U ovim izazovnim vremenima više je nego ikad prije važno znati odakle dolaze namirnice koje serviramo na stol. A nema ništa bolje od sočne rajčice ili hrskave salate i paprike koje dolaze s naših polja. Hrvatsko voće i povrće je bez sumnje za nekoliko klasa bolje od onoga koje se uvozi. Prvenstveno jer je kraće putovalo do polica trgovačkih lanaca, a uzgaja se sezonski, tako da ćete teško u nekoj od trgovina pronaći hrvatsku lubenicu ili dinju tijekom zime. 

No osim zdravstvenih prednosti, kupnjom domaćih proizvoda pomažemo našim poljoprivrednicima kako bi opstali. A upravo su jedni od najvećih poljoprivrednika u Hrvatskoj, Mario Čajkulić i Nedjeljko Savić, naši sugovornici. Podijelili su s nama kako su krenuli u ovaj posao, ali i kako su došli do titule najvećih.

Uvijek su znali da će se vratiti poljoprivredi

Mario je u poljoprivredi cijeli život. Iako je mislio da će nakon studija na FER-u krenuti nekim drugim putem, znao je, kaže nam, da će se vratiti u polje. Njegov OPG u Sedlarici, naselju blizu Pitomače, postoji od 1979. godine, kad je, kako nam je rekao, njegov otac posadio prvu papriku. 

- Moj se otac oženio s 19 godina. Imao je dva jutra zemlje, tri svinje i dvije krave. Ostao je raditi na zemlji i pomalo se širio te kupovao susjednu zemlju. Tad se svaštarilo – imao je kukuruza, pšenice, duhana... I onda smo nakon Domovinskog rata odlučili specijalizirati se samo za povrće. Ja sam otišao na studij i, kad sam ga završio, nisam, iskreno, znao čime bih se bavio. Radio sam devet mjeseci u struci i razmišljao sam da imam dvije opcije. Ili očev posao mogu nastaviti i održavati ili ga pustiti pa će sve njegove godine rada propasti. Naravno, to nisam mogao dopustiti jer znam koliko je tu uloženog truda - govori nam Mario.

Nedjeljko je malo manje u ovom poslu, točnije 22 godine. Isto kao i Mario, svoje odrastanje veže uz selo, tako da mu rad u poljoprivredi nije nepoznanica. 

- Sjećam se kad sam krenuo u srednju školu i kad bi me pitali što ću raditi poslije, uvijek sam sa sigurnošću rekao da ću se baviti poljoprivredom. I tako je ispalo. Naravno, krenuo sam u to, bez sumnje, zbog zarade. I mogu vam reći da nikad nisam zažalio. Najdraže mi je saditi jer znam da nešto tek dolazi, a ovako kad je vrijeme berbe znam da to sve pomalo odlazi – priča nam Nedjeljko, čiji se poljoprivredni obrt Agrosan nalazi u Velikoj Gorici. 

'Najbolje su mahune s kuhanim mesom'

Mario na svojoj zemlji danas ima oko 6 hektara plastenika i 43 hektara vanjske proizvodnje povrća, od kojih najviše prevladavaju različite sorte rajčica, paprika, krastavaca i mahuna. S druge strane, priča nam Nedjeljko, on je svoj poljoprivredni put počeo sa samo 2 hektara voćki, ali onda je shvatio da je sadnja povrća mnogo unosniji posao.

- Proizvodnja i uzgoj voća sporija je u odnosu na povrće. Danas imam 60 hektara, od kojih je samo 30 hektara zelena salata. Moja je prednost što sam u blizini Zagreba, koji je najveće tržište. Tako da svoju robu kupcima mogu transportirati svježu, praktički isti dan – kaže nam Nedjeljko.  

Iako su u poljoprivredi pravi majstori, u kuhinji, priznaju nam, nisu baš vješti. Ali najdraže im je, kažu, kad znaju da jedu svoje namirnice, koje su svježe i kvalitetne. 

- Volim jesti, a kuhar baš i nisam. Najviše volim svoje mahune pripremiti kao juhu s kuhanim mesom i češnjakom. Rajčica se jede sa slaninom, a mladi luk s janjetinom – smije se Mario. 

Kako prepoznati domaći proizvod?

A kako biste i vi bili sigurni da kupujete domaće proizvode, upitali smo naše sugovornike kako ih je najlakše prepoznati i razlikovati od onih koji su uvezeni. 

- Ja sam uvijek za to da budemo domoljubno nastrojeni. Ne moraju ljudi kupovati moje povrće, važno je da kupuju od domaćih proizvođača i svima će nam, vjerujte, biti puno bolje. Ne idu kupci u trgovački lanac kupiti šleper robe, idu po nekoliko paprika i zato smatram da razlika od nekoliko kuna nije bitna kad znate da ste kupili domaći proizvod. A u konačnici, sve kreće od potrošača i zato ih treba osvijestiti - smatra Mario. 

No Nedjeljko kaže da čak za neke proizvode glavni faktor razlike ne mora biti cijena nego deklaracija i izgled samog proizvoda. 

- Naša je roba prepoznatljiva po deklaracijama. Izgledom je svježa, tako da se može lako prepoznati. Tu su i jasno naznačeni certifikati. Dakle, bitno je čitati i gledati, a ne kupovati napamet – ističe Nedjeljko.  

Inače, svježu i domaću salatu, celer, poriluk, mahune i paprike ovih simpatičnih poljoprivrednika možete pronaći na policama Kauflanda, koji je s njima ostvario ugovorenu proizvodnju. Riječ je o projektu kojim Kaufland podupire domaće proizvođače i sudjeluje u cijelom procesu njihove proizvodnje. A sve, naravno, kako bi kupci dobili zajamčeno svjež i domaći proizvod.  

- Kaufland nama pruža sigurnost i stabilnost, a mi njemu kvalitetu i kvantitetu. Pomoću te suradnje mi smo svoju proizvodnju dignuli na novu razinu. To je put do uspješne proizvodnje. Ja mogu proizvesti puno toga, ali što ću s tim ako ne mogu prodati? Mora se od nečeg živjeti, zar ne? – zaključuje naš sugovornik Mario.