Riječ "ortopedija" skovao je 1741. godine francuski liječnik Nicolas Andry de Bois-Regard, a u sebi sadrži grčku riječ "orthos", koja znači ispravan, odnosno lišen deformacija, i "paidos", što znači dijete. Dakle, kao što sam pojam govori, ova se grana medicine u začetku bavila isključivo ispravljanjem deformiteta mišićno-koštanog sustava kod djece. Tad je ujedno nastao simbol ovog polja: iskrivljeno stablo koje je užetom vezano za ravan štap. Četrdesetak godina nakon toga liječnik i pionir na polju ortopedije Jean-André Venel osnovao je u Švicarskoj prvi ortopedski institut za liječenje dječjih koštanih deformacija, piše Britannica.

Razvoj ove grane medicine u 19. stoljeću seli se u Veliku Britaniju, gdje se u to vrijeme rodio čovjek kojeg danas nazivamo ocem ortopedije. Hugh Owen Thomas velški je kirurg koji je, uz svojeg nećaka sir Roberta Jonesa jedan od najzaslužnijih ljudi u razvoju i popularizaciji ortopedije. Jonesova je praksa i ekspertiza posebno korištena tijekom Prvog svjetskog rata, a zagovaranje korištenja ujakove ortopedske inovacije, takozvane Thomasove udlage, koja služi i dan danas za stabiliziranje prijeloma bedrene kosti i sprečavanje infekcije, dovelo je do snižavanja stope smrtnosti s 80 na 20% do kraja rata, kako prenose neki izvori. Napori Roberta Jonesa također su doveli do osnivanja mnogih vojnih ortopedskih bolnica.

'Smisao je održati i vratiti pokret'

Međutim, ortopedija je mnogo više od ispravljanja deformacija. 

- Ortopedija je grana medicine koja se bavi liječenjem sustava za pokretanje, to jest lokomotornog sustava. Riječ je o liječenju poremećaja mišića, tetiva kosti, ligamenata, hrskavica i zglobova u cjelini. Svi znamo da su kretanje i vježbanje zdravi, i za tijelo i za duh. Smisao našeg djelovanja je održati i vratiti pokret dijelovima tijela te pacijentima osigurati bezbolno kretanje. Život je pokret, a pokret je život - objašnjava nam doc. dr. sc. Hrvoje Klobučar, ortoped, koji radi u Specijalnoj bolnici za ortopediju i traumatologiju Akromion.

S više od dva desetljeća iskustva, naš sugovornik, koji je ujedno suosnivač bolnice Akromion, kaže da im mlađi pacijenti najčešće dolaze zbog prirođenih poremećaja sustava za kretanje (deformacija i slično), sportskih ozljeda i oštećenja. Malo starija dobna skupina najčešće pati od degenerativnih poremećaja, to jest starosnih promjena hrskavica i tetiva. U ovoj dobnoj skupini česti su i prijelomi kosti zbog osteoporoze i padova uzrokovanih neurološkim poremećajima.

- U najvećem riziku od ozljeda i oštećenja lokomotornog sustava su sportski aktivne osobe, osobito rekreativci koji precjenjuju svoje mogućnosti, a nisu u redovitom treningu. Neaktivne osobe češće pate od degenerativnih ozljeda, kroničnih deformacija uzrokovanih poremećajem statike tijela i oštećenja zglobnih hrskavica zbog prevelike tjelesne mase - govori dr. Klobučar.

Koja stanja liječi ortoped?

Dakle, ortopedi liječe mnoga zdravstvena stanja sustava za kretanje, koja, između ostalog, uključuju: prijelome kostiju, istegnuća mišića, bolove u zglobovima ili leđima, artritis, sindrom karpalnog tunela, ozljede tetiva ili ligamenata, abnormalnosti udova, rak kostiju i tako dalje. Razvoj ortopedije brz je i opsežan. Nekadašnji all-around ortopedi danas više ne bi mogli pratiti razvoj ove medicinske grane u svim segmentima, pa zato postoje subspecijalizacije za pojedine grane ortopedije.

Uže područje interesa dr. Klobučara su rekonstruktivna kirurgija stopala i ramena te sportska medicina i artroskopska kirurgija ramena, gležnja i stopala.

Kako nam pojašnjava naš sugovornik, rekonstruktivna kirurgija je složena kirurgija koja, za razliku od artroskopske, zahtijeva više planiranja, složenije pristupe, načine fiksacije i trodimenzionalne rekonstrukcije dijelova stopala i ramena. A artroskopska kirurgija je minimalno invazivna kirurgija koja se izvodi tako što se kroz malene otvore u zglobove (ramena, gležnja i stopala) te oko zglobova i tetiva postavljaju instrumenti, a prostor se promatra kroz malenu kameru čija je optika uvedena u te uske procijepe. Takvim pristupima uz minimalno oštećivanje tkiva mogu se čistiti, šivati i rekonstruirati tkiva u dubini bez velikih i vidljivih rezova na koži.

- Što se tiče rada u sportskoj medicini, mogu reći da su najčešće sportske ozljede uganuća gležnja, zatim ozljede koljena pa potom drugih zglobova. A operativno se najčešće liječe ozljede koljena. Sportaši aktivni u bacačkim i borilačkim sportovima i fitnessu često ozljeđuju ramena te nerijetko zadobivaju ozljede ligamenata i tetiva - ističe.

'Sport da i uvijek, ali oprezno i s mjerom'

Izuzev individualnih različitosti, nasljednih i genetskih promjena koje utječu na zdravlje i dugovječnost te na koje uglavnom ne možemo utjecati, ipak postoji nekoliko savjeta koje svatko može primijeniti u životu ne bi li se zaštitio od navedenih ozljeda.

- Pri sportskoj aktivnosti koristite dobru i kvalitetnu sportsku opremu i obuću, a ako imate deformacije stopala, koristite individualne ortopedske uloške, redovito mijenjajte sportsku obuću, svakih 800 prijeđenih kilometara. Birajte mekane podloge za trčanje, nemojte trčati predugačke distance. Najčešće je od 5 do 8 kilometara dnevno optimalno. Sport da i uvijek, ali oprezno i s mjerom. Izbjegavati isključivo vikend aktivnosti (takozvani weekend warriors) jer periodička prekomjerna aktivnost može uzrokovati ozbiljne ozljede - savjetuje dr. Klobučar te za kraj napominje koja su stanja povod za odlazak ortopedu:

- Sva bolna stanja koja se javljaju bez jasne ozljede, intenziviraju se s vremenom i javljaju se i u trenucima odmora treba shvatiti ozbiljno. Sve ozljede koje značajno narušavaju funkciju ekstremiteta i smanjuju pokretljivost osobe. Također, sve kronične deformacije tijela koje otežavaju aktivnost, smetaju prilikom, primjerice, nošenja standardne obuće, stvaraju natiske ili provociraju bolna stanja trebaju pregled ortopeda.