Što nakon tragedije u Prečkom? 'Sigurnost nisu samo brave, školstvo ne smije ostati samo'

Je li sustav siguran, zašto se već poslije tragedije u Beogradu nisu uspostavili sigurnosni standardi, je li ministar obrazovanja trebao podnijeti ostavku nakon tragedije u OŠ Prečko i zašto smo i dalje toliko opterećeni korupcijom, teme su o kojima je u svojoj emisiji Točka na tjedan na televiziji N1 Nataša Božić-Šarić razgovarala s novinarkom 24sata Anom Dasović i novinarom Jutarnjeg lista Borisom Vlašićem.

- Šefovi, ministri, svi ljudi na vrhu postoje da bi branili sustav kojim upravljaju i kojim su zadovoljni. Sustav obrazovanja očito je snažno stradao, napadnut je i on se zbog toga morao maknuti. Pri čemu, to je užasno i najgora stvar koja se dogodila, ali to nije prva stvar. Cijeli razred početkom godine nije dolazio na nastavu jer je među učenicima bio jedan čije ponašanje nije bilo u skladu, ministar se nije snalazio. Roditelji imaju pravo zajhtijevati i tražiti da njihova djeca u školi budu na miru od bilo kakvog zlostavljanja. Ako to sustav ne može organizirati, onda je uz redu da se ministar makne i da dođe netko drugi - istaknuo je Vlašić.

Ana Dasović kazala je kako "sigurnost nisu brave".

- Nije se sada počelo razgovarati o sigurnosti u školama. O tome se govori već dugo. Ta priča traje i od prije Ribnikara, imali smo upade nervoznih roditelja, kvartovskih huligana… Škole imaju i portire i kamere i zaključavaju se, ali to nije sustavno rješenje. Moralo se dogoditi nešto ovako strašno, nezamislivo, što će nas zauvijek obilježiti, da bi se vlast pokrenula da napravi plan kako imati sigurne škole. Kad se dogodio Ribnikar, ministarstvo je školama poslalo smjernice, upute, kako povećati sigurnost, ali tu je manje-više sve stalo, sve se prepustilo školama. … To se trebalo napraviti davno, napraviti sustavnu strategiju, a ne prepustiti sve školama - napomenula je.

Boris Vlašič istaknuo je kako školstvo ne smije u svemu ovome ostati samo.

- Navikli smo na nasilje, mi imamo kulturu, propagiramo nasilje. Ako upalite hrvatske, ali i regionalne, televizije i serije, što se slavi, kakav model života se slavi? Slave se nasilnici. Imali smo upad u srednju školu, gdje mali diler je išao utjerivati dug kod učenika. Jednostavno je prošao u školu. Nosio je neko oružje sa sobom, malo je falilo da se ranije dogodi ovo što nam se sada dogodilo. Mi moramo pružiti toj djeci mogućnost da se osjete sigurnima, da znaju da postoji netko kome se mogu obratiti - kazao je.

- Mi smo zaboravili da je škola živi organizam, da to nije samo ploča i kreda. To je sustav u kojemu moramo normalizirati situaciju da djeca imaju, ne samo učitelje i možda nekog psihologa i logopeda, to mora biti cjeloviti sustav koji ne funkcionira tek na razini gašenja požara. To mora biti sustav u kojemu svako dijete svaki dan ima tu potporu u kojoj će se osjećati sigurno jer zna da postoji cijela zajednica koja se brine i o njegovom mentalnom zdravlju. To je davno izmišljeno, to nije nešto što mi sad trebamo naučiti, cijeli sustavi tako funkcioniraju, to bi trebao biti princip rada cijelog školskog sustava, a naš je sustavno zapostavljen od onih koji bi se morali brinuti o njemu - rekla je Dasović.

Upozorila je i kako naše društvo općenito ima jako loš stav prema ideji obrazovanja i da to treba mijenjati iz temelja. 

- Roditelji su kronično razočarani jer im djeca ne dobivaju ono što trebaju. Šokirala me informacija kako su roditelji počeli zaobilaziti sustav. Ako dijete ima loše ocjene, vode ga privatno psihologu da im se odobri individualizirani pristup. Na nacionalnoj razini nemamo politike koje bi se sustavno bavile tim problemima - zaključila je.

Vlašić ponavlja kako banaliziramo nasilje:

- Ministar nije znao kako reagirati kad smo imali situaciju s onim djetetom na početku godine. I sad se ponašamo tako da banaliziramo. Nama se dogodilo da je ministrica zdravstva ušla u sobu počinitelja, nitko ne zna čije je odobrenje imala, tvrdi da je došla kao liječnica i razgovarala s njim. Mi smo svi kupili tu priču da je riječ o osobi koja je bila neubrojiva. Nama se ministrica direktno uplela u sudski postupak. Isto je tako ušla i kod djece, rekla je da je razgovarala s njima kao liječnica i predstavila se samo imenom, roditelji o tome nemaju pojma. Možda je sve bilo u najboljoj namjeri, ali to se ne smije događati - zaključio je.