralan. Zbog toga su odlučili napraviti istraživanje među prijateljima i obitelji te su otkrili da postoji razlika u tome percipiraju li ljudi okus PTC-a gorkim ili neutralnim. Poslije je otkriveno da je percepcija okusa PTC-a određena genom TAS2R38, a 2005. godine isti je gen povezan s time koliko netko voli okus slatkog. To znači kako postoji šansa da je gen koji ste naslijedili odgovoran za vašu veliku ljubav prema slatkome.