Gospa je bila na sivom oblaku, bila je prelijepa i smijala se...

U knjizi 'Istina o Međugorju' prva ukazanja Blažene Djevice Marije u Međugorju detaljno su opisana, a knjiga ima i vrijedan dodatak o zataškanim ukazanjima Gospe dvije godine kasnije u selu Gala pored Sinja. Donosimo vam feljton u pet nastavaka...

Prvi dan ukazanja

Cijeli hercegovački kraj u to se vrijeme bavio ratarstvom, uzgojem vinove loze i duhana. Radilo je u polju i staro i mlado, pogotovo ljeti kada bi djeca imala školske praznike. No mnogi su očevi u to vrijeme odlazili na rad u Njemačku ili Austriju kako bi svojim obiteljima mogli omogućiti više. Vrijedan je to narod bio i ostao. Tako je bilo i u zaseoku Podbrdo, u Bijakovićima. No na blagdane nije se odlazilo u polje, a Ivandan se posebno svečano slavio. Ujutro ili predvečer odlazilo se na misno slavlje u župnu crkvu, a u međuvremenu djeca su se igrala. 

Tog dana, kada crkva slavi svetog Ivana Krstitelja, djeca iz Podbrda nakon mise i ručka uputila su se u uobičajenu šetnju prema Perkuši. Mirjana Dragičević i Ivanka Ivanković odlučile su provesti popodne u šetnji i razgovoru kako bi nadoknadile propušteno jer je Mirjana živjela u Sarajevu te su se rijetko viđale. Ivanki je samo dva mjeseca ranije umrla majka. Djevojke su se prvo zadržale u posjetu jednoj od tetki, rekavši joj da Vicki, ako je vidi, kažu kamo su otišle u šetnju. Vicka je u to vrijeme bila na produžnoj nastavi u Mostaru jer je pala iz matematike. 

No, kada se vratila u selo, rečeno joj je da su joj Mirjana i Ivanka poručile da krene prema Perkuši, gdje je čekaju, te je Vicka krenula za njima. No Mirjana i Ivanka odlučile su ići natrag u selo. I tom trenutku Ivanka je osjetila da treba pogledati prema brdu, vidjela je ženu odjevenu u sivu dugu haljinu, a na glavi je imala veo i krunu od zvijezda. Držala je dijete i stajala na oblaku. Dijete je bilo pokriveno velom koji bi povremeno otkrivala. Cijelo vrijeme dozivala ih je da dođu bliže.

„Vidi, eno Gospe na brdu“, jedino je što je Ivanka rekla tada Mirjani. Mirjana joj tada nije povjerovala te je čak rekla: „Ma jest, baš je Gospa došla gledati što mi radimo, nema pametnijeg posla.“ 
Ivanku je to povrijedilo, a Mirjana je otišla natrag u selo. Ivanka je ostala sama gledajući, no Mirjana se ubrzo vratila jer je i sama osjetila poziv u srcu. U tom trenutku prema djevojkama je krenula Milka Pavlović koja se uputila pokupiti ovce pa joj je Ivanka rekla što je vidjela. Sve tri krenule su prema mjestu gdje su vidjele Gospu i sve tri su je tada vidjele. 

FELJTON: ISTINA O MEĐUGORJU Prorekao pa umro: 'Međugorje će naše postat sveto mjesto'

U jednom trenutku došla je i Vicka, kojoj je Milka rekla: „Vidi, eno Gospe na brdu.“ Vicka se toliko uplašila da je potrčala prema selu, gdje je putem srela Ivana Ivankovića i Ivana Dragičevića te ih pozvala da se zajedno vrate vidjeti Gospu. Kad su stigli do djevojaka, vidjeli su isto: Gospu kako drži dijete. Ubrzo su pobjegli natrag u selo vidno uplašeni. 

Čim su došli u selo, krenuli su obitelji i susjedima pričati što su vidjeli. No selo im nije odmah povjerovalo, a bake su im rekle: „Ne šalite se s Gospom, bolje molite Boga i Očenaš.“ 
Stariji su se naime bojali da nije riječ o nekoj namještaljki vlasti pa su djeci savjetovali da ne idu na brdo te da ne govore o tome što su vidjela.

Drugi dan ukazanja – 25. lipnja 1981.

Selo je drugog dana brujilo o ukazanju Gospe. Mnogi su željeli otići s djecom i sami se uvjeriti u istinitost onoga što djeca govore. Vicka, Ivanka i Mirjana odlučili su se popodne uputiti prema brdu, u isto vrijeme kao i jučer, a dogovorile su se da će šutjeti o svemu ako Gospu ovog puta ne vide. Htjele su da i Milka ponovno ide s njima pa su svratile do njezine kuće, ali nje nije bilo. No zato su pokraj Milkine kuće vidjele Mariju Pavlović i Jakova Čolu koji su rekli da bi i oni rado vidjeli Gospu. Ali na kraju su prema brdu krenule samo Vicka, Mirjana i Ivanka, a došao je i Ivan Dragičević. 

Druga djeca iz sela stajala su na putu s nekoliko starijih i čekala ukazanje. Ivanka je pak prva vidjela svjetlost (tri puta) te potom Gospu. Nakon nje vidjeli su je i drugi. Gospa im je mahala, bila je bez djeteta. No prepali su se i počeli trčati prema selu, a Vicka je išla po Mariju i Jakova. Potom su njih troje pohitali prema brdu. Ugledali su Gospu te su kleknuli na draču, a bol uopće nisu osjetili. Gospu su tog dana vidjeli Vicka, Jakov, Marija, Mirjana, Ivanka i Ivan Dragičević, no čuli su je samo Vicka, Mirjana, Ivanka i Ivan Dragičević. 

Tada su ispričali da je Gospa bila na sivom oblaku, bila je prelijepa i smijala se. Odmah su počeli moliti, a i Gospa s njima. Djeca su molila Očenaš, Slava Ocu i Zdravomariju, a Gospa jedino nije Zdravomariju. Ivanka ju je prva pitala: „Gospe, gdje je moja majka?“ Gospa joj je rekla: „Majka je sa mnom.“ Mirjana ju je potom pitala hoće li ponovno doći, a Gospa je potvrdno odgovorila. 

Na kraju ukazanja rekla im je: „Pođite u miru, anđeli moji.“ Ivanka je prva mještanima opisala susret s Gospom: „Osjetila sam majčinsku ljubav, straha više nije bilo. Gospa govori hrvatskim jezikom, ali je njezin govor usporeniji od našeg. Glas kao da joj zvoni, a pokreti su isto usporeniji nego ljudski. Ona je s neba, ona je Gospa.“
Milka Pavlović i Ivan Ivanković, koji su Gospu vidjeli prvog dana, nikad je ponovno nisu ugledali iako su dolazili na mjesto ukazanja.

Treći dan ukazanja

„Mir, mir, mir – i samo mir! Mir mora zavladati između Boga i čovjeka, a i između ljudi!“ poručila je djeci 26. lipnja 1981.

Trećeg dana na mjestu ukazanja skupilo se već podosta ljudi. Vijest o ukazanju proširila se vrlo brzo i ono je bilo glavna tema u hercegovačkom kraju. Roditelji koji su prvog dana bili skeptični sada su bili sigurni da djeca ne lažu i da su vidjela nešto na brdu. Mještani su tog trećeg dana odlučili popeti se s djecom na Brdo ukazanja. Mirjanina i Vickina baka tada su savjetovale vidioce da ponesu blagoslovljenu vodu i sol, napominjući da se i đavao može ukazati. Rekle su djeci da Gospu poškrope svetom vodom. „Ako ode, onda je od đavla, a ako ostane, onda je od Boga.“ U kućama su svi imali blagoslovljenu vodu i sol koja je služila da se blagoslovi kuća, polje, blago...

Tog popodneva neki od mještana krenuli su bosi prema brdu, a djeca su trčala jer su jedva čekala da vide Gospu. Nije ih bilo strah kao dan prije. Svi su se pitali hoće li se Gospa ukazati na istom mjestu. Tog kasnog popodneva Gospa se ukazala malo više i vidjeli su je ponovno samo njih šestero vidioca koji su je vidjeli i dan prije, nitko od naroda koji se popeo na brdo i molio s djecom nije je vidio. 

Djeca su poslije rekla da je narod, ne vidjevši, gazio Gospinu haljinu te bi ona u tim trenucima nestala. Vidioci bi tada počeli pjevati pa bi Gospa ponovno došla. Vicka je tada odlučila poslušati bakin savjet pa je poškropila Gospu govoreći: „Ako si od Boga, ostani, ako si od sotone, idi, brate, od nas.“ Iako ju je htjela malo poškropiti, Vicka je na kraju cijelu blagoslovljenu vodu izlila na Gospinu haljinu, a Gospa se samo nasmijala i rekla: „Dragi moji anđeli, došla sam vam reći da Bog postoji, da se čovječanstvo udaljilo od Boga, uspavalo se. Čovječanstvo se mora vratiti Bogu. Mora se obratiti.“

Potom ju je Mirjana pitala: „Tko si ti?“ Gospa je odgovorila: „Ja sam Blažena Djevica Marija.“ Pitala ju je i za djeda kojeg su komunisti odveli nakon rata i nikad ga više nitko nije vidio. Gospa joj je rekla da je on dobro. Uto se ohrabrila i Ivanka koja je Gospu pitala je li joj majka nešto poručila i treba li joj nešto. A Gospa je rekla: „Budite dobri i slušajte baku, pomažite joj jer je stara.“ 

Ukazanje je završilo tako da su djeca i narod molili sedam Očenaša, sedam Zdravomarija, sedam molitvi Slava Ocu i Vjerovanje.

Nakon ukazanja narod je, rekli su svjedoci, imao različite dojmove. Velik dio njih povjerovao je da se Gospa ukazala djeci, ali bilo je onih razočaranih što nisu i sami vidjeli Gospu. Naime, svi su se potajice nadali da bi je i oni mogli vidjeti ili barem da će vidjeti neki čudesan znak. Marija, jedna od vidjelica, nakon ukazanja krenula je niz brdo, ali je u jednom trenutku, prije samog ulaska u selo, pala ničice i počela plakati. Ljudi su shvatili da je ponovno imala ukazanje. Marija je poslije ispričala da joj se Gospa ukazala plačući i govoreći tri puta: „Mir, mir, mir, pomirite se. Samo mir mora zavladati između Boga i čovjeka i između ljudi.“ Gospa je plakala, a suze su joj padale po haljini i oblaku na kojem je stajala. Iza Gospe 

Marija je vidjela crni križ, ali bez Isusa na raspelu.

„Bilo je jezivo, nikad više ne želim vidjeti Gospu uplakanu kao sinoć“, zaključila je Marija i dugo je plakala jer je shvatila da joj je Gospa poručila nešto važno i da je to bilo upozorenje. 

Idući dan mještani su otišli do tog mjesta ukazanja s kojeg je Gospa uputila tu poruku te su stavili tri križa.

>>> Kraj drugog nastavka

Knjiga Istina o Međugorju u prodaji je od 10.6. na svim kioscima po cijeni od 49,90 kuna!