Vidjelica Mirjana: 'Gospa mi je pokazala Sotonu, on postoji...'

U knjizi 'Istina o Međugorju' prva ukazanja Blažene Djevice Marije u Međugorju detaljno su opisana, a knjiga ima i vrijedan dodatak o zataškanim ukazanjima Gospe dvije godine kasnije u selu Gala pored Sinja. Donosimo vam feljton u pet nastavaka...

Vidjelica Vicka tada je imala 18, a mali Jakov samo 11 godina. Studeni je 1982. godine, a samo su oni od vidjelaca bili ti koji su ostali u Bijakovićima dok su drugi bili na školovanju izvan sela, u Sarajevu i Mostaru. Tog su se dana bili vratili iz Čitluka, a Vicka je Jakova odvela do njegove kuće. Malo su odmorili kad je Jakov oko 15 sati ugledao Gospu kako stoji u kući. Vicka i Jakov iznenadili su se, ali su odmah kleknuli pred nju.
„Hvaljen Isus Krist, dragi moji anđeli. Sada ću vas povesti sa sobom da vam pokažem raj, čistilište i pakao“, rekla je im je Gospa. Jakov, koji je bio jedinac, prepao se da se neće nikad vratiti pa je Gospi rekao: „Uzmi radije Vicku. Ona ima osmero braće i sestara. A ja sam samcat s mojom majkom.“ Gospa im je samo rekla: „Ne bojte se, ja sam s vama.“

'U raju su svi sretni i lijepi'

Vicka je toliko puta posvjedočila da je Gospa uzela nju za desnu, a Jakova za lijevu ruku i odmah su se počeli dizati. Strop sobe rastvorio se i oni su se našli u raju. Kako izgleda raj, pitali su mnogi Vicku i Jakova, a oni su rekli da su vidjeli jako veliko mjesto, golemo, bez granica. Tamo je bilo svjetlo koje ne postoji na zemlji i bilo je mnogo, mnogo ljudi. Vicka kaže da su ljudi jako sretni, šetali su, molili i pjevali, a mali su anđeli uokolo letjeli. Svi su bili jako lijepi. Tamo nije bilo ni slijepih, ni sakatih, ni debelih ni mršavih ljudi. Svima je bilo otprilike trideset godina. Govorili su jezikom njima nepoznatim. Bili su odjeveni u duge haljine različitih boja. Takve boje – ružičasta, žuta i siva – ne postoje na zemlji. Gospa nam je rekla: „Pogledajte, draga djeco, kako su sretni ovi ljudi! Ništa im ne nedostaje.“

FELJTON: ISTINA O MEĐUGORJU Prorekao pa umro: 'Međugorje će naše postat sveto mjesto'

Vicka je ispričala da je i ona u svom srcu osjetila neizmjernu sreću tih ljudi u raju. Što se tiče samog raja, već smo spomenuli da je Ivanki prije ukazanja umrla majka. Ona je bila jako žalosna i pitala je Gospu za nju, a Gospa joj je odgovorila: „Ona je sretna. Sa mnom je.“ Zatim je Ivanki za rođendan Gospa darovala poseban dar – dovela joj je sa sobom njezinu majku. Ivanka je posvjedočila da nikada prije nije vidjela svoju majku tako lijepu. Sljedećih je godina Gospa još u nekoliko navrata dovela Ivanki majku. Ivanka je rekla da je svaki put njezina majka bila još ljepša. 
Jakov je, pak, jednom kad je opisivao raj rekao: „Kad vidim Gospu, osjećam veliku radost. Ali kad sam vidio raj, osjetio sam još veću radost. Mislim da je iskusiti raj vrhunac radosti koja se može doživjeti.“

'Čistilište je kao neka tamna provalija'

