Zakon o udomiteljstvu otvorio je desnici prostor za novo širenje homofobije, jačanje predrasuda i širenje straha. Oni koji su htjeli štititi djecu od stigmatizacije samo su jačali stigmatizaciju u očima ostale djece
"Kome biste dali dijete na usvajanje", upitao je tijekom saborske rasprave o Zakonu o udomiteljstvu, "normalnom paru, muž i žena, što je meni normalno, ili dvojici sa gay pridea, gole guze, koji mlataraju i mačuju se pred djecom".
Neka se vidi da je itekako upućen u navike homoseksualaca.
Usput, na vlastitom primjeru demonstrirao je prednosti podizanja djece među "normalnim parovima": jedan sin dospio je u medije jer je cipelario bespomoćnog mladića, drugi je dvaput disciplinski kažnjen dok je radio u policiji.
Možda bi Culej trebao ponovno postaviti pitanje "kome bismo dali dijete na usvajanje".
Nažalost, nije Culej jedini iskoristio saborsku raspravu o udomljavanju djece za novo širenje homofobije. Bilo je tu svega, pa čak i teorija o tome kako djeca uopće postaju homoseksualci. A sve se to, naravno, iznosilo u interesu djece.
Pa ako je Božo Petrov prije nekoliko dana izrazio zabrinutost zbog "stigmatizacije djece homoseksualnih parova koji nisu prihvaćeni u društvu", još jednom se potvrdilo kako su upravo političari ti koji ih stigmatiziraju.
Potiču mržnju
Umjesto da educiraju građane, oni pojačavaju njihove predrasude, produbljuju strahove i potiču mržnju. Ne samo da u pravilu nisu bolji od društva koje predstavljaju, već se ni ne trude to biti. Ako može još niže, mnogi zastupnici spremno će se baciti na glavu.
Bio je to, ukratko, festival stigmatizacije.
Stigmatizacija, međutim, seže mnogo dalje od samog pitanja udomljavanja djece. Rasprava o problemima takve djece iskorištena je za stigmatizaciju homoseksualaca u očima sve djece. Što se više Petrov žali zbog stigmatizacije, on i mnogi zagovornici njegova svjetonazora sve više ju potiču. I što Culej i društvo s konzervativne desnice više pozivaju na interese djece, čine sve da tu i svu ostalu djecu zatruju lažima, izmišljotinama, stereotipima i mržnjom.
To je zatvoreni krug.
Stigmatizaciju pojačavaju oni koji bi se protiv stigmatizacije trebali boriti. A što stigmatizacija više uzima maha u hrvatskom društvu, to su zastupnici, političari, konzervativci spremniji na njoj politički parazitirati.
Moćne slike
Culejeva slika "gejeva koji se mačuju" za njih je moćnija od muževa koji prebijaju, ponižavaju i zlostavljaju svoje supruge u tradicionalnim brakovima.
I naravno, moćnija od slike napuštene, ostavljene i djece bez roditelja po dječjim domovima i sirotištima.
I zato ima jedna bolja ideja od prijedloga Davora Bernardića da ministrica Murganić na jedan dan uđe u ulogu partnerice u istospolnoj zajednici. Neka na jedan dan, čisto za probu, bez obaveze, uđe u ulogu djeteta u istospolnoj zajednici. Pa da iz prve ruke posvjedoči sve o "mačevanju i mlataranju".
To bi, više od svega ostalog, pomoglo razbijanju te stigmatizacije zbog koje je Petrov tako zabrinut.
Potpalili lomaču
Ovako, još uviijek se podilazi klerikalnim krugovima i popušta pred konzervativnom revolucijom kako bi, pod krinkom zaštite djece, dodatno potpalila lomaču pod istospolnim parovima i homoseksualcima općenito. Stigmatizacija podjaruje diskriminaciju, suvisli argumenti popuštaju pred lažima i predrasudama.
I onda vrhunski cinizam vladajućih: pitanje oporbi zašto ona nije usvojila zakon o udomiteljstvu u istospolnim zajednicama, iako je upravo HDZ s desnicom zbog SDP-ova zakona o životnom partnerstvu pokrenuo konzervativnu revoluciju. A ministrica ignorirala obavezu da se Zakon o udomiteljstvu usklađuje s Zakonom o životnom partnerstvu, Zakonu o suzbijanje diskriminacije i hrvatskim Ustavom.
Uglavnom, ovdje se više ne radi o zaštiti djece bez roditelja. Radi se o potrebi zaštite sve hrvatske djece od huškačkih tirada o "bolesnim pederima". I naravno, od Steve Culeja.
Nažalost, homofobija je za HDZ-ovu, kao i za konzervativnu desnicu, bila i ostala jedno od najmoćnijih oružja za ubiranje glasova. Kad malo toga pored mržnje uopće imaju.
