Prvo je Milanović razbio Linićevu mrežu, a onda je Linić javno razotkrio premijerovu. Da bi se oko jednog uspjeli dogovoriti: u svim tim malverzacijama nije bilo kriminala
Prije mjesec dana krenulo je razbijanje mreže Slavka Linića. Danas se prešlo na razbijanje mreže Zorana Milanovića.
Ujutro je na naslovnici Večernjeg lista objavljena priča o premijerovoj bivšoj šogorici koja je dobila kredit HBOR-a za svoju autopraonicu, što je poslužilo kao preludij za dugo iščekivanu press konferenciji na kojoj je Linić krenuo na Milanovićeva brata Krešimira, pa na bliskog prijatelja Sinišu Petrovića, pa na kredit HBOR-a tvrtki koja nema osnivačkog kapitala i koja želi srušiti vrijednost Kraša. Ali Linić ipak nije htio reći za koga.
Uglavnom, Slavko Linić konačno je progovorio, govorio je dugo, govorio je polako, govorio je pažljivo, ali na kraju zapravo nije ništa rekao. Odnosno, ništa što bi izazvalo trenutno rušenje Vlade i prijevremene izbore, što je on sam najavljivao.
Nesuvislo izlaganje
Njegovo izlaganje, praćeno zvučnom kulisom prosvjeda na riječkom Korzu gdje se izjednačavalo SDP i HDZ, bilo je u dobroj mjeri nesuvislo. Točnije, premalo suvislo na nešto što se pripremalo mjesec dana. A vjerojatno i dulje, sudeći po primjerima koje je Linić iznosio.
Linić je prvo branio sebe, pa optužio premijera da mu s Nadom Čavlović Smiljanec podmeće lažirane dokumente i radi spaćku oko Spačve, pa jer krenuo na Milanovićeva brata Krešimira koji je nešto muljao s Nadom Čavlović, pa prešao na dobrog prijatelja Sinišu Petrovića i Inu, a završio s nedorečenim slučajem Kraš i pogodovanjem tvrtki koja je željela konkurirati Krašu, upravo kad je Nadan Vidošević završio u zatvoru.
I tako, Linić je svoju hobotnicu išao braniti uništavanjem Milanovićeve hobotnice.
No makar u jednoj stvari obojica su se složili: nema kaznene odgovornosti.
Greška, a ne kriminal
Milanović je prije mjesec dana rekao da je Spačva "Linićeva greška, a ne kriminal", a Linić je uzvratio da Milanovićeva povezanost s bratom i prijateljima "nije kazneno djelo". Jer ga je, kako se sa smiješkom pohvalio, osujetio kao ministar.
No sad kad više nije ministar, osjetio je potrebu s time izaći u javnosti. Zlu ne trebalo.
"To je moja dužnosti radi stranke i Vlade", objasnio je Linić.
Njegov napad imao je svoju logiku. Osobno poštenje zadnja je grančica na kojoj se klati politička karijera premijera Milanovića, a danas ju je Linić pokušao prerezati na nekoliko mjesta. Udario je na najuži premijerov krug, na rušenje tvrdnje Milanovića da mu "ni brat nije prijatelj", na direktno pogodovanje i nanošenje štete državnom proračunu.
I da, na izdaju Plana 21.
Sva sreća da je Linić smijenjen, jer u suprotnom ništa od toga ne bismo saznali. Ni za Nadu Čavlović, ni za Krešu Milanovića, ni za Sinišu Petrović. Kao što nismo saznali ni ono najvažnije oko Kraša. Linić je to prepustio novinarima da malo istraže.
Htio je biti hrabar, ali ne toliko.
Isto tako, ništa od navedenih (zlo)djela Milanovićeve hobotnice nije prijavljivao Uskoku, jer je bio dovoljno hrabar da to svojim djelovanjem spriječi. Eto, to se događalo u Vladi: premijer osujećuje Linićeve predstečajne, Linić spriječava premijerove dealove.
Zar i to piše u Planu 21?
Neće pasti Vlada
Linićev istup s nestrpljenjem se iščekivao kao početak rušenja Milanovića. Sam je najavio da bi nakon toga trebala "pasti Vlada". Nakon čega? Nakon njegovih tvrdnji koje nije potkrijepio papirima, tvrdnjama koje su bile nedorečene i nejasne, kojima je više aludirao nego optuživao?
Jedino se može dogoditi da premijer podnese ostavku, osramoćen optužbama za pogodovanje rodbini i prijateljima. Ali u njegovu svijetu takva etika ne odnosi se na njega nego samo na njegove neprijatelje.
Linić ide zbog Šegona, ali Zoran Milanović ne ide zbog Kreše Milanovića. Niti zbog Siniše Petrovića. A ni zbog onoga koji stoji iza rušenja Kraša.
Može li ovaj istup pokrenuti rušenje Milanovića u SDP-u?
To već teže pitanje, s obzirom da se u stranci etablirala kasta ministara i dužnosnika koji ne žele preuranjeno riskirati pozicije, dok se ostali potencijalni pučisti pribojavaju da im se ne prilijepi etiketa rušitelja SDP-a s vlasti. Linić je sasvim dovoljan.
Pa bi se na koncu doista moglo dogoditi ono da su se "tresla brda, a rodio miš". Odnosno, da se svi Linićevi argumenti arhiviraju za neko prikladnije vrijeme. Kad SDP izgubi vlast i kad Milanovićeva koža dođe na stranački bubanj.
Ovog velikog četvrtka Slavko Linić je djelovao sam. I na presici izgledao posve usamljen. Nije bilo nikoga da ga javno podrži, da se stvori dojam kako se oko Linića stvara lavina nezadovoljnika, da sve ovo nije tek njegovo vađenje, čupanje i ritualno bacanje na mač.
Ovako, ispalo je tek da je Linić vratio Milanoviću na isti način. Javnim udarom na njegove prijatelje i suradnike. Tek toliko da se vidi i druga strana.