Vicka je i o čistilištu mnogo govorila te je naglašavala kako je to potpuno drukčije mjesto od raja. „Nakon raja, Gospa je odvela Jakova i mene da vidimo čistilište. To je kao neka tamna provalija, neki mračni prostor između raja i pakla. Puno je nekog pepela. Ne vide se ljudi koji su tamo. Ali se osjeća njihova patnja. Može se čuti njihovo zapomaganje, njihov plač, jer oni jako trpe. To je na nas jako djelovalo. Nikad neću zaboraviti to mjesto! Gospa nam je rekla: 'Pogledajte, draga djeco, kako ovi ljudi pate! Oni čekaju vaše molitve da mogu otići u raj. Molim vas da svaki dan molite za duše u čistilištu.'„ 

Duše u čistilištu trebaju našu pomoć, a Gospa je savjetovala osim molitvi i žrtvu te prikazivanje svetih misa. Gospa je isto tako rekla, dok se mi molimo za njih, da se oni mogu moliti za nas, ali za sebe se ne mogu moliti.

'U paklu se ljudi bacaju u oganj'

Pakao je mjesto kamo odlaze samo oni koji izabiru djelovati protiv Boga. Oni koji su željeli odbaciti Boga tijekom svog života, sve do zadnjeg trenutka, do svoje smrti. 

U paklu je Vicka vidjela golemu vatru. To je neka vrsta ognja koji ne postoji na zemlji. Vidjela je ljude koji se bacaju u taj oganj, a da ih nitko ne gura. Vrištali su, psovali. Ti su se ljudi pritom pretvarali u neke životinje – nakaze, imali su repove, rogove i Vicka je vidjela rogatu plavokosu djevojčuru kako se muči u nekoj vatri. Svi oni bili su puni mržnje i proklinjali su Boga.

Gospa im je tada rekla: „Osobe koje su u paklu otišle su tamo jer su tako željele. Bog ih tamo nije poslao. Bog je čovjeku na zemlji dao slobodu i da svatko od nas raspolaže svojom slobodom. Mnogi ljudi na zemlji misle da život završava kad čovjek umre. I ti ljudi na zemlji čine sve protiv Božje volje. Oni već žive pakao na zemlji i kad umru, nastave živjeti pravi pakao. Draga djeco, na zemlji smo samo prolaznici.“

Kad su završila ta tri posjeta, Gospa im je rekla: „Pokazala sam vam ova tri mjesta da biste znali da ona postoje i da možete to reći drugima.“ 

- Draga djeco! Danas vas pozivam da stavite u svoje kuće što više blagoslovljenih predmeta i da svaka osoba stavi na sebe neku blagoslovljenu stvar. Sve predmete blagoslovite, tako će vas Sotona manje napastovati jer ćete imati oklop protiv Sotone.
Hvala vam što ste se odazvali mom pozivu!, rekla je vidiocima Blažena Djevica Marija 18. srpnja 1985.

Sotona Mirjani: Slijedi me, učinit ću te sretnom 

Vidjelica Mirjana tijekom 1992. godine boravila je u Sarajevu. U svojim svjedočenjima mnogo je puta rekla kako Sotona postoji i kako ga je ona vidjela. 

FELJTON: ISTINA O MEĐUGORJU Djecu vidioce odveli psihijatru: 'Nisu ludi, potpuno su zdravi'

Naime, 14. veljače 1982. godine u svojoj sobi ukazao joj se Sotona koji joj je rekao da ga slijedi, da će je on učiniti sretnom, da zbog Gospe samo trpi. Mirjana je vikala: „Ne, ne, ne!“ Nakon toga je on nestao, a pojavila se Blažena Djevica Marija. Rekla je: „Drago dijete, oprosti za ovo viđenje, ali moraš znati da Sotona postoji.“ 

Gospa je istaknula da je ovo vražje vrijeme i da je to moralo tako biti. Vidjelica Mirjana ispričala je kako je Sotona taj koji rado rastavlja brakove, ubija, opsjeda ljude, svađa prijatelje. Od njega se možemo zaštititi molitvom, i to nas uči Gospa, posebno onom zajedničkom koja se moli u obitelji, noseći uvijek sa sobom blagoslovljene predmete i redovito blagoslivljati kuću.

