izgubio djevojku evo 4 god je prosla. ne prodje dan kad ne zafali. ako nekog zaista volis dugo ces osjecati tu prazninu mozda i zauvijek, no zbog ljudi koje
volis a zivi su, a i zbog svojih ciljeva da na ovom svijetu nesto napravis od sebe ce te gurati da ides dalje. Ali ljubav prema voljenom koja nije tu vise nece nikad prestati.
Prikaži još ↓
Dk
Deaktivirani korisnik
01.11.2018.
Odustani
da smo satovi i da možemo naviti ga na dvije godine onda bi vjerojatno to bilo to... one koje smo izgubili , faliti će nam cijeli život, neki puta više, neki pu
ta manje jer ih jednostavno nema da nam pomognu , porazgovaraju sa nama ... još tužnije je u ovim danima , godišnjicama i rođendanima :(
Prikaži još ↓
Dk
Deaktivirani korisnik
01.11.2018.
Odustani
Vrijeme ne liječi ništa....samo se nauči živjeti s tim...
Dk
Deaktivirani korisnik
01.11.2018.
Odustani
Prodjoh sve faze, al ja sam svjetski prvak...trajalo je 10 godina do prihvaćanja. :))) Eto me sad...ko ptičica, opet cvrkućem.
Ma
Mar125
01.11.2018.
Odustani
Nazalost ovo nije istina, jer netko koga si stvarno volio a vise ga nema, nedostajat ce ti cijeli zivot.... ma kakve 2 godine
Dk
Deaktivirani korisnik
01.11.2018.
Odustani
Nakon 3 godine još uvijek sam u stanju šoka i čekam da se od nekuda pojavi nasmijana i vesela kakva je uvijek bila. Kad joj na grobu gledam sliku uvijek se pita
m što ćeš ti ovdje, nije ti tu mjesto, ali još nisam dobila nikakav odgovor. Njena djeca su jedino što nas drži da ne potonemo u očaju i to nas spašava jer odavno bi svi poludili zbog načina na koji je "otišla". Ona mi je zadnja misao u glavi prije nego zaspim i prva kad se probudim jer još ne mogu vjerovati da je na groblju. Toliko o vjerodostojnosti ovog članka, tuga za nekim ne može biti vremenski ograničena. Nikad ne preboliš nego jednostavno naučiš živjeti sa tim.
Prikaži još ↓
muškirod
01.11.2018.
Odustani
Hm, imali sta bolnije od rastanka od voljene osobe. Bozeeeeeeee, sto se uopce radjamo, pitam se ponekad....to je onaj osjećaj, ko da ti utroba visi van iz tebe
, i bol u prsima ti je toliko jaka, da imaš osjećaj da ti kamion prelazi preko tebe. Hm, sve sam to dozivio i dozivljavam...i uvjek sam govorio, da kada umre jedno od mojih roditelja, umrt ce i velik dio mene...i tacno tako se i dešava. I kad pomislim, istu tu bol ce nositi moja djeca zamnom....kada ja umrem. znaci zacaran krug....kroz koji idemo, svi oni koji se rodimo....ostane samo nada da cemo se MOŽDA kada ponovno susrest
Prikaži još ↓
fenix2014
01.11.2018.
Odustani
Neke tuge traju vjecno ,jer vjetar donese miris kose ,ulice probude sjecanje glas dode odnekuda nema tu vremenskog roka .Ponekad je tesko objasniti zasto suze t
eku iz cista mira ili odkud taj osmjeh na licu ali jedno je sigurno prave ljubavi neumiru i ne nema mjesta za nove ljubavi .Ja 26 on 28 kada je otisao i vec 11 godina boli i dalje ,ali isto tako s tom ljubavi mogu zivjeti do kraja zivota ,moja prva ljubav ,moje sve .Ostavio mi beskonaacnu ljubav i dva andela.Bol neprolazi samo se naviknes na njega i zivis s tom boli 😇
Prikaži još ↓
Dk
Deaktivirani korisnik
01.11.2018.
Odustani
Znanost je ovdje potpuno u pravu. Postoje razni gubici dragih osoba, ali na prvom mjestu težine je gubitak djeteta (pogotovo tragičan), koji se nikada ne prežal
i! Vrijeme ti doslovno stane, ne postoji više ništa, mrtav si, ali hodaš. Tu psihičku bol ne može ništa zamijenit. Živ se raspadaš. I na kraju i raspadneš - psihički i fizički. Brakovi - pa i oni jaki ne mogu podnest taj teret - raspadaju se (samo živiš u istom stanu!?) - svaki od roditelja tuguje na svoj način. Bol je prejaka da bi mogao jedan drugom biti podrška - nemaš snagu niti za sebe!? S vremenom (par godina) polako učiš s tim živit! Ni nakon desetljeća ne možeš o tome govorit, ne možeš gledati fotografije, ne možeš se sjećat lijepih trenutaka, jer sve što cijelo vrijeme "bacaš pod tepih", slikama i sjećanjima ponovo vadiš van i grebeš po rani. Horor!! Smrt je u mnogim prilikama sveta, a životarenje nakon ovog gubitka, ne znam da li to nazvati hrabrost, kukavičluk, ..........Danas je Dan mrtvih, pucaju me posebne emocije: suze mi peru lice, a moj anđeo me, nadam se odnekud gleda, smiješi se i mislil - čemu suze? pa meni je lijepo! Želim u to vjerovat! Možda sutra požalim za ovaj komentar!? Kako god. Ali svakom roditelju koji je izgubio dijete želim svu snagu ovog svijeta i ovog trena idem zapalit svijeću za sve njih.
Prikaži još ↓
Dk
Deaktivirani korisnik
01.11.2018.
Odustani
Članak opisuje vrijeme intenzivne tuge. Individualno je prolaziti kroz žalovanje, nema tu pravila. Oni koje izgubimo ostavljaju iza sebe prazninu koju nitko ne
može ispuniti. Uvijek ćemo ih čuvati u srcu, žaliti što smo ih izgubili u svom životu. Nekako nalazimo način kako dalje živjeti, u početku doista dan po dan. Kasnije se srodimo s gubitkom i sviješću da bi oni željeli gledati nas mirne i sretne s nekog boljeg mjesta. Do ponovnog susreta duša u vječnosti.
Prikaži još ↓
Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu 24sata te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona .
Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu 24sata te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona .