"Dragan Lozančić bio je privatni, osobni obavještajac premijera Milanovića", kazala je sinoć predsjednica Republike. "I tu ću stati". Ali tu nije smjela stati. Jer tu priča ne smije završiti, nego bi tek morala početi.
Prije nekoliko mjeseci Tomislav Karamarko je izjavio kako je HDZ u izbornoj noći pokraden za pet ili šest mandata i obećao da će on to "ispitati".
DORH je podigao kaznenu prijavu i otada se nije dogodilo ništa.
Sinoć je Kolinda Grabar Kitarović u središnjem Dnevniku HTV-a izjavila kako je smijenjeni ravnatelj SOA-e Dragan Lozančić, bio "osobni, privatni obavještajac premijera Milanovića". "I na tome ću stati", kazala je predsjednica Republike.
Kao da se na tome može i smije stati. Kao da takve optužbe mogu proći bez posljedica: za Milanovića, za Lozančića ili u krajnjoj liniji za samu Kolindu.
Svoju optužbu na račun SDP-a Karamarko je plasirao prvenstveno kako pred vlastitom strankom opravdao objektivni podbačaj na izborima, nakon čega se morao prodati Mostu i odreći premijerske pozicije, ali je ta ničime potkrijepljena optužba narušila legitimitet i legalnost izbornog procesa i nanijela štetu demokratskom ugledu zemlje.
Hrvatska je postala zemlja u kojoj je moguće krasti na izborima.
Predsjedničina optužba ide još dublje. Šef tajne službe radio je tko zna kakve poslove za predsjednika Vlade, što priči o nedemokratskom izbornom procesu pridodaje i onu diktatorsku dimenziju zloupotrebe tajnih službi.
Hrvatska je postala zemlja u kojoj premijer koristi obavještajce za svoje potrebe.
Kakve potrebe, Grabar Kitarović nije rekla. Pustila je našoj mašti na volju.
Kako nas zaštititi od Kolinde?
I onda, a to je zanimljivo, predsjednica države ima obraza javno prozvati hrvatske diplomate da nedovoljno štite narušeni ugled Hrvatske u očima svijeta. Pa kako da zaštite Hrvatsku od ovakvih izjava Kolinde i Karamarka?
Uglavnom, Karamarko još uvijek nije odgovarao zbog širenja dezinformacija i uzbunjivanja javnosti. Niti je zasad itko odgovarao zbog eventualne krađe glasova na izborima.
Hoće li netko odgovarati zbog onoga što je izjavila predsjednica?
Ludosti tu nije kraj: istoga jutra premijer Tihomir Orešković izjavio je u intervjuu za Media servis kako nije vidio "nikakve podatke o tome da je Lozančić prekršio zakon".
Može bti da mu ih predsjednica nije dostavila. Možda je Lozančić bio "osobni premijerov obavještajac" potpuno u skladu sa zakonom. Kao što je i Mijo Crnoja bio tek u sitnom prekršaju.
No ako ravnatelj nije kršio zakon, zašto su ga onda smijenili? Odnosno, na koncu nagovorili da se sam smijeni?
I ako su ga zajednički smijenili, a predsjednica ga usput optužila da je "osobni obavještajac premijera Milanovića", zašto je premijer najavio da će ga uzeti za svog savjetnika?
Kršila zakon
Možda zakon nije prekršio Lozančić, a premijeru treba vjerovati kakav god on bio, ali onda ga je prekršila Kitarović.
Zbog neprijavljivanja kaznenog djela za koje je morala znati već mjesecima, jer se i sama pohvalila da "prati njegov rad puno dulje nego što ga prati premijer Orešković", odnosno otkad je supotpisala razrješenje Lozančića što je mogla učiniti jedino u slučaju kršenja zakona. A ne onog njezinog "gubitka povjerenja".
Ili bi, pak, Kolinda sama trebala odgovarati zbog lažnog prijavljivanja neke osobe za kazneno djelo, a privatno služenje šefa obavještajne službe predsjedniku Vlade opasno smrdi na nezakonitost.
Što će se od svega toga ostvariti? Tko će na kraju završiti na sudu: Lozančić, Milanović ili Grabar Kitarović? Ili ipak nitko od navedenih.
A netko bi morao.
Vruća glava, hladna podvala
Možda se Karamarkove optužbe o krađi mandata na izborima mogu pripisati "vrućoj glavi" nakon burne izborne utakmice. Slučajno mu izletilo, malo se raspojasao na stranačkom skupu, nije baš to tako mislio, nije znao da su novinari na skupu i tome slično.
Ali Kitarović je mjesecima čekala na ovu izjavu. I dočekala je u intervjuu državnoj televiziji. Nije joj izletjelo. Nije joj se potkralo. Kao što joj se mogla potkrasti, recimo, ona izjava o "proslavi" u konc-logoru Jasenovac. I to dvaput.
Ona je planski došla na HTV i naciji objavila kako je Dragan Lozančić bio "osobni, odnosno privatni obavještajac premijera Milanovića". I namjerno tu stala. Dovoljno je rekla.
Ali to nije dovoljno i to ne bi smjelo biti dovoljno.
Ili će predsjednica otkriti sve što zna, ili će svoja saznanja prenijeti DORH-u, ili će joj DORH pokucati na vrata zbog širenja lažnih optužbi i uzbunjivanja javnosti.
Tako bi trebalo biti u ozbiljnoj državi čiji Ustav, poredak i zakonitost predsjednica Republike mora štititi. U suprotnom, ovu sramotu neće uspjeti ispeglati cijela armija Kolindinih diplomata.