Pape i Međugorje

Papa Benedikt XVI. utemeljio je 2010. posebno Povjerenstvo za istraživanje ukazanja Gospe u Međugorju. Ono je okončalo svoj rad i predalo dokumentaciju Kongregaciji za nauk vjere. Kongregacija je spis uputila Svetome Ocu koji još uvijek nije iznio svoj stav o međugorskim ukazanjima. Papa Franjo čak je javno uputio i kritiku na Međugorje kazavši svojedobno da „Gospa nije poštar da nam svakodnevno šalje poruke“, ne spomenuvši izravno Međugorje.

No prije dvije godine, nakon što je proglasio svetima dvoje od troje pastira koji su imali ukazanja Gospe u Fatimi 1917. godine, bio je puno oštriji, ali i određeniji oko ukazanja u Međugorju. 

Papa je tada spomenuo istragu u tijeku u Crkvi koja je iznijela „sumnje“ u navodna sadašnja ukazanja u Međugorju. „Ja sam osobno zločestiji, više volim Madonu majku, našu majku, a ne Madonu voditeljicu odjela koja šalje poruke svakog dana“, rekao je Papa. „Ta žena nije Isusova majka“, izjavio je papa Franjo dodavši da „ta navodna ukazanja nemaju neki značaj, to je moje osobno mišljenje. Jasno je, pa tko misli da bi Gospa rekla: 'Dođite sutra u toliko i toliko sati i ja ću reći poruku tom i tom vidiocu.'„

Papa je, pak, pokazao više blagosti spram originalnih ukazanja iz 1981. koje zasad ne odbacuje. „O prvim ukazanjima, onima djece, istraga kaže, više-manje, da treba nastaviti istraživati oko toga“, rekao je on. Istaknuo je da se ne može zanijekati „duhovni i pastoralni“ fenomen hodočasnika koji pronalaze vjeru na tom mjestu. O Međugorju kao proročkom i karizmatskom mjestu govori i poljski nadbiskup Henryk Hoser kojega je papa Franjo imenovao apostolskim vizitatorom za Međugorje . 

Papa Franjo odobrava hodočašća u Međugorje 

„Znamo koliko je danas mir ugrožen, sjećamo se rata na Balkanu, a nemamo jamstva da se rat neće obnoviti. Tako je Međugorje proročko i karizmatsko mjesto molitve za mir na svijetu. Hodočasnici iz cijelog svijeta dolaze svake godine u Međugorje, svake godine oko 2,5 milijuna ljudi, a sada će moj zadatak biti pomoći lokalnim svećenicima u svim poboljšanjima i promjenama koje će hodočasnicima pomoći živjeti duhovno u Međugorju u boljim uvjetima“, istaknuo je nadbiskup Hoser.

Najhitnijom pastoralnom potrebom Međugorja nadbiskup Hoser je okarakterizirao povećanje broja ispovjednika, osobito za hodočasnike na stranim jezicima. 
„Međugorje je fenomen masovne ispovijedi“, rekao je nadbiskup. No trideset i osam godina nakon prvog ukazanja Vatikan još uvijek nije izrekao svoje službeno stajalište o ukazanjima u Međugorju. Ipak nadu budi to što u trenutku kada završavamo pisanje knjige papa Franjo odobrava hodočašća u Međugorje i to zahvaljujući utjecaju nadbiskupa Hosera. Time je i papa Franjo pokazao da može promijeniti mišljenje te da nije isključiv. To je vrlo značajno za Međugorje jer će od sada crkva moći organizirati službena hodočašća u svetište.

No, činjenica je da čak ni papa Ivan Pavao II., koji je bio možda i najveći zagovaratelj Međugorja od svih papa (od prvog ukazanja do danas crkva je promijenila tri poglavara – Ivana Pavla II., Benedikta XVI. i sadašnjeg papu Franju), nije došao u posjet Međugorju iako je hodočastio u Sarajevo. Prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman neposredno je prije Papina dolaska u Sarajevo posvjedočio pred okupljenim političarima i svećenicima da mu je Papa Ivan Pavao II. u njihovu zadnjem razgovoru rekao da bi prilikom posjeta Sarajevu želio posjetiti i Međugorje. 

