Dan nakon prijave Vesne Girardi-Jurkić, koja je završila i na nekim od važnijih političkih adresa u Hrvatskoj, okružni javni tužitelj u Puli zatražio je od Službe javne sigurnosti provođenje istrage
FELJTON: TAJNI DOSJEI UDBE (5)
Misterij Seusovog blaga: Tko je našao i ukrao vrijedno posuđe?
Mračni dosjei iz sefa Udbe', dramatična knjiga novinara i urednika Igora Alborghettija razotkriva neke od desetljećima brižno čuvanih tajni jugoslavenske Službe državne sigurnosti. U knjizi je objavljen i nikad prije viđeni popis 243 pripadnika tvrde splitske Torcide koji su bili definirani kao neprijatelji režima i huligani. Tome je dodan i nešto kraći popis Bad Blue Boysa. Pronašli smo među njima i jednog bivšeg Karamarkova ministra. Što je bliski savjetnik prvog hrvatskog predsjednika dr. Tuđmana pričao agentima komunističke tajne policije o francuskim nuklearnim tajnama, kako su dokumentirane ljubavne avanture bivšeg američkog ambasadora u Zagrebu i još gomila misterija...
Pokretanje videa...
00:35
Seusovo blago
Kad su brojni britanski mediji početkom 1990. objavili da će se na aukciji u legendarnom Sothebyju prodati neprocjenjivo Seusovo blago, kolekciju od 14 komada unikatnog srebrnog posuđa iz rimskog doba, u Hrvatskoj je krenula neviđena histerija. Mediji u Engleskoj upućivali su na to da je blago rimskog patricija Seusa, vrijedno 1,3 milijarde kuna, godinama prije možda iskopano kod Pule ili negdje u Istri. Točnije na lokalitetu Barbarige.
To je bilo područje zatvorene vojne zone, poznato po austrougarskim fortifikacijama i snažnoj vojnoj ekonomiji s farmom koza. Priča je imala i jednako misteriozni nastavak: neki važni tipovi iz JNA i sinovi pripadnika tadašnje komunističke elite tajno su ga iznijeli iz zemlje i prodali. U isto vrijeme još dvije države - Libanon i Mađarska - tvrdile su da kolekcija pripada njima.
Osebujna direktorica muzeja diže frku
Važnija osoba u perpetuiranju drame oko Seusova srebra, koja je trajala godinama, bila je vrlo osebujna gospođa Vesna Girardi-Jurkić, do tada anonimna direktorica Arheološkog muzeja Istre u Puli i sa stanovitim vezama u kabinetu Josipa Broza Tita. Ona je, potaknuta pisanjima svjetskih medija o basnoslovnom blagu, podnijela kaznenu prijavu protiv nepoznatih počinitelja, pljačkaša Seusova srebra.
Gospođa Girardi-Jurkić poslije je postala ugledna članica istarskog HDZ-a i ministrica kulture u nekoliko hrvatskih vlada, a od 2001. stalna predstavnica Republike Hrvatske pri UNESCO-u. Umrla je 2012. godine.
Ovo je tekst spomenute kaznene prijave:
Dana 9. 02. 1990. The Independent, londonski list, objavio je vijest da aukcijska kuća Sotheby's priprema u jesen 1990. g. u Zurichu (Švicarska) prodaju kompleta srebrnog posuđa porijeklom iz Jugoslavije, a sadašnje vlasništvo lorda Northamptona. Istu vijest opširnije objavljuju londonski Times i Daily Telegraph, time da su na prodaju ponuđena 14 srebrnih umjetničkih djela rimske baštine iz III./IV. st. n. e. u vrijednosti od 100 milijuna funti ili 200 milijuna dolara.
Dana 4. 03. 1990. pošto je britanski novinar obavijestio direktora Arheološkog muzeja u Splitu prof. Emilia Marina da se radi o rimskom blagu obitelji Seuso koja je u III. i IV. st. n. e. nastavala Panoniju (Balaton), u dogovoru s direktorom Arheološkog muzeja Istre mr. Vesnom Girardi-Jurkić Emilio Marin objavljuje informativni članak u Slobodnoj Dalmaciji. Dana 6. 03. 1990. nakon verificiranih podataka britanskog Scotland Yarda da se radi o srebrnom blagu iskopanom 1971. godine nedaleko Pule u Istri, koje je 1977. godine prokrijumčareno iz Jugoslavije u Veliku Britaniju (30 predmeta), Arheološki muzej Istre je na konferenciji za štampu o tom značajnom otkriću obavijestio novinare uz istovremenu informaciju o nastalom međunarodnom sporu. Nakon toga strana i jugoslavenska štampa, televizije i press-agencije prenose vijest o nalazu i iznošenju iz Jugoslavije ovog značajnog arheološkog i kulturno-povijesnog blaga.
