Sa svojih 30+godina najdraza nogometna uspomena mi je od ove godine,kada sam svog sina,vatrenog navijača,malog ali srčanog igrača dovela na utakmicu najdražeg m
u kluba gdje je bio pratnja igračima i vidjela tu sreću,suze radosnice, ponos,sreća,ma sve odjednom. Srce veliko kao kuća,i moje,a i njegovo. Kao samohrana majka jedan san smo zajedno ostvarili,jos je ostala želja da zajedno vidimo i Hrvatsku..jer mama može sve 💪❤
Prikaži još ↓
Dk
Deaktivirani korisnik
07.11.2022.
Najdraža mi je bila protiv Engleza jer je jedina bila uživo ,Wembley,ludilo i pobjeda naših...i ta posjeta je bila zbog dobivenih karata na nagradnoj igri ,muž
strastveni igrač nagradnih igri ,bilo bi lijepo da ja ovaj put njega iznenadim kartama ..:) .
Prikaži još ↓
AA
As Anović
09.11.2022.
Blatnjavi teren i tmurno subotnje jutro činili su kulisu moje najdraže nogometne uspomene. Obje ekipe igrale su na gol više. Akcije su se sijevale s jedne na dr
ugu stranu. Navijači su grmili sa strane. Tražila se pobjeda. Pri rezultatu 4-3 ekipa koja gubi imala je zadnji pokušaj, zadnji napad da dođu do izjednačenja. Napetost je vladala među svima okupljenima. Nakon jednog kornera lopta je došla idealno na rolicu igraču s topom u nogama. Svi su loptu vidjeli u golu, no ne i jedan igrač koji je hrabro postavio glavu i s gol-crte spasio siguran pogodak. Zašto hrabro? Jer je tom igraču tada bilo svega 8 godina. Nije još ni učio udarac glavom. Tim potezom donio je svojoj ekipi prvu pobjedu u sezoni, a nekima i u životu. Ja sam ponosni trener koji je bio presretan zbog njihove prve pobjede za koju su se lavovski borili. Nije Svjetsko prvenstvo, nije Liga prvaka, ali njima je to bilo sve. Vidjeti sreću i oduševljenje na njihovim licima nakon tako lude utakmice, a za njih povijesne, svakako je moja najdraža nogometna uspomena.
Prikaži još ↓
di
dino8
05.11.2022.
Svakako da su najljepše uspomene sa Svjetskih prvenstava 1998. i 2018. godine, ali ovu jednostavno moram izdvojiti.
Kišni studeni 2003. godine, stadion u Bežig
radu, igramo uzvratnu utakmicu dodatnih kvalifikacija protiv susjedne Slovenije za Europsko prvenstvo naredne godine u Portugalu, atmosfera naelektrizirana (prva utakmica na Maksimiru je završila 1:1)
Nikad tako dugo Hrvatska nije trebala pogodak, a onda se ukazao Dado Pršo...
Tehnički najgluplji gol u povijesti naše reprezentacije, a odveo nas je na prvenstvo kojemu se niko nije nadao
Dado Pršo - ljepotom strš'o! ❤️
Prikaži još ↓
marion031
05.11.2022.
Ha čuj, najdraža uspomena, teško je reći/Nishimura i Senturk nisu, nego netko treći/možda kad smo na Maksimiru rušili Orlove/ili kad je Rus na Poljudu pobrkao g
olove/S krticom ili bez, Engleze smo uvijek tukli/na dočeku iz Rusije svi smo promukli/Devedesetih mi je draže od loba Šukera/jedino kad je Švabama trebalo vode i cukera/Budi uspomene i legendarni Denin spisak/kao i onaj " Ouu šta je ovo " vrisak/od klupskog pamtim Varteks iako sam bio klinja/ dozu lijekova Baskima , dijamanta iz Sinja/mnoge majstorije Modrih teško je baciti u vjetar/u Eindhovenu svi znaju tko je Bočkaj Petar/odabrati jednu uspomenu gnjavaža je prava/sila smo kad su ispred nas lopta i trava/Ako je zlatnu loptu uzeo Neretljak Mato/zašto i mi u Kataru nebi zlato?
Prikaži još ↓
Dk
Deaktivirani korisnik
05.11.2022.
Podjelit cete između sebe…
da
dari0910
13.11.2022.