'Sveti Oče, očekujemo Vas u Međugorju'

No istodobno se prilikom posjeta Sarajevu raspitivao o detaljima o Međugorju, a poznato je i njegovo spominjanje uz smiješak imena Međugorje prilikom dolaska u Sarajevo, prilikom večere u Katoličkoj bogosloviji i prilikom odlaska iz Sarajeva. Ubrzo nakon završetka posjeta Sarajevu, na uobičajenoj audijenciji srijedom, rekao je: „Tijekom rata nisu prestajala hodočašća vjernika u marijanska svetišta u BiH, kao ni u drugim dijelovima svijeta, na poseban način u Loreto, da bi se tražilo od Majke Naroda i Kraljice Mira da utječe na tu mučeničku regiju“. 
Ove Papine riječi mnogi su protumačili kao njegovo posredno priznanje međugorskih događaja. 

Naime, još uvijek se prepričava kako su u sarajevskoj zračnoj luci 12. travnja papu dočekala trojica bosanskohercegovačkih biskupa i dva provincijala. Kada je provincijal Bosne srebrne fra Petar Anđelović prišao Papi da ga pozdravi, Papa mu je uputio upit: „Međugorje?“ On je pokazao na dr. fra Tomislava Pervana, hercegovačkog provincijala koji je rekao: „Ja sam iz Mostara i Međugorja.“ Papa je zadovoljno klimnuo glavom i dvaput ponovio: „Međugorje, Međugorje.“ Vidjeli su to i svi televizijski gledatelji koji su pratili prijenos Papina dolaska.
Također, dok se molio s okupljenima u sarajevskoj katedrali, Papa je u dva navrata molio Kraljicu mira za Bosnu i Hercegovinu. Mnogi od prisutnih to su protumačili kao obraćanje Kraljici mira iz Međugorja.

Nakon večere u sarajevskoj Katoličkoj bogosloviji fra Tomislav je iskoristio prigodu i Papi osobno predao najnoviju fotomonografiju o Međugorju koju su mu uputili franjevci koji rade u župi Međugorje. Tom prigodom kraće vrijeme govorio mu je i o Međugorju. Papa je šutke, ali po izrazu lica zadovoljno i sa zanimanjem primio i jedno i drugo.
Prilikom Papina odlaska iz sarajevske zračne luke fra Tomislav Pervan pri pozdravu s Papom rekao je: „Sveti Oče, očekujemo Vas u Međugorju.“ Papa je sa smiješkom, kako se vidjelo i na TV ekranima, odgovorio: „Međugorje, Međugorje.“
Koliko je papa Ivan Pavao II. držao do Međugorja, govori i to da je 1987. godine prilikom susreta s vidjelicom Mirjanom Soldom u Rimu rekao joj: „Da nisam papa, već bih bio u Međugorju i ispovijedao bih.“

'Brinite se za Međugorje, čuvajte Međugorje'

Monsinjor Maurillo Krieger, bivši biskup Brazila, ispričao je kako je bio u Međugorju četiri puta, prvi put 1986. godine. 

„1988. bio sam s osam drugih biskupa i 33 svećenika na duhovnoj obnovi u Vatikanu. Papa je znao da poslije ove obnove mnogi od nas idu u Međugorje. Prije nego što smo otišli iz Rima, nakon privatne mise s Papom, on je, a da ga nitko nije ništa pitao, rekao: „Molite za mene u Međugorju.“ Rekao sam Papi drugom zgodom: „Idem u Međugorje četvrti put.“ Papa se malo sabrao i rekao: „Međugorje, Međugorje. To je duhovno središte svijeta.“ Isti dan sam razgovarao s drugim brazilskim biskupima s Papom za vrijeme ručka i rekao sam mu: „Svetosti, mogu li reći vidiocima iz Međugorja da im vi šaljete svoj blagoslov?“ On je odgovorio: „Da, da, i zagrlio me“, rekao je monsinjor Krieger.