Budući da postoji osnovana sumnja da su nepoznati počinioci 1971. godine na području općine Pula i Rovinja (obalni pojas od Valbandona preko Briona do Barbarige i Porto Kolona kod Bala) našli i iskopali arheološko blago izuzetne vrijednosti (preko 30 srebrnih predmeta iz III./IV. st. n. e.) koje je zaštićeno i u smislu Zakona o zaštiti spomenika kulture, utajili su nalaz - što je protivno čl. 202. st. 1. i 2. KZH (nedopušteno vršenje istraživačkih radova i prisvajanja spomenika kulture), a 1977. godine također su nepoznati počinioci izvršili nedopušten izvoz spomenika kulture - čl. 201. st. 3. koje je predstavljalo društveno vlasništvo izuzetne vrijednosti naroda Hrvatske i Jugoslavije, čime je s umišljajem izvršen osobito težak slučaj pljačke društvene imovine koja stoji pod posebnom zaštitom zakona a vrijednost ukradenih predmeta i pribavljena imovinska korist prelazi 200 milijuna dolara - čl. 14. st. 1. i posebno 2. KZH u svezi sa ostalim članovima zakonika, m o l i m o da se u smislu redovne procedure po ovoj prijavi prikupe podaci i pokrene istraga u smislu krivično-pravnih zakonskih propisa, te da nas se o toku redovito obavještava.
Panika u vrhu države
Dan nakon ove prijave, koja je završila i na nekim od važnijih političkih adresa u Hrvatskoj, okružni javni tužitelj u Puli zatražio je od Službe javne sigurnosti provođenje istrage. Kako kaže tužitelj, iz prijave proizlazi da je djelo počinjeno na području obalnog pojasa od Valbandona preko Briona do Barbarige i Porto Kolona kod Bala, 1971. godine. i na način da su nepoznati počinioci našli i iskopali arheološko blago izuzetne vrijednosti, koje su prenijeli i prodali u inozemstvo.
Od samog početka afere Seuso sve instancije u Hrvatskoj pozivaju se na podatke iz britanskih medija koje navodno posjeduje Scotland Yard. Tvrdi se da je megavrijedna kolekcija pronađena i iskopana na zapadnoj obali Istre. Pa se tako kao provjerena činjenica uzima podatak da je blago otkriveno 1971., iskopano i prebačeno izvan granica SFRJ. Ali baš nitko ne spominje sumnju da je riječ o području koje je bilo zatvoreno za civile, zona pod kontrolom JNA.
Napisavši kratku analizu mogućnosti da je Seusovo srebro zaista pronađeno u Istri (Jugoslavija) i na vojnom terenu, Girardi-Jurkić pokušala je to pojasniti u informaciji koju je uputila Saveznom sekretarijatu za pravosuđe u Beogradu. Taj dokument uglavnom se temelji na dugoj povijesti arheoloških iskapanja na mikrolokaciji od Pule do Rovinja, onoj koju navodno britanska policija i mediji spominju kao mjesto pronalaska Seusova blaga. Navode se raznorazna otkrića sve od početka 20. stoljeća.
Na jedno od ključnih pitanja, kako to da se blago rimskog patricija uopće zateklo u Istri, odgovara kako je arheološki opravdana pretpostavka da je rimski građanin (Seuso, op.a.) nakon raspada rimske provincije Panonije 440. g. n. e., bježeći od barbara, našao sa svojom obitelji sklonište i stanište u Istri, koja živi u kontinuitetu i blagostanju.
Kako je nestalo blago?
No to je sve uvod u osjetljivi dio koji pronalazak i - nota bene - pljačku blaga u zabranjenoj vojnoj zoni JNA povezuje s vojnim osobama, pripadnicima JNA. Evidentno je poznato da se najgušći i najbogatiji dio arheološke zone prostire u dijelu vojnog područja (Barbariga) u koji poslije rata arheolozi nisu imali pristup i nisu mogli istraživati, precizira gospođa Vesna Girardi-Jurkić i nastavlja, stoga postoji velika vjerojatnost da je prilikom gradnje i održavanja vojnog postrojenja moglo doći do bogatog arheološkog nalaza koji nije dostupan javnosti.
Druga moguća lokacija koju spominje Girardi-Jurkić jest samo Titovo dvorište, otočje Brijuni. Riječ je o lokaciji Bizantski kastrum (castrum, utvrđeno naselje, vojni logor) na otoku Veliki Brijun, uvala Dobrika. Girardi-Jurkić podsjeća da je kasnoantičko naselje iskapano od 1908. do 1918. te istraživano od 1951. do 1980.
Arheološka iskapanja na Brionima vršili su pripadnici vojnih jedinica. Budući da i na Velikim Brionima postoje vojne instalacije, također je prilikom izvodjenja radova i održavanja moglo doći do nalaza tzv. Seusovog blaga koje je u odredjenom kritičnom povijesnom vremenu sakriveno u kraškoj formaciji (podzemna spilja, rov, vrtača) ili ostacima rimskih podruma i urušenih hodnika.
Podatak o skrivanju, kako tvrdi arheologinja, u kraškoj formaciji, dakle špiljama, rovovima, vrtačama ili ruševinama podruma, bitan je jer je u stranim medijima spomenuta kemijska analiza naslaga na brončanom sanduku datiranom s godinom 600. i srebrnom posudju koja ukazuje na kraško porijeklo depoa ili ostave. Zbog toga Girardi-Jurkić traži da se utvrdi kemijski sastav vapnenca na Brionima i na području vojne zone Barbariga.
>>> Kraj petog nastavka
Knjiga 'Mračni dosjei iz sefa Udbe: od Torcide i BBB-a do ekipe iz vrha HDZ-a' u prodaji je na kioscima Tiska i Tisak Medije, u knjižarama Školske knjige, VBZ-a i Znanja. Cijena je 79 kuna.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
