'U Hrvatskoj se radnik ne cijeni i baš svi su debelo potplaćeni!'

Bojan Petrić (35) prije četiri godine preselio se iz rodnog Đakova u irsku prijestolnicu Dublin i kako kaže, zasad nije požalio. Prije nego se odlučio na drastičnu promjenu Slavonac je deset godina radio kao vozač viličara. Priznaje da je na selidbu pristao na nagovor prijatelja koji je u Irskoj od 2013. godine.

- On mi je objasnio što me ovdje očekuje i kako da se najbolje pripremim. Objasnio mi je kako sve funkcionira s poslovima i odlučio sam riskirati - iskreno će Bojan.

Ističe kako je u domovini bio nezadovoljan radnim uvjetima, plaćom, ali i općenito stanjem u društvu. Svi njegovi prijatelji iz rodnog grada su odselili. Veći dio u Njemačku dok se on jedini odlučio na Irsku kao sljedeću destinaciju. Nakon dolaska u Dublin Bojan je na prvi posao čekao mjesec dana i dobio ga je preko agencije kojoj se u međuvremenu javio, a u kojoj je i dalje prijavljen. Trenutačno radi kao vozač viličara u sjevernom Dublinu, ali za nekoliko puta veću plaću nego sto je to bio slučaj u domovini.

TADO JURIĆ: 'IMAMO EFEKT LAVINE' 'Ljudi iz Hrvatske ne bježe od siromaštva, nego od nepravde'

- Da sam znao kakvi me uvjeti rada ovdje čekaju vjerujem da bih se preselio i puno ranije. U Hrvatskoj se radnik ne cijeni i svi su debelo potplaćeni. To je neoboriva činjenica - ustrajan je Slavonac.

Iako ima jako puno posla ne propušta priliku da svaka četiri mjeseca posjeti obitelj u rodnom gradu. Svaki put ostane dva do tri tjedna, ovisno koliko mu dopuste poslovne obaveze. Osim obitelji nedostaju mu sunce i hrana iz rodne Slavonije. Bojan trenutačno živi u dijelu Dublina poznatom kao Swords gdje je s dvojicom prijatelja iznajmio stan za 1.500 eura. Kako je odmah po dolasku kupio automobil nije mu problem raditi različite smjene što velikoj većini doseljenika predstavlja otežavajuću okolnost. No unatoč svim pogodnostima života u Dublinu iskreno kaže da bi se vratio prvim avionom u Hrvatsku ukoliko bi se neke stvari promijenile iz korijena. Tu prvenstveno, ističe, misli na plaće koje bi u prosjeku morale biti najmanje 1000 eura što bi u Hrvatskoj bilo dovoljno za dostojanstven život.

- Sve ispod toga je zavaravanje i preživljavanje. Iz osobnog iskustva mogu reći da 4.000 kuna u Hrvatskoj nije dovoljno za normalan život - objasnio nam je svoje stavove. Iako neki sunarodnjaci zaziru od druženja s Hrvatima u Irskoj, Bojan se rado odaziva pozivima za piće ili odlasku na utakmice.

- Nisam jedan od onih koji izbjegavaju Hrvate. Nedavno smo skupili ekipu i svi smo zajedno išli na utakmicu Hrvatske i Brazila u Liverpoolu - otkrio nam je.

OSTAJEMO I BEZ MEDICINARA 'Otišla sam jer su kod nas svi natječaji za poslove naštimani'

Uskoro će uzeti godišnji odmor od mjesec dana i planira ga provesti s obitelji u rodnom gradu. Na pitanje može li se uopće uspoređivati standard u Hrvatskoj i Irskoj, Bojan nam kaže da je to besmisleno. Mnogo je stvari u Irskoj jeftinije i pristupačnije, od hrane pa do odjeće, a izbor poslova je gotovo neograničen i nema bojazni da se ukoliko netko da ili dobije otkaz novi posao neće pronaći. O Ircima kao narodu ima samo riječi hvale te ih smatra jako ljubaznima i veselima.

- S nekima od njih radim i stekao sam brojne prijatelje u firmi. Imam kolege iz Litve, Rusije, Poljske, Argentine - ustvrdio je.

TOMISLAV KLAUŠKI Ljudi bježe otkako se Kolinda vratila. Vratit će se kad ode...

Kao glavne nedostatke života u Dublinu u prvom redu ističe visoke cijene stanarina te nedostatak slobodnog vremena odnosno nemogućnost da se zbog različitih smjena češće viđa s prijateljima iako svake nedjelje imaju rezerviran termin za mali nogomet. Za kraj našeg razgovora osvrnuo se i na nedavno predstavljene demografske mjere od strane predsjednice Kolinde Grabar Kitarović.

- Ne vjerujem da ikakve demografske mjere mogu promijeniti sliku Hrvatske. Bojim se da je naše društvo nepovratno uništeno iako se trudim vjerovati da će biti bolje. Političarima možemo zahvaliti na stanju u kojem nam se zemlja nalazi - zaključuje Bojan.