6. DIO U devet dijelova donosimo priču o babi Vangi, ženi koja je, iako slijepa, vidjela više od mnogih - detalje prošlosti i dubinu budućnosti. Njezina proročanstva i danas se ostvaruju...
FELJTON: TAJNE BABE VANGE
Proročanstvo koje je šokiralo: 'To vjenčanje će ubiti djevojku'
Dobri ljudi će preživjeti, a oni zli, oni će sigurno propasti. Mnogi ljudi će umrijeti. A onda, uslijedit će idila i zavladat će besmrtnost.
Baba Vanga, razgovor s Anatolijem Lubčenkom 1994. godine
Tragičan kraj narodne princeze, kraljice srca
Nevjerojatnih 750 milijuna ljudi u 74 zemlje pratilo je televizijski prijenos senzacionalne ceremonije, vjenčanja desetljeća između Diane Spencer s Charlesom, princom od Walesa. Kakav glamur, kakvo veselje!
Tisućama kilometara dalje, bugarska proročica naglo je okrenula lice prema prozoru, kao da u njoj još gori nada da će barem na sekundu progledati – vidjeti prekrasan dan, svjetlo, sunce koje joj miluje lice, svoj zavičaj...
– Ovo vjenčanje ubit će djevojku – izustila je kratko, a zbog takve vizije i samoj joj se smučilo.
Prelijepa Diana nosila je puf-haljinu od svilenog tafta, ukrašenu čipkom, ručnim vezom, školjkicama, sa 10.000 bisera, a više od sedam metra vela vuklo se po podu. Charles je imao na sebi uniformu zapovjednika marinaca. U crkvu je došla u staklenoj kočiji.
Više od pola milijuna ljudi naguravalo se kako bi barem na trenutak ugledalo prelijepu mladenku koja je postala najpoznatija princeza ikada.
Dana 29. srpnja 1981., u katedrali sv. Pavla rekla je “da” princu od Walesa. Princ Charles doimao se vrlo sretnim, Diana je, pak, bila primjetno i s razlogom uzbuđena. To joj, naravno, nitko nije zamjerio. Diana se pred oltarom pomalo zbunila te pomiješala Charlesova srednja imena. Ni to joj nitko nije zamjerio. Osvojila ih je njezina simpatičnost. Obična cura ipak se udavala u kraljevsku obitelj. Nakon poljupca pred razdraganom masom, prvu su bračnu noć mladenci proveli u ladanjskom dvorcu, baš poput Charlesovih roditelja koji su tu također proveli svoju prvu bračnu noć, a potom su otišli na medeni mjesec, na krstarenje kraljevskim brodom Britannia. Posada je imala nalog da za mladence traži romantične, puste plaže na obalama Sredozemnog mora.
– Dva su se tjedna Diana i Charles ponašali kao da su začarani. Prvi put otkako radim za princa, nisam ga morao ujutro buditi – posvjedočio je Charlesov sobar. O takvom životu sanjala je svaka djevojka. Takvu ljubav svaka je priželjkivala.
Kakva bajka! Kakvo savršenstvo!
A onda... poput kockica u dominu sve se počelo urušavati. Činilo se kao u filmu.
Princeza od Walesa, Diana Spencer 31. kolovoza 1997. godine upravo je bila završila s večerom u pariškom hotelu Ritz-Carlton s Dodijem Fayedom. Dodi je bio srdačan i šarmantan besposličar i sin imućnog egipatskog iseljenika Mohamada al–Fayeda. Vlasnik hotela bio je upravo Dodijev otac. Diana je uvijek i na svakom koraku bila pod intenzivnom prismotrom gomile novinara i fotoreportera. Fotografije princeze na tržištu tabloida svaki dan rušile su rekorde. Vrijedile su bogatstvo. Pogotovo nakon rastave od Charlesa zbog prijevara, iščezle ljubavi, nepoštovanja – odnos iz bajke pretvorio se u pravu noćnu moru. Princ Charles ubrzo nakon vjenčanja nastavio je vezu s bivšom ljubavi Camillom Parker Bowles, s kojom se nakon Dianine smrti i oženio. Charles i Diana od 1992. živjeli su odvojeno, a razveli su se 1996. Tijekom razvoda stoljeća Britanci su simpatije ponajviše gajili prema voljenoj princezi.