Godine 2018. u Hrvatskoj bila je drugačija od drugih. Bez obzira na vrijeme, nama je uvijek bilo sunčano, bez obzira na raspoloženje, osmijesi su bili na svim l
icima naših starih i mladih, bez obzira na dob dana, uvijek je bilo pravo vrijeme za navijanje i slavlje uspjeha naših Vatrenih! Ipak, nakon sreće, iščekivanja, uzbuđenja, pjesme, skakanja i ludosti, dan kada su se dečki vraćali u domovinu bila je moja najdraža nogometna uspomena! Nisam ludi nogometni fan, ali tada sam znala svaki detalj! S prijateljima sam se ukrcala na vlak u Ogulinu i na trgu smo bili već u 10 ujutro. U dresovima, nasmijanih lica, sa zastavama u rukama i s veseljem čekali smo naše Vatrene. Trajalo je satima, a nama se činilo da su minute... Napokon, kada su došli, suze su krenule same, glas ne nestao, a u meni osjećaj ponosa kao nikad u životu. Kao da sam dio njih, odnosno kao da su oni dio mene...i sva vesela lica, svi ti ljudi različitih sudbina odjednom su bili jedan osjećaj, jedan ponos i jedno srce! Nikada, kao te 2018., u zraku nisam osjećala toliku sreću koja je prštala iz svake ljudske pore, iz svakog dijela svemira, u ovoj našoj lijepoj i ponosnoj Hrvatskoj!
Prikaži još ↓
Js
Jao sta smo fini
07.11.2022.
Nedugo nakon SP i drugog mjesta u Rusiji igrali smo u Elcheu protiv Španjolaca u ligi nacija i ja solo preko minhena, barcelone, alicantea na tekmu. Sve super i
počinje tekma.. prvi, drugi, treci, četvrti, peti, šesti. Poslije utakmice svi pjevaju hoće se slikati sa mnom u dresu i zastavom hrvatske, i ja to gospodski odradim sa smiješkom na licu, pa zato molim da mi Hyundai omogući da se ovaj put smijem drugačije 😉
Prikaži još ↓
Sj
Samo jednom se živi
06.11.2022.
16.07.2018.negdje oko 15h sjedim u dnevnom boravku sa svojom obitelji i kazem naglas,kako bi lijepo bilo da odemo na doček vatrenih.Od svih utakmica koje je Hrv
atska igrala na SP,finale je jedino koje sam uspio pogledati u komadu i to na svoj rodjendan kada sam planirao dvostruku proslavu.Sve ostale utakmice djelomično sam pratio zbog zivotnih obveza..u tom trenutku supruga me pogleda i kaze obucite se!Idemo na docek!Parkirati cemo u garazu A.malla,tamo ce biti najmanja guzva i stici cemo prije nego sto autobus prodje kroz aveniju Dubrovnik.Srce mi je kucalo 100 na sat,grlio sam sina i govorio mu,vodimo te na docek kao sto je moj tata vodio mene 98.!
Negdje oko 16:30 stojimo na križanju kod A.malla,cuju se sirene..vicem svima oko sebe,decki dolaze.Podizem trogodišnjeg sina na ramena,cekamo bus koji polako prilazi.Na krovu sjede Mando,Carli i Vida..dozivam ih,urlicem,oni pogledaju prema nama i podizu dva prsta,smiju se,pjevaju,bus prolazi,ja se derem Raketa!Raketa!Ogi!Ogi,koji nas pogleda i vikne tooo najjači ste!!Bus polagano odlazi,adrenalin popusta..gledam oko sebe,kad ono tisuće ljudi ih u stopu prati,neprocjenjivo.Pocinjem plakati od srece,ne vjerujem sto sam dozivio,okrećem se prema svojoj trudnoj ženi koja drži mobitel u rukama i sa osmjehom kaze,sve sam cijelo vrijeme snimala!Uredak za sva vremena!
5.11.2022.sjedimo u dnevnom boravku,obitelj i ja..citamo 24 sata,supruga me pogleda i kaze,pisi sto smo prozivjeli taj dan,za novu uspomenu tebe i sina u krilu iz Katara!
Prikaži još ↓
Es
Eskim1
05.11.2022.
Nikada nisam prisustvovao utakmici reprezentacije na velikom natjecanju, najdraza utakmica iz djetinstva koju pamtim je legendarna pobjeda na Wemblyu 2007 godin
e, najteza pak Turska 2008 suze su se gorke lile. Kroz godine bilo je velikih pobjeda i poraza, s istim zarom se prati svaka utakmica reprezentacije pa je tesku neku pobjedu izdvojiti jer ih je bilo mnogo, nakon losijeg perioda 10-14, dolazimo do najboljeg perioda 16-21 gdje smo pokazali da spadamo u elitu, i Rusija je kruna svega pa bi bilo sebicno reci da od tuda ne pamtimo rositljanje, druzenje s ekipom, gledanje utakmica i navijanje uz potoke pive. Da je bilo srece bilo bi zlato, ali nasi decki u Katar utakmica po utakmica i nikad se ne zna kako ce zavrsiti ako daju sve od sebe kao do sada, lopta je okrugla. Ajmooooooooo
Prikaži još ↓
Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu 24sata te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona .
Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu 24sata te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona .