'Nadam se da će se svi Hrvati jednom vratiti kući iz Irske'

U Irskoj, prema dostupnim podacima, živi i radi barem 17.000 Hrvata, a mnogi se pripremaju odseliti u tu otočnu državu. Tim povodom razgovarali smo s Olive Hempenstall, veleposlanicom republike Irske u Hrvatskoj, koja je na tu poziciju došla 2016. godine. Hempenstall je tijekom karijere koja traje više od 15 godina bila u Odjelu za vanjske poslove i trgovinu, pomogla je uspostaviti veleposlanstvo Irske u Tallinnu. Bila je zamjenica voditelja misije u Dar-es-Salaamu, u Tanzaniji i savjetnica u dva odbora u irskom parlamentu. Dotakli smo se razloga zašto Hrvati biraju baš Irsku, također zemlju s dugom povijesti iseljavanja. Razgovarali smo i o kulturološkim, političkim te društvenim sličnostima između dvije zemlje i dva naroda.

Zašto je i kako Irska postala najvažnije odredište Hrvata koji odlaze raditi u inozemstvo?

Mislim da je to prvenstveno zbog članstva u EU i otvaranja granica. Prije toga smo imali izrazito malu hrvatsku zajednicu koja je u međuvremenu narasla. Slobodno kretanje ljudi i stanje ekonomije u Irskoj su razlozi zbog kojih sve više Hrvata ide upravo tamo. Jako smo se dobro oporavili od financijske krize koja nas je jako pogodila. Poslova u Irskoj ima, uvjeti su dobri i zato je Irska atraktivno odredište. Zajednica Hrvata u Irskoj sad ima oko 17.000 ljudi. To su podaci iz ambasade u Dublinu. I dalje je to jako malo u usporedbi s hrvatskom zajednicom u Italiji, Austriji i, naravno, Njemačkoj, koja je dugo bila prva država u koju se odlazilo. Svi mi kažu da se Hrvati u Irskoj odlično snađu, da nema velikih problema, da relativno lako pronađu posao... To je, čini mi se, jedna pozitivna priča. Dublin je glavna destinacija, i tamo je skuplje nego u Zagrebu, tako da mislim da je najteže pronaći smještaj, a i cijene su različite u usporedbi s Hrvatskom.

Iz kojih zemljama najviše dolaze strani radnici u Irsku?

Zaista sa svih strana svijeta. Ponajviše iz Europske unije, što je logično, no imamo i veliku zajednicu Brazilaca u državi. Ako treba izdvojiti jednu naciju, onda su to Poljaci, poljski je jezik koji možete čuti gotovo svugdje u Irskoj. Ako gledamo vice versa, u Hrvatskoj je oko 85 prijavljenih Iraca koji ovdje žive, a najčešće ih je dovela ljubav.

Irska sama ima dugu povijest imigracije, a danas joj odlično ide - imate li neki savjet kako zadržati Hrvate u Hrvatskoj?

Irska zaista ima dugu tradiciju imigracije, još od doba velike gladi, kad su se ljudi ponajviše selili u SAD. To su bile prisilne migracije radi ekonomskih razloga, i vrlo vjerojatno prva masovna selidba nekog naroda iz Europe. Išli su često i u Kanadu i Australiju, to su neka tri epicentra. I zato danas imamo golemu dijasporu i više od 70 milijuna ljudi ima irsko podrijetlo (izvan Irske). To vam daje osjećaj koliko je veliko iseljavanja bilo u pitanju. Populacija Irske prije velike gladi bila je oko osam milijuna ljudi, a sad je četiri milijuna ljudi. Godina 1916. je za nas bila važna jer smo tad počeli tražiti neovisnost, koju smo šest godina kasnije i dobili. Irska emigracija traje od srednjeg vijeka. Glavni razlog bila je ekonomija. Tako da je ovo doseljavanje moderni fenomen koji je 2000. godine krenuo, kad  i uzdizanje ‘Keltskog tigra’. To je malo stopirala financijska kriza, ali se onda nastavilo. Irci su se vraćali, a novi članovi društva doseljavali iz jednog razloga - mogućnost pronalaska dobrog posla. Ekonomska struktura i mogućnosti, standard i prilike čine svu razliku te onda to neće tražiti izvan granica. Postoje praktične stvari koje se mogu napraviti, poput olakšavanja birokracije, ali na prvome mjestu su prilike.

Kako se Irska nosi s dolaskom stranaca, ima li problema?

Mislim da se jako dobro nosi. Rekla bih da naše prihvaćanje stranaca proizlazi iz naše vlastite imigrantske prošlosti. Irci su morali ići po cijelom svijetu kako bi zarađivali za život, tako da imamo empatije. Nešto što je nekad bila anomalija, doseljavanje, vrlo smo dobro prihvatili. Dublin, ali i drugi gradovi, vrlo su brzo postali multikulturalni i malo je prijavljenih incidenata. Također treba primijetiti da u Irskoj gotovo da nema stranke koja se bavi temom pridošlica ili na tome gradi platformu, dok toga ima gotovo svugdje drugdje u Europi.

Kako su se Hrvati snašli, kako ih doživljavaju - ima li nekih problema, poput nostrificiranja diploma?

Kao odlične radnike, posebno u IT sektoru. Na glasu su i oni koji pripadaju zdravstvu, no generalno mislim da je percepcija da su motivirani i željni rada. I sve ih je više u ostatku Irske, nisu više samo koncentrirani na Dublin. Imamo ljude na društvenim mrežama iz niza gradova, a jako mi je drago reći da ih ima i u mojem rodnom gradu Corku. Nisam još čula za konkretni slučaj s problemima s diplomom, ali ako i ima problema, vjerujem da će ih Europska unija izgladiti. Što se Hrvatske pak tiče, svjesna sam da radim na vrlo privilegiranom poslu, ali meni je osobno Hrvatska divna. Krasna kultura, divno vrijeme, odlični ljudi i ukusna hrana. Zato se istinski i nadam najboljem za ovu zemlju.

Mislite li da postoje neke sličnosti između naša dva naroda?

Apsolutno, mislim da male nacije poput nas imaju jednu pozitivnu probitačnost, znaju se snaći i preživjeti, povezati se, prilagoditi, a ne izgubiti kulturu. Ima nas četiri milijuna s obje strane i imamo tradiciju imigracije. Ne patimo od osjećaja da nam sve unaprijed pripada, nego se za ono što želimo znamo i izboriti. Kao veleposlanica Irske mogu reći da su Hrvati i više nego dobrodošli u mojoj zemlji te ih rado imamo, no želim i najbolje Hrvatskoj te se nadam da će, ako se vrate u domovinu, doći puni pozitivnih utisaka i sjećanja na Irsku.