– Proživljavam najgore dane. Sve mi se sada može dogoditi. Na primjer, kvar na kočnicama, nesreća ili smrt – pisala je o svojim osjećajima.
Otkako je javnost doznala za njezin ljubavni odnos s Fayedom, opsjednutost princezom još se više intenzivirala. Pritisak fotografa koji su je posvuda slijedili još se povećao. Želeći izbjeći horde novinara, Diana i Dodi iskrali su se te večeri na stražnji izlaz. Uletjeli su u Mercedes koji ih je već čekao. S njima su bili tjelohranitelj Lady Di i vozač kojeg je angažirala obitelj Fayed, Henry Paul.
Fotografi su ih nanjušili. Jedna skupina krenula je za slavnom princezom. Tamni je Mercedes bjesomučno jurio noćnim pariškim ulicama, pod svaku cijenu nastojeći pobjeći paparazzima. No, bio je to njihov posljednji bijeg i posljednja vožnja. Tamo gdje je dopuštena brzina samo 50 kilometara na sat, potegnuo bi i tri puta brže. Vozač je u nekim trenucima jurio i do 200 kilometara na sat. Kada su automobilom uletjeli u tunel Point de l'Alma, sve se otelo nadzoru...
Bile su 24 minute iza ponoći kada je luksuzni automobil, brzinom od 140 do 150 kilometara na sat, uletio u slabo osvijetljeni tunel. I dogodilo se ono što je bilo gotovo neizbježno: vozač je izgubio kontrolu nad upravljačem. Očešao se najprije o desnu stranu tunela, a potom punom snagom udario u jedan od stupova. Simbolično – u trinaesti. Sraz je bio strašan, hladnjak motora uletio je u putničku kabinu, krov Mercedesa bio je potpuno smrskan. Od automobila je ostala zastrašujuća hrpa lima. Uskoro su oko smrskanog vozila već bljeskali fotoaparati. Jedan od novinara koji su nastavili fotografirati mjesto nesreće izjavio je da je princeza, iako teško ozlijeđena, bila pri svijesti, ali da je na njegove riječi mogla odgovoriti jedino treptanjem. Teško ranjenu Dianu liječnici su prevezli u bolnicu Pitié-Salpetriere i to tek dva sata nakon nesreće.
Ozljede glave i prsnog koša bile su smrtonosne. Unatoč naporima da se voljena princeza spasi, Diana je podlegla teškim ozljedama tu noć.
– Svatko tko kontrolira Dianu, kontrolira i svijet – neki su komentirali, a to je možda najbolji opis koliku je moć Diana imala. Strašnu tragediju preživio je jedino tjelohranitelj. Iako više nije bila članica kraljevske obitelji, Diana je pokopana uz sve kraljevske počasti.
Lady Di, kako su je od milja zvali, za svijet je, uostalom, bila i ostala prava princeza.
Nakon njezine smrti pojavio se niz bizarnih teorija zavjera o njezinoj smrti.
– Dianu su ubili kako bi kraljevska obitelj bila pošteđena sramote koja bi neizostavno uslijedila udajom bivše supruge prestolonasljednika za muslimana – bila je jedna od njih.
Vanga je, unatoč tome što se često gubila, a vizije nije mogla smjestiti u točan vremenski okvir, osjetila da će dvije velike žene napustiti ovaj svijet gotovo istodobno – ona sama i Lady Di.
– Ona će čuti o mojoj smrti, ali ćemo umrijeti zajedno – zaključila je Vanga, koja je preminula godinu dana prije Kraljice srca.
Gagarin nije umro, odveden je
Pred Vanginom kućom u redu su se gurali znani i neznani, oni poznati – sa zvjezdanim statusom i oni, reklo bi se, sasvim obični ljudi... Svima je pristupala s jednakom pažnjom.
