U samo tjedan dana SDP je ostao bez kompromitiranog Tihomira Jakovine, a HDZ bez optuženog Božidara Kalmete na izborima listama. Nažalost, umjesto nečasnog otpusta, dobili su priliku za častan uzmak.
Prije desetak dana Zoran Milanović je branio postavljanje Tihomira Jakovine na izbornu listu Narodne koalicije, podsjećajući na "krunski dragulj HDZ-a", na Božidara Kalmetu, gradonačelnika pod optužnicama.
"Pozivam one koji imaju savjete za druge, ja sam se spreman pogledati u špigl, da prvo počiste pred svojim vratima", poručio je tada Milanović.
I evo, nakon što se predsjednik SDP-a "pogledao u špigl" i dozvolio Jakovini da se skine s liste za prijevremene izbore, jučer je i Kalmeta objavio kako se ipak neće naći na izbornoj listi HDZ-a.
Zlobnici bi rekli, Milanović je počistio pred HDZ-ovim vratima.
U razmaku od tjedan dana svaka stranka oslobodila se vlastitog tereta. Oba predsjednika žrtvovali su figure na šahovskoj ploči.
Naravno, teško je povući bliske paralele između Jakovine i Kalmete. Gradonačelnik Zadra nije samo bio utjecajniji faktor u vlastitoj stranci, nego se nalazi i pod pravomoćnom optužnicom, što u slučaju bivšeg SDP-ova ministra poljoprivrede nije bio slučaj.
No to je ustaljeni višegodišnji odnos HDZ-a i SDP-a, većih i manjih mangupa.
Međutim, način njihova odustajanja i reakcije stranačkih čelnika prilično su simptomatični.
Greške koje se neće ponoviti
Milanović je relativizirao aferu Tihomira Jakovine, umanjivao njegov grijeh i govorio tek o "greški koja se neće ponoviti", prije nego što je ovaj svojevoljno (ili "svojevoljno") odustao od kandidature kako ne bi opterećivao svoju stranku na izborima.
Plenković je velikodušno, skoro s olakšanjem, prihvatio odluku Božidara Kalmete da odustane od kandidature "jer se ne vidi u Saboru, ne želi raditi taj posao, veći želi ostati sa svojom djecom u Zadru".
"Razumijem njegov postupak i cijenim to da se želi koncentrirati na svoj posao gradonačelnika koji je do sada obavljao odlično, budući da je pod njim Zadar doživio najveći rast u povijesti", rekao je šef HDZ-a. "Veselim se njegovom doprinosu u kampanji, a Kalmeta će i dalje ostati član najviših stranačkih tijela".
Optužnicu nije spominjao, ali nije ni previše plakao za čovjekom koji je godinama nosio HDZ-ovu utvrdu u devetoj izbornoj jedinici.
Uglavnom, sve je prošlo glatko i bezbolno, i za Plenkovića i za Milanovića.
Propuštena prilika
Pa ipak, koliko god su se riješili aferaškog balasta u svrhu maksimaliziranja izbornog rezultata, obojica su propustila priliku poentirati na "čišćenjima" lista.
Kakvog smisla ima skidanje Kalmete i Jakovine, kad se njihovi stranački šefovi nisu kritički odredili prema njihovim grijesima?
Kalmeta kaže da njegovo odustajanje od kandidature nema veze s optužnicom, ali u to neće vjerovati nitko, naročito nakon što se odlazak HDZ-ove uzdanice poklopio s Milanovićevom prozivkom zbog optužnice. Predsjednik SDP-a tako je ostao bez važnog predizbornog aduta, ali ni predsjednik HDZ-a nije iskoristio šansu da pošalje poruku kako ljudi s optužnicama ne mogu na njegovu izbornu listu.
Umjesto toga, on se i dalje raduje Kalmetinu doprinosu u kampanji.
S druge strane, Milanović se riješio Jakovine i njegove afere, ali nije osudio njegov postupak dodjele bonusa osobi koja mu je svojedobno posudila novac. Za njega je to bila samo greška, iako je imao priliku sam skinuti Jakovinu s liste i tako biračima poslati poruku da ne želi na listi kandidate s takvim teretom.
Da bi onda progutao Stipu Gabrića Jambu.
Riješili se balasta
Dakle, obojica su imali šansu promovirati princip. Nažalost, ignorirali su ili relativizirali afere i optužnice, a riješili se samo nositelja tih afera.
Obojica su sretni što su se riješili balasta, zataškali priču i krenuli dalje.
Pa onda Jakovina mora pisati priopćenje o tome da "ne želi biti prepreka svojoj stranci i Narodnoj koaliciji na putu prema pobjedi na izborima", umjesto da se Milanović pohvali kako je on kaznio Jakovinu zbog afere, kao što se 2011. godine hvalio da je s kandidacijske liste Kukuriku koalicije skinuo HNS-ova Gorana Habuša zbog vožnje pod utjecajem alkohola.
Tako optuženi i kompromitirani, umjesto primjerene osude i kazne, dobivaju priliku za častan uzmak umjesto nečasnog otpusta. Pa čak i za prodavanje priče o nekakvom herojskom žrtvovanju za stranku i koaliciju.
Što je veći grijeh, to je veći heroj.
I koliko god HDZ i SDP čistili ljude pred svojim vratima, grijesi im se svejedno gomilaju. Možda je ipak došlo vrijeme za promjenu taktike.
Osuda nije priznanje slabosti, nego dokaz jakosti.
