Tim neuroznanstvenika i kliničkih psihologa sa Sveučilišta u Helsinkiju u Finskoj vjeruje da bi se blagodati pjevanja mogle proširiti na poboljšanje funkcije mozga i liječenje afazije
MELODIJSKO-INTONACIJSKA TERAPIJA
Ljudi u kasnijoj životnoj dobi potiču rad mozga - pjevanjem
Profesor Teppo Särkämö proučava kako starenje utječe na način kako mozak procesira pjevanje, a što bi moglo imati važne terapijske primjene.
- Znamo mnogo o procesiranju govora, ali ne znamo mnogo o pjevanju. Istražujemo kako različite funkcije povezane s pjevanjem mogu ostati očuvane kod brojnih neuroloških bolesti - objašnjava on.
Za ljude koji pate od afazije, stanja koje značajno narušava komunikaciju, a često je uzrokovano moždanim udarom, komunikacija može biti gotovo nemoguća jer imaju poteškoća pri artikuliranja prvih riječi.
No, s pomoću tehnike poznate kao 'melodijsko-intonacijska terapija', u okviru koje se od ljudi zahtijeva da otpjevaju svakodnevne rečenice umjesto da ih izgovaraju, oni često uspijevaju pronaći glas, što je prilično nevjerojatno.
Koordinator projekta PREMUS prof. Särkämö i njegov tim upotrebljavaju slične metode, šireći pristup utemeljen na posebnim 'zborovima za starije' koji se sastoje od pacijenata koji pate od afazije i njihovih obitelji. Znanstvenici istražuju kako bi pjevanje moglo imati važnu ulogu u rehabilitaciji osoba koje pate od afazije te kako bi moglo spriječiti smanjenje kognitivnih sposobnosti.
Pogoditi prave note
Studija u sklopu projekta PREMUS koordinirana je s lokalnom organizacijom oboljelih od afazije u Helsinkiju i uključuje oko 25 ljudi po zboru, oboljelih od afazije i članova njihovih obitelji. Rezultati istraživanja ohrabrujući su.
- Naš je krajnji cilj u radu s osobama oboljelim od afazije upotrijebiti pjevanje kao alat za vježbanje govorne produkcije kako bi ih u konačnici osposobili da komuniciraju bez pjevanja. No, počeli smo kroz zborove uviđati kako se taj pristup prenosi u svakodnevni život ljudi kao važan komunikacijski alat - kaže Särkämö.
Tim je proveo opsežna snimanja mozgova funkcijskom magnetskom rezonancijom (fMRI), i to kod članova zbora oboljelih od afazije te kod mladih, sredovječnih i starijih odraslih osoba koje sudjeluju u zborovima kako bi shvatili zašto je pjevanje toliko važno u različitim životnim razdobljima.
Njihovi rezultati ukazuju da starenjem moždane mreže uključene u pjevanje doživljavaju manje promjena od mreža koje procesiraju govor, što ukazuje na to da je pjevanje raširenije u mozgu i otpornije na starenje.
Njihove studije također ukazuju na to da je aktivno sudjelovanje u pjevanju ključno za razliku od slušanja zborske glazbe.
- Kad pjevate, uključujete frontalne i parijetalne sustave u mozgu kojima regulirate svoje ponašanje te upotrebljavate više motoričkih i kognitivnih resursa kada su u pitanju kontrola glasa i izvršne funkcije - kaže Särkämö.
Rani rezultati longitudinalne studije u kojoj se uspoređivalo neurokognitivno funkcioniranje kod pripadnika zborova za starije i zdravih starijih osoba (koje ne pjevaju) pokazali su pozitivne učinke pjevanja na kognitivno i auditivno funkcioniranje te važnost društvene interakcije koju obuhvaća, a koja može pomoći u odgađanju nastupa demencije.
Članovi zborova postigli su bolje rezultate na neuropsihološkim testovima, prijavili su manje kognitivnih poteškoća i postigli su bolju socijalnu integraciju. Elektroencefalogrami istih skupina pokazuju da su zborski pjevači imali naprednije sposobnosti auditivnog procesiranja na višoj razini, posebice sa svrhom kombiniranja informacija o visini glasa i lokaciji u frontotemporalnim područjima mozga, što Särkämö pripisuje složenosti zvučnog okruženja u zborskom pjevanju.
Sljedeći će korak biti da repliciramo i proširimo taj rad sa zborovima za starije na pacijente kojima je dijagnosticirana Alzheimerova bolest te da razvijemo kliničko ispitivanje široke namjene da bi mogli testirati učinke. Međutim, izazov će vjerojatno biti drugačiji kod Alzheimerove bolesti. Dok će se pacijenti sjećati pjesama iz svoje prošlosti, Särkämö nije siguran u kojoj će mjeri moći naučiti i upamtiti nove tekstove.
Kada je u pitanju njegov rad istovremeno je optimističan i realističan.
- Sve se svodi na pokušaje stimuliranja preostalih mreža u mozgu. Vjerujemo da bi pjevanje moglo pomoći da se neke od tih funkcija ponovno vrate, no naravno, Alzheimerova bolest je okrutan, progresivan poremećaj pa je tu riječ samo o kupovanju vremena i pokušaju usporavanja propadanja koje se već odvija - kaže.