Tako joj je 1979. u posjet došao i glasoviti ruski glumac Vjačeslav Tihonov, prvi pravi istočnoeuropski celebrity. Zbog njega su ženska srca brže kucala. Proslavio se ulogom u ljubavnoj drami "Dogodilo se u Penkovu" 1958., a ostatku svijeta najpoznatiji je po ulozi u superspektaklu "Rat i mir". Ta ekranizacija slavna Tolstojeva romana, koja se snimala tri godine, stajala je (kad se uračuna inflacija) 700 milijuna dolara i osvojila Oscara za najbolji strani film. Tihonov je glumio jednu od tri glavne uloge, Andreja Bolkonskog. Posebno popularna bila je i njegova uloga sovjetskog agenta u borbi protiv Nijemaca koju je Tihonov sedamdesetih godina prošlog stoljeća odglumio u TV seriji "Sedamnaest trenutaka proljeća"... Seriju je pratila cijela Jugoslavija, milijune je držala pred televizijskim ekranima. Bio je istinska zvijezda. Čak ga je Vladimir Putin nazvao legendom, a Dimitrij Medvedev (izabran kao treći predsjednik Rusije) zaključio je: „Ruska kultura bez njega je nezamisliva.“ No, unatoč njegovoj popularnosti Baba Vanga nije ga štedjela.
U trenutku kada je prešao prag njezine kuće, Vanga je povikala:
– Zašto nisi ispunio molbu svog najboljeg prijatelja? Mislim na Jurija Gagarina – rekla je prijekorno Baba Vanga. Potpuno smeten,Tihonov se ukipio od šoka, a posljednji susret s prijateljem prošao mu je brzinom svjetlosti kroz misli.
– Kada je kretao na svoj posljednji probni let, došao je k tebi i rekao: S obzirom na to da ja nemam vremena, kupi budilicu i stavi je pokraj sebe – prepričala je Vanga kao da je u tom trenutku bila s njima u sobi kada su razmijenili – kasnije će se pokazati – posljednje riječi. Baba Vanga nije prestajala koriti slavnog glumca.
– Želio je da kupiš budilicu koja će te neprestano podsjećati na njega – rekla je Vanga Tihonovu.
Pogledao ju je, a na prsima ga je stiskao osjećaj nemoći. Bio je izvan sebe, potresen zbog onoga što je upravo čuo. Iznenada mu je pozlilo. Vratio se svijesti tek nakon nekoliko kapljica valerijane.
Bljedunjav od šoka jedva je prozborio:
''Sve što je rekla ova starica potpuno je točno. U onom kaosu poslije smrti Jurke, potpuno sam zaboravio na njegovu molbu.''
Vanga je na to samo dodala:
– Gagarin nije umro. On je samo 'odveden'! Njegova duša živi i sjaji poput zvijezde! – zaključila je petrička vidovnjakinja.
O prijateljstvu ove dvojice zna se vrlo malo. Postoji samo nekoliko fotografija na kojima su snimljeni zajedno. Je li prijateljstvo između njih bilo doista toliko jako da je nakon Gagarinove smrti morao poštovati takav zahtjev? Svake sekunde, svake minute, sata, dana, mjeseca i godine do kraja života...
Te njezine riječi nitko nije uspio rastumačiti. Ipak, njegova smrt – sedam godina nakon čudesnog pothvata i leta u svemir nakon kojeg je zlatnim slovima upisan u povijest čovječanstva – postala je jedan od najvećih misterija. Ni nakon pedeset godina neki detalji nisu razjašnjeni.
Gagarin je toga 12. travnja 1961. u devet sati i sedam minuta prema moskovskom vremenu rekao: „Idemo!“ dok se raketa Vostok s njime stisnutome u malenoj kapsuli na vrhu uzdizala nad lansirnom rampom kozmodroma u južnoj sovjetskoj republici Kazahstan.