Skupini liječnika koji brane posebno dostojanstvo nerođenoga života 1. kolovoza 1989. papa Ivan Pavao II. rekao je: „Da, danas je svijet izgubio smisao nadnaravnoga. U Međugorju se mnogi tražili i našli ovaj smisao u molitvi, postu i ispovjedi.“ Osim te, prepričava se još jedna zgoda kada je korejski katolički tjednik („Katoličke novine“) objavio 11. studenoga 1990. članak koji je napisao predsjednik korejske biskupske komisije msgr. Angelo Kim: „Pri kraju posljednje Biskupske sinode u Rimu, korejski biskupi bili su pozvani na objed k Papi. Monsinjor Kim tom se prigodom obratio Papi riječima: „Zahvaljujući vama, Poljska je oslobođena od komunizma.“ A Papa je na to uzvratio: „Nisam to ja učinio. To je djelo Djevice Marije, kako je ona to obznanila u Fatimi i Međugorju.“ A nadbiskup Kwanyua potom reče: „U Koreji, u gradu Nadju, postoji Djevica koja plače.“ A Papa će: „Ima biskupa, kao u Jugoslaviji, koji su protiv... ali treba gledati i mnoštvo puka koje to jamči, pa brojna obraćenja... Sve je to na smjeru evanđelja; sve te čimbenike treba ozbiljno proučiti.“
Spomenuti list donosi na sve to sljedeći osvrt: „To nije odluka Crkve. To je jedna naznaka, u osobno ime zajedničkog nam Oca. Ne pretjerujući u tome, to se ne smije prezreti...“

Papa Ivan Pavao II. volio je Međugorje toliko da je fra Jozi Zovku 20. srpnja 1992. rekao: „Brinite se za Međugorje, čuvajte Međugorje, ne umarajte se, ustrajte. Hrabro, ja sam s vama. Branite, slijedite Međugorje.“
Nadbiskup Paragvaja, msgr. Felipe Santiago Benetez u studenome 1994. pitao je papu Ivana Pavla II. je li ispravno dati odobrenje da se vjernici okupe u duhu Međugorja, pogotovo sa svećenikom iz Međugorja. Sveti Otac je odgovorio: „Odobri sve što se odnosi na Međugorje.“

Benedikt XVI.molio pred kipom Gospe međugorske

I papa Benedikt XVI. štovao je međugorsku Gospu. Štoviše, Međugorje je za Benedikta XVI. imalo posebno mjesto u srcu. Pred kipom Gospe međugorske u mjestu Lorenzagu di Cadoreu pokraj Venecije papa Benedikt XVI. molio se sat vremena 2007. godine. To se u vatikanskim krugovima smatralo čudnim jer Vatikan još službeno nije priznao međugorska ukazanja. 
No prije nego što je postao papa, Joseph Ratzinger bio je dulje vremena na čelu Kongregacije za nauk vjere Svete Stolice i bio je posebno blagonaklon prema Međugorju. Kongregacija je, naime, sudjelovala u donošenju odluke o Međugorju.

„Papa je obranio Međugorje kada je kao pročelnik Kongregacije za nauk vjere na doradu vratio tekst Biskupske konferencije Jugoslavije. Biskupi su tražili da se Međugorje prekriži, no Ratzinger to nije dopustio“, otkrio je svojedobno fra Jozo Zovko. 

Kada se papa Benedikt XVI. povukao, spominjalo se kako bi za Međugorje bilo najbolje da papa postane bečki nadbiskup kardinal Christoph Schönborn. Naime, pretpostavljalo se da od svih kardinala on vjerojatno ima najpozitivnije stajalište o svetištu u Međugorju koje je posjetio više puta. 

Njegovi dolasci i pozitivan stav razljutili su i mostarskog biskupa Ratka Perića koji ga je javno kritizirao. Benedikt XVI. tada je Međugorje izuzeo iz nadležnosti mostarskog biskupa te je oformio posebno povjerenstvo odgovorno njemu i Kongregaciji za nauk vjere.

>>> Kraj petog nastavka

Knjiga Istina o Međugorju u prodaji je od 10.6. na svim kioscima po cijeni od 49,90 kuna!