Ista pjesma
Još jedna osoba usredotočena na pronalaženje odgovora na izazove populacije koja stari je Christian A. Drevon, profesor medicine na Sveučilištu u Oslu (Norveška). Drevon je stručnjak za biomarkere, a sada svoje znanje upotrebljava da bi razumio različite čimbenike koji utječu na neurokognitivno funkcioniranje u sklopu projekta Lifebrain koji se financira sredstvima EU-a.
- Većinom su studije vezane uz Alzheimerovu bolest transverzalne, pri čemu uzmete grupu ljudi, promotrite ih u određenom vremenu i povežete određene stvari s ljudima koji imaju tu bolest i onima koji je nemaju - objašnjava on i dodaje da 'to često nije uzročno povezano jer ne možete znati je li nešto razlog bolesti ili je samo njezina posljedica.'
Da bismo uistinu razumjeli što se događa kod Alzheimerove bolesti i demencije, potrebni su podaci za pojedine osobe koji obuhvaćaju razdoblja i kad su te osobe bile zdrave i kada su oboljele, kako bi se moglo izolirati što je pošlo po krivu. Podrobna analiza tog pitanja primarni je cilj projekta Lifebrain koji koordiniraju psiholozi, profesori Kristine Walhovd i Anders Fjell.
Kombiniranjem postojećih podataka snimaka magnetske rezonancije mozga ljudi iz cijele Europe, u sklopu projekta Lifebrain, analiziran je značaj niza različitih čimbenika za kogniciju tijekom starenja te kako bi se to moglo razlikovati između pojedinaca.
Da bi analizirali više od 40.000 snimaka mozga više od 5.000 ljudi u dobi od 18 do 80 godina iz sedam zemalja, prvi izazov bio je uskladiti podatke. Dobivaju li se snimanjem mozga magnetskom rezonancijom isti rezultati u Švedskoj i Španjolskoj? Da bi bili sigurni u to, u sklopu projekta Lifebrain osam sudionika obišlo je cijelu Europu da im se naprave snimke i da se uskladi oprema.
Usklađeni su svi psihološki testovi (uključujući kognitivne testove) te ostali podaci koji se prikupljaju (tjelesna težina, demografski i genetski podaci, kao i podaci o životnim navikama, uključujući podatke o spavanju i prehrani).
Nakon toga, tim je povezao podatke iz snimaka magnetskom rezonancijom s dodatnim bazama podataka, čime su ostvarena nova saznanja o tome kako mjesto gdje živite i pristup zelenim površinama koji imate mogu pomoći u smanjenju rizika za razvoj demencije. I obrnuto, to im je pomoglo da otkriju kako obrazovanje i spavanje mogu biti manje važni za budući rizik razvoja demencije no što se prije pretpostavljalo.
- U brojnim studijama tvrdi se da je obrazovanje uistinu važno za smanjenje rizika od demencije. No, ako ljude pratimo longitudinalno tijekom života, zapravo ne postoji poveznica - kaže Drevon.
- To ne znači da obrazovanje nije važno; to znači da vjerojatno nije istina da će obrazovanje spriječiti da počnete patiti od demencije. Moramo potražiti druge važne čimbenike - dodaje.
S obzirom na skupoću snimanja magnetskom rezonancijom, Drevon predlaže uzimanje malenih uzoraka krvi (uzoraka suhe kapi krvi) iz prsta bez stručne pomoći kako bi se u budućnosti moglo doći do spoznaja za svakog pojedinca. Kad bi se takvi uzorci mogli analizirati u naprednom laboratoriju poput laboratorija Vitas Ltd – partnera na projektu Lifebrain – to bi moglo označiti prekretnicu u pružanju savjeta po mjeri o individualnim rizicima, putem interneta.
- Ako uistinu želite poboljšati stil života, vjerojatno ga morate personalizirati. Morate izmjeriti nekoliko čimbenika na individualnoj razini tijekom cijelog životnog vijeka. Najbolja prilika za borbu protiv smanjenja kognitivnih sposobnosti i demencije temeljit će se na ranim preventivnim mjerama uz korištenje pristupom koji upotrebljava cjeloživotne podatke - objašnjava.
Pjesme za vježbu
Prof. Drevon nada se da bi s vremenom takve personalizirane spoznaje mogle pomoći u odgađanju, a potencijalno i u iskorjenjivanju određenih aspekata demencije. U međuvremenu, što misli o pjevanju kao načinu za usporavanje smanjenja kognitivnih sposobnosti kao što predlaže Särkämö u sklopu projekta PREMUS? Slaže li se da bi pjevanje moglo predstavljati važan preventivni korak?
- Pa, mozak je poput mišića. Ako ga trenirate, ako ga održavate u formi i ako upotrebljavate svoj mozak za pjevanje, to je složeno, odvijaju se brojni procesi, a u pitanju je i pamćenje. Naravno, postoje i drugi načini treniranja mozga, no pjevanje je vrlo dobar primjer toga kako možete poboljšati funkcije mozga - kaže.
Istraživanja u ovom članku financira EU. Ovaj je članak izvorno objavljen u časopisu Horizon, časopisu za istraživanje i inovacije EU-a.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
