Podnosila sam sve odbijenice, ali tog dana među ljudima, u meni se nešto prelomilo. Plakala sam zbog svih neodgovorenih molbi. Plakala sam jer sam imala 26 godina, a nisam imala posao, priča Marta
ISPOVIJEST BJELOVARČANKE:
'Plakala sam. Za posao od tri mjeseca javilo se 10.000 ljudi'
Agonija je trajala cijelu godinu. Završila sam faks početkom 2013. Uzela sam diplomu i bacila se na traženje posla. Nisam imala pojma da će idući mjeseci biti ispunjeni frustracijama. Slanjem molbi i životopisa u desetke kompanija. I čekanja kojem nije bilo kraja. Čekanja na posao, čekanja da mi netko na molbu uopće odgovori, govori Marta Čorić (30).
Završila je gimnaziju u Bjelovaru, a na zagrebačkom PMF-u diplomirala je molekularnu biologiju. "Biochemical characterization of At4g01150 gene product of Arabidopsis thaliana” naziv je njenog diplomskog rada pisanog na engleskom jeziku.
Prvo je tražila posao u struci. Sa svakom molbom na koju nije stigao odgovor, ljestvica se malo spustila. Nekoliko mjeseci nakon završetka fakulteta, pristala bi na bilo kakav posao.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
01:03
- Zaista sam sve pokušavala. Bilo je frustrirajuće. Nakon otprilike godinu dana naišla sam na oglas jedne velike hrvatske kompanije. Tražili su radnike (internship) u prehrambenom sektoru. Pisalo je da im trebaju na tri mjeseca. Više nisam imala izbora. Prijavila sam se. Prošla sam prvu fazu testiranja. Zvali su me na razgovor. 'Hajde, bar nešto', mislila sam si. Došla sam na razgovor i pitala, puna nade, postoji li mogućnost da netko ostane i nakon tri mjeseca ako se pokaže dobrim. Suosjećajno su me gledali, a žena s kojom sam razgovarala počela je bacati neke fraze. 'Možda, ako se pokaže jako dobrim', 'možda, ako se ukaže potreba'… Samo 'možda', 'možda', 'možda'. Shvatila sam da neće biti šanse da tu ostanem. Sve i da dobijem posao - prisjeća se Marta. Zatim je uslijedilo još jedno razočaranje.
'Plakala sam jer sam bez posla, a potrošila sam i svu maminu ušteđevinu'
- Kako se razgovor primicao kraju, kopnila sam, sjedila sam malodušno, a na kraju ih pitala koliko ljudi se prijavilo na natječaj. Odgovor me dotukao. 10.000 ljudi, rekla je gospođa. A ja sam zanijemila. Oprostila sam se od njih. Bila je zima. Čekala sam tramvaj, potpuno tupa. Došao je i ja sam sjela. A zatim sam se raspala. Sjedila sam i plakala. Cijelu godinu traženja posla nisam pustila ni suzu. Podnosila sam sve odbijenice, od kojih kao da mi je svaka otkinula komadić dostojanstva, ali tog dana, u tom tramvaju, među hrpom ljudi, u meni se nešto prelomilo.
Plakala sam zbog svih neodgovorenih molbi. Plakala sam jer sam imala 26 godina, a nisam imala posao. Plakala jer sam potrošila svu ušteđevinu, svoju i, što je najgore, maminu. Plakala sam jer živim u državi u kojoj 10.000 mladih očajnički želi posao pa makar samo na tri mjeseca. Jer sam mislila da sam dotaknula dno. Da od toga nema niže. Bila sam pred zidom i nisam vidjela izlaz - govori.
>>>>Specijal Demografska obmana
Razvila je antitijela za liječenje tumora
Marta danas živi u Mađarskoj. Potpisala je ugovor sa medicinskim fakultetom na Sveučilistu u Pečuhu. Dovršava doktorat. Tema: Development and characterisation of monoclonal antibodies to tumour endothelial marker MCAM and approaches to targeting MCAM on tumour vessels . Pojednostavljeno, razvila je antitijela protiv proteina koji se pojavljuje na krvnim žilama u raku bubrega. Ta antitijela mogu se koristiti kao oblik terapije koja bi uništila dotok krvi u tumor te dovela tumor do propadanja. Potrebno je još istraživanja koje mora dokazati da će ono spriječiti dotok hranjivih tvari u tumor. Još jednostavnije, koje će spriječiti daljnji rast tumora.
- Mjesecima sam radila na tome. Nakon tri različita pokušaja napokon sam dobila antitijela nazvana 10 i 66, sada moj bivši laboratorij u kolaboraciji s drugima koristi moja antitijela u svrhu istraživanja kako razviti različite vrste imunoterapije za rak bubrega - objašnjava.
Doktorirala u Birminghamu, zvali su je i u Švicarsku
Doktorski studij upisala je na University of Birmingham. Da su je tamo primili, saznala je onu večer kad je shvatila da se u najboljem slučaju u Hrvatskoj može nadati poslu od tri mjeseca. Odmah im je odgovorila na mail. Dan poslije saznala je da su je zvali i u Švicarsku na doktorat. Bilo je posla, samo ne u Hrvatskoj. U Pečuh su je zvali krajem prošle godine na osnovi njenog dobrog rada, bez slanja zivotopisa i neizmjernih razgovora. Život planira u Španjolskoj odakle joj je budući suprug. U Hrvatsku dolazi svakih nekoliko mjeseci.
- Dođem malo u Zagreb, malo na Olib gdje mi živi otac, malo u Bjelovar. Najviše volim mir na otoku i na selu u kući pokraj Bjelovara. Sretna sam jer sam napokon financijski stabilna. Konačno imam osjećaj da se moje znanje, mukotrpan rad i sposobnost negsje cijene - zaključuje Marta.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
01:50
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
