Tiffy i Leon postaju cimeri, ali nikada nisu u stanu u isto vrijeme – doslovno se ne poznaju. Stan je njegov preko dana, njezin preko noći. Nakon nekog vremena počnu komunicirati putem poruka na papirićima
RECENZIJA KNJIGE
Slučajni cimeri, Beth O'Leary: Odličan ljubavni roman za sve ljubitelje romantične komedije
Slučajni cimeri, topli ljubavni roman koji se teško ispušta iz ruku. Prošlo je već dosta vremena od kada sam zadnji put čitala nešto iz ovog žanra i točno to mi je trebalo; zabavno, slatko, pitko ali ne i površno. Knjiga je publicirana 2019. godine i očito, malo kasnim ali kako se kaže: bolje ikad nego nikad.
Roman smo čitali u sklopu književnog kluba Mali klub boema tijekom prve polovice srpnja – pokazalo se kao pravi izbor za vