Tako je to na Plešivici: 'Nikad nije bilo sumnje što ću raditi kad odrastem, to je bio odgoj'
Dominik je oduvijek znao kojim će putem ići njegova karijera. Nakon završetka studija proizveo je sam svoje prvo vino. Bio je to pjenušac u samo 400 boca, a nakon osjećaja ponosa i uzbuđenja bio je siguran da je to grana kojom se želi baviti
Plešivica je od davnina poznata kao gotovo savršeno mjesto za uzgoj vinove loze. Splet je to, kaže nam 35-godišnji vinar Dominik Jagunić, više faktora, poput nagiba terena, vrste tla, izloženosti vjetrovima i povoljnim klimatskim prilikama. Položaji na kojima se nalaze vinogradi obitelji Jagunić pomno su birani prema sorti i podlozi, a ljubav prema ovom poslu kod našeg se sugovornika nije rodila odjednom nego je s njim rasla još od djetinjstva.
'To je stvar odgoja'
Tradicija vinogradarstva u ovoj obitelji seže daleko u povijest. U samim počecima zasnivala se na starim, domicilnim sortama, a uzgojni oblik bio je "starohrvatski, uz kolac". Praćenjem i uvođenjem novih tehnologija i trendova Jagunići su obnovili stare nasade i uveli nove, introducirane sorte. Tako su početkom '90-ih godina stare vinograde zamijenili sortama koje i danas uzgajaju na gospodarstvu, a njihovo je gospodarstvo jedno od prvih u plešivičkom kraju koja su punila boce vina pod vlastitom etiketom i oznakom kontroliranog zemljopisnog podrijetla. Upravo zbog obiteljske tradicije nikad nije bilo sumnje, kaže nam Dominik, što će on raditi kad odraste. U njegovu slučaju to je bila stvar odgoja, a cijeli posao učio je od svojih roditelja.
- Često bih dobivao određene zadatke primjerene svojoj dobi. Već nešto kasnije ozbiljno sam pomagao ocu u podrumu, potom su se polagano počela uvažavati moja mišljenja i ideje, a odmah nakon završetka studija proizveo sam i svoje prvo vino. Bio je to pjenušac 'Three stars brut' u samo 400 boca. Dobro se sjećam tih osjećaja. Splet ponosa i straha. Uzbuđenost zbog otkrivanja kako je to smjer kojim želim ići i segment u kojem želim rasti. Ali ipak, prevladavao je osjećaj odgovornosti prema stoljetnoj neprekidnoj tradiciji. Znao sam da sam na prekretnici - kaže nam Dominik, koji je inače završio Agronomski fakultet u Zagrebu, smjer vinogradarstvo i vinarstvo, te je po struci magistar inženjer agronomije.
Svi prihodi u njihovoj obitelji vezani su isključivo za grožđe i vino. No to nije specifično samo za njih, tvrdi Dominik, jer u njihovu kraju svaka obitelj ima neki vinograd, barem za svoje potrebe.
- Tako je to na Plešivici. Sredinom '20-ih godina riješen je problem štetnika filoksere u našim krajevima, bolesti koja je poharala gotove sve vinograde, kako u Hrvatskoj tako i u cijeloj Europi. To je vrijeme generalne obnove vinograda, pa je tako i naša obitelj krenula u tom pravcu. Nije trebalo puno da se nastavi ta tradicija budući da su i prije naši preci obrađivali vinograde i proizvodili vino - kaže naš sugovornik.
'Vino nikad ne završava, ono je živo'
Sadašnjih šest sorti obitelj Jagunić uzgaja na osam lokacija, a sve su one u neposrednoj blizini vinarije kako bi se maksimalno skratilo vrijeme između berbe i prerade grožđa. Na taj način, kaže Dominik, osiguravaju odličnu sirovinu.
- Proces proizvodnje vina kroz vrijeme možemo promatrati samo kroz prizmu proizvoda. Za neka vina je dovoljno nekoliko mjeseci, a druga nastaju godinama i nikad ne odrade do kraja. Vino nikad nije završilo svoje. Živo je. Onog trenutka kad ga popijete, tad ste prekinuli njegov razvoj. Ipak, vinar odlučuje kad je spremno za tržište. Spremno, ne i gotovo - opisuje nam Dominik.
Vina obitelji Jagunić dozrijevaju u drvenim bačvama - sudima, starijima od pola stoljeća. Svakom od njih pristupaju individualno, prilagođavaju tehnologiju, osluškuju ih i prate njihovo sazrijevanje te odlučuju kad su spremna za tržište. Mogućnosti su, ističe naš sugovornik, mnogobrojne, samo je mašta granica. Ali velika želja za napretkom i znatiželja tjeraju cijelu obitelj da svake godine iznova ulažu u svoje znanje, iskustvo i trud prema poslu koji istinski žive i vole.
- Neprekidnim ulaganjem u proizvodnju iz godine u godinu rastemo. Do kada? Pa ne još puno. Postoji ta neka nevidljiva granica kad prestajete biti vinar i pretvorite se u menadžera - iskreno kaže naš sugovornik.
Glavno tržište je turistička sezona
No ono čega se vinar uvijek plaši je mijenjanje trendova, a jedini način borbe je, smatra Dominik, taj da ih ili predvidiš ili pokušaš sam postaviti.
- Pjenušci su vina koja ne traže više nikakvu posebnu priliku da bi se uživalo u njima. Postala su sve lakše dostupna. Naše glavno tržište svakako je turistička sezona, naravno Zagreb, ali vinski turizam je ono što baš radimo s veseljem i svakako je odličan kanal prodaje, ali i prezentacije i edukacije. Čaša vina sljubljena uz tradicionalni zalogaj dobar je način opuštanja, druženja i bijega od svakodnevice - kaže Dominik.
U njegovu je poslu, ističe, vrlo važno održati kontakt sa stalnim gostima i klijentima, ali i uvijek biti dostupan potencijalno novim kupcima, dobavljačima i partnerima. U svemu tome, kaže Dominik, važno je izabrati pouzdanog teleoperatera.
- Usluga koju pruža A1 Hrvatska nema konkurenciju na našem području zbog pozicije i konfiguracije mjesta na kojem se nalazimo. Brzina, konstantnost kvalitete usluge i pouzdanost iznimno su važni u bilo kojem poslu. Izabrali smo najboljeg partnera - zaključuje vinar Dominik Jagunić.