Zadnja kuća u nepotrebnoj ulici, Catriona Ward: Zlo u ovoj knjizi je u potpunosti ljudske prirode

 “Koliko se puta netko može saviti prije nego što se slomi zauvijek? Morate biti pažljivi s polomljenim stvarima, katkad popuste i polome sve oko sebe.”

Ne znam što vam je u ovom trenutku potrebno, ali ako tragate za u potpunosti nepredvidivim hororom, donosim vam preporuku za Zadnju kuću u Nepotrebnoj ulici. Ovo nije klasičan horor, ne. Neće vas preplašiti, niti ćete imati osjećaj da vas netko promatra. Nećete morati spavati s upaljenim svjetlom i neće vas pratiti nelagoda. Ali ono što je sigurno, razmišljat ćete o ovoj knjizi još dugo nakon što završite čitanje. Kada pročitate posljednju stranicu, prevrtat ćete po glavi sve prethodne stranice pitajući se kako nešto takvo niste predvidjeli.

I nemojte se mučiti, niste jedini. Ovaj roman je toliko slojevit i zamršen da je praktički nemoguće dokučiti kraj dok ga zapravo ne pročitate.

Moram biti vrlo oprezna. Kad god me neka knjiga oduševi, želim navesti sve razloge zašto je to tako, želim komentirati i puno pričati ali mislim da za osobe koje daju spojlere i to nenajavljeno, postoji poseban krug pakla. A tamo mi se ne ide, ne podnosim vrućinu baš najbolje. S toga, Hermina vrijeme je za samokontrolu.

Pa započnimo s radnjom koju pratimo iz više perspektiva. Ted Bannerman je muškarac srednje dobi. Nezaposlen je, pati od mentalnih problema i pritom je alkoholičar. Živi u derutnoj kući i jedina prijateljica koju ima je njegova crna mačka Olivija. Kad kažem derutnoj, mislim na razinu u kojoj je kuća obložena daskama. Njegovi dani su jednolični i ništa posebno mu se ne događa u životu. Ipak, s vremena na vrijeme njegovi monotoni dani promijene uobičajeni ritam kada mu u posjet dođe kćer Lauren. Njihova, nazovimo to “druženja” nisu topla, sretna i zabavna kako bi se očekivalo. Uvijek su ispunjena napetošću, ljutnjom i često završe nasilnim i agresivnim ispadima. Lauren svojem ocu čupa kosu s glave, ona ga grebe i nanosi mu bol, a on joj mirno govori mici nemoj i pokušava ju smiriti. On se naviknuo na to i nada se da će jednog dana imati normalan odnos sa svojom kćeri. Teda progoni i duh prošlosti (figurativno govoreći) – njegova majka s kojom nikada nije imao bliski odnos.

RECENZIJA KNJIGE Zbirku poezije Magloviti obrisi nemojte suditi prema koricama

“Čekaonica je prazna i vrlo rado sjednem na stolicu. Volim ovakva mjesta, gdje ste između dvije stvari. Hodnici, čekaonice, predvorja i slično; prostorije u kojima se ništa ne treba dogoditi. Tu ne osjećam pritisak i mogu razmišljati.”

S druge strane, Dee je u potrazi za svojom sestrom koja je oteta prije mnogo godina, još dok su bile djeca. Čvrsto vjeruje da je njezina sestra još uvijek živa i odbija odustati od potrage do te mjere da to preraste u opsesiju. Jedino o čemu razmišlja je to kako pronaći svoju sestru… Dee je pronašla sumnjivca te se seli u napuštenu kuću pored Tedove kako bi ga imala na oku… jer ona osjeća da je njezina sestra blizu.

Ništa u Zadnjoj kući u Nepotrebnoj ulici nije kako se čini. U ovom romanu Bogovi su zakopani u šumi, pratimo Laureina mračna raspoloženja, a naravno tu je i najneobičnija mačka Olivija koja priča, čita te ni manje ni više, vjeruje u Boga. I odmah da vam kažem, ne, ovo nije paranormalno ali Catriona Ward je stvorila krajnje mračan, uvrnuti i čudni svijet koji će vas ostaviti frapiranima.

“Mama mi je znala govoriti o ankou, bogu s mnogo lica koji živi na grobljima njezine domovine. Tako je zastrašujuće imati više od jednog lica. Kako onda znate tko ste zaista?”

Moram priznati kako si ova genijalna knjiga i ja nismo odmah u startu kliknule. Iako me privukao svijet koji je Ward stvorila, kao i likovi, početak i dio sredine mi je bio razvučen i pomalo dosadan. U potpunosti subjektivno, neki dijelovi romana su mi bili suvišni. Nemam ništa protiv dugačkih opisa, dapače, volim ih. No neki opisi su mi jednostavno bili naporni. Zadnjih 100 stranica knjige, iz spore radnje prelazi u dinamičnu. Puzzle počinju sjedati na svoje mjesto i svakom stranicom više, dobivamo cjelovitiju sliku.

RECENZIJA KNJIGE Slučajni cimeri, Beth O'Leary: Odličan ljubavni roman za sve ljubitelje romantične komedije

Ward je nevjerojatno maštovita i talentirana spisateljica, a ovaj roman je dokaz. Naracija je poput labirinta; taman kada pomisliš da si shvatio što se događa, da si našao izlaz, evo novog skretanja, nove krivulje i opet stojiš na klimavom tlu. Atmosfera je sumorna, mračna i depresivna. Likovi su kompleksni i dok pratimo njihovu stranu priče, teško je ikome od njih vjerovati. Dakle, imamo perspektivu Teda, Lauren, Dee te ni manje ni više, Olivije. Dap, mačka nam priča.

“Slomila bi me pa popravila, stalno i iznova – to vam je bila moja majka.”

Zlo u ovoj knjizi je u potpunosti ljudske prirode, što ovu knjigu čini još strašnijom – barem meni. Iako nije inspirirana stvarnim događajem, sasvim je jasno da se takve stvari događaju u svijetu. I ta me spoznaja uvijek zamalo gurne s ruba. Na što su sve ljudi spremni? Za što smo sve sposobni?

Kakvi demoni i duhovi… kada se ono mračno krije u nama ljudima. Roman je publiciran od strane izdavačke kuće Sonatina. Imate moju toplu preporuku, ali budite spremni na totalni mind blow!

“Želim da osjetiš moć – rekla je. Moć napuštanja nečeg što voliš. Zar se ne osjećaš snažnim?”