Gagarin je u svojoj kapsuli Vostok 1 obišao Zemlju te sletio u 10.55 nakon otvaranja padobrana u centralnoj Rusiji. Nakon 108 minuta leta, tada dvadesetsedmogodišnji Gagarin postao je prvi čovjek u svemiru. To je bio dan koji je potpuno promijenio čovječanstvo. Po povratku na Zemlju dočekan je kao nacionalni heroj.
Sovjetski Savez Gagarina je nakon uspješnog leta prebacio na testiranje zrakoplova MiG, pravdajući se kako ga je želio maknuti od opasnosti. Ironično je da je 34-godišnji Gagarin poginuo upravo pri padu vojnog zrakoplova MiG 15. Najnoviji dokumenti s kojih je prije nekoliko godina skinuta oznaka povjerljivosti navode da je Gagarin naglo zakrenuo MiG-om kako bi izbjegao meteorološki balon zbog čega je izgubio kontrolu nad letjelicom, a to je dovelo do pada i pogibije slavnoga astronauta i instruktora Vladimira Serjogina. Prema nekim teorijama zavjere, sovjetski lider Leonid Brežnjev naredio je njegovo ubojstvo zbog nelojalnosti prema partiji. Također, neke teorije navode da je riječ o samoubojstvu, a u jednoj se tvrdi da je njegov avion udario u NLO.
Arhiva u Kremlju odbacila je 2011. tvrdnje da je njegov MiG pao nakon sudara s balonom i tek nakon 40 godina tajnosti razlog Gagarinove smrti je otkriven, zahvaljujući astronautu Alekseju Leonovu.
– Prvobitni izvještaj je vjerodostojan samo civilima, ali ne i profesionalcima. Stvari su se drukčije odvijale – izjavio je Leonov koji je nesreću tog dana i vidio.
On je objasnio da je neovlašteni avion SU-15 letio previše blizu Gagarinove letjelice i da pilot tog aviona nije poštovao pravila i spustio se na visinu od 450 metara. Gagarin ga je morao izbjegavati. Avion se srušio.
Vangino čulo - nije svima htjela proricati
Nikad se nije žalila na sudbinu, ali je često govorila o svojoj usamljenosti, svjedoči u svojim djelima Vangina nećakinja Stojanova.
''Nije se smatrala ni prorokom ni sveticom. Ona je samu sebe nazivala mučenicom.''
Baba Vanga bila je vrlo neugodna prema ljudima koje je smatrala zlima, gotovo je uvijek raskrinkavala njihove grijehe i mane. Ipak,
Vangina kuća neprestano je bila puna. Tijekom gotovo 55 godina vidovnjačkog staža, kako je izračunao parapsiholog Georgi Lozanov, posjetilo ju je najmanje milijun ljudi, a ona je baš uvijek imala čulo za nevjernike – osjetila bi njihovu sumnju čim bi joj se približili.
– Dan je bio vruć. Ponad Rupa, sela u blizini Petriča, grijalo je ono petričko sunce… Dan kad ti nije ni do kakva posla, i ne samo to nego su i vruća vrela u dvorištu ispuštala vruća i zagušljiva strujanja. No, vrijeme nije zaustavljalo ljude. Redovi su se protezali sve do doline. Svatko je došao čuti kada, kako i što. U redu je stajao i moj djed. Bio je na službenom putu u tom području. Kolege su mu rekli da ne može doći u taj kraj, a da ne ode vidjeti Babu Vangu. Prihvatio je da im ispuni želju unatoč tome što nije vjerovao ni u kakva čaranja, vradžbine, proricanja, a posebno ne u neku urođenu vidovitost. Poslije četiri sata iscrpljujućeg čekanja pod gorućim suncem, došao je i na njega red da se pojavi kod starice. Ušao je i već s vrata čuo: „Ti odlazi, zašto si došao? Kad ne vjeruješ, nemam ti što reći…“ Takva je bila ona. Iskrena. I tako moj djed nije na vrijeme saznao što ga u životu čeka – jedna je od popularnih priča o proročici. Ostali, koje bi primila, morali su stati ispred nje, svjedočanstvo je jedne žene.
Godine 1982. Babu Vangu posjetio je libanonski novinar. U moći Babe Vange nije nimalo vjerovao. No, nakon kratkog razgovora s njom, sve sumnje bile su mu raspršene.
– Vanga je sjedila na kauču s prekrivačem koji je po sebi imao narančaste i plave vrpce. U središtu sobe bio je električni štednjak – opisivao je prostor libanonski novinar. U sobi je bilo još posjetitelja. Vanga je u jednom trenu podigla glavu i rekla snažnim, samouvjerenim glasom.
– Libanonski novinaru, priđi. Dođi i sjedni ovdje! Okrenula se prema meni, a ja sam osjećao kao da gleda u moju dušu. Slušaj, rekla je, tvoja majka i otac su živi, u Libanonu. Vi radite u novinarstvu dvanaest godina, no razdoblje 1982./1983. donijet će vam veliki uspjeh u poslu. S vremenom dobit ćete sedmero djece, a kada navršite 42 godine, svjedočit ćete velikom ratu. No ne mogu vam reći tko ga počinje – izgovorila je gotovo u dahu. Nakon toga sumnji u nju više nije bilo.
Vanga je najavila rat u Siriji, njegov početak 1984., što se doista dogodilo.
I koliko god je Vanga nebrojeno puta objašnjavala kako ona „vidi“, prirodu njezinih čudesnih moći znanstvenici nikad nisu mogli objasniti. Njezin dar ostao je vječni misterij za sve nas. Unutarnje vizije Vange otvarale su takve slike koje nije mogla objasniti. Njezin je zadatak bio – prenijeti ljudima ono što je "vidjela" i "čula". Nije mogla dati objašnjenje. Bila je dirigent informacije iz svijeta stvari koje se nalaze izvan koncepta ljudskog uma.
– Kada mi osoba dođe, kada je netko ispred mene, imam osjećaj da se odjednom otvori prozor u mojoj glavi. Kroz njega vidim slike iz života te osobe. Izmjenjuju se ispred mojih očiju poput filma. Potom iznad sebe čujem glas koji mi govori što trebam reći osobi koja me posjetila – objašnjavala je svima Vanga svoje sposobnosti jer je baš svakoga zanimalo kako je moguće da ona vidi njihovu prošlost ili budućnost, njihovu sudbinu.
U zanimljivu razgovoru s nećakinjom Stojanovom, Vanga pokušava objasniti kako točno „vidi“ događaje.
– Vidiš li specifična lica, iskustva, slike, situacije? – pitala ju je nećakinja.
– Da.
– Kako vidiš budućnost različitih ljudi?
– Kao na filmu.
– Koliko moraju biti udaljene od tebe osobe kojima predviđaš?
– Udaljenost nije važna.
– Kako čitaš misli stranaca? Ima li jezičnih barijera?
– Nema jezičnih barijera.
– Možeš li doznati informacije iz specifičnog razdoblja i postavljati pitanja?
– Mogu.
– Ovisi li snaga tvojih vještina o ozbiljnosti problema, ali i o karakteru osobe koja te došla posjetiti?
– Da.
– Ako predvidiš tragediju ili smrt, može li ta osoba utjecati na to i promijeniti ishod?
– Nitko ne može utjecati na to.
– A kako je u slučaju grupa, gradova, država?
– Ne mogu ni oni.
– Ovise li događaji u životu nekog čovjeka o jakosti individue i može li on promijeniti te događaje?
– Ne, svi slijede put koji je striktno zadan.
– Misliš li da su tvoje vještine programirane od uzvišenijih bića?
– Da.
– Tko su oni? Jesi li ih vidjela?
– Da, oni izgledaju transparentno. Izgledaju kao kad čovjek gleda svoj odraz u ogledalu.
– Mogu li se materijalizirati?
– Ne.
– Je li tvoja ili njihova želja da uspostavite kontakt?
– Najčešće njihova.
– Jesu li bića sastavljena od tri međusobno povezanih elemenata: eteričnog, fizičkog i mentalnog?
– Jesu.
– Kako vidiš preminule?
– Slikom i glasom.
– Kada razgovaraš s preminulim, ispituje li te on ili daje odgovore?
– Oboje.
– Zadržavamo li osobnost nakon smrti?
– Da.
– Kako doživljavaš smrt?
– Samo kao fizički kraj.
– Što je jače, biološka ili duhovna veza?
– Duhovna.
U medijima je objavljen još jedan zanimljiv intervju s Vangom:
– Razgovarate li s duhovima?
– Mnogi dolaze i različito izgledaju. Neke ne mogu razumjeti, ali one koji su oko mene razumijem.
– Sjećate li se detalja nakon transa?
– Ne, ne sjećam se gotovo ničega. Nakon transa vrlo sam iscrpljena i umorna gotovo cijeli dan.
– Lažu li vam ljudi?
– To je veoma rijetko. Većina ih se ne usudi lagati mi.
– Uzimate li lijekove?
– Ne, prije mnogo godina liječnik mi je zbog tlaka preporučio tablete. Međutim, prestala sam ih uzimati jer sam loše reagirala na njih, usta su mi se počela jako sušiti, nisam mogla normalno micati jezikom, bila sam pospana, a kada bih popila vodu, nije mi imala okus vode.
– Kako se opuštate?
– U tišini. Zatvorim se u sobu i ne želim nikoga vidjeti. Ležim na leđima u tišini. To je jedini način da se zaista relaksiram.
Vangin život bio je ispunjen usamljenošću i borbom, ali i dubokom vjerom. Posjetitelji su joj svakodnevno iznosili svoje tragedije, bolesti, boli, kao i vjeru u neograničene moći i nadu za duhovno te tjelesno ozdravljenje. Sve ljudske bijede i patnje prošle su kroz njezino srce.
Upravo Vanga je naglašavala, prema tvrdnjama njezine nećakinje, da su k njoj dolazili oni zbunjeni, oni koji su izgubili nadu. U njezinoj kući našli bi sklonište, orijentir. Vanga je bila primjer. Za sve koji su je upoznali, primjer duboko religioznog i moralnog čovjeka.
Bila je ravnodušna prema taštini i materijalnom blagostanju. Vjerovala je u blagostanje duše.
Nećakinja bugarske vidovnjakinje i iscjeliteljice, Krasimira Stojanova napisala je:
„Vanga je živjela u savršenoj harmoniji i skladu s prirodom te je doista bila dio toga. Vanga razumije jezik ptica. Cvijeće, drveće, planine, trava, kamenje – sve što je okružuje – živi i ima dušu. Planina joj je rekla o tajnama prošlih stoljeća, rijeke i stijene ispričale priče o drevnim narodima i nestalim civilizacijama, drveće i trave otkrivaju joj tajne iscjeljivanja, ptice i cvijeće nose poruku od ljudi koji žive i odu na drugi svijet i povezuje s kozmosom i svemirom.
– Žedan pronalazi put izbavljenja. A ja mogu samo čitati spise njegove duše, a ne slušati jezik koji je toliko pričljiv, tako da se sve može miješati i miješati da sto glava nikad ne sazna istinu. I opet, ja sam samo pročitala jučer i danas, ali i dala pravi smjer sutra."
Njezina kuća, koja je sada muzej, bez pretjerivanja može se nazvati hramom velikih duša, kaže Stojanova u svojoj knjizi Fenomen Vanga.
Često su je pitali kako preživjeti u našem kompliciranom, kontradiktornom svijetu? Ostala je dosljedna i uvijek odgovarala: Osoba mora imati kvalitetu kako bi se spasila – ljubaznost. Uz to, potrebno je da slijede božje zapovijedi jer sve odgovore uvijek treba tražiti u svetim knjigama. Kad bi ljudi znali pravilno čitati Bibliju, znali bi kako riješiti koji problem.
– Nevjernicima je teško pomoći, žao mi je što ljudi nemaju vjere – govorila je Vanga.
>>> Kraj šestog dijela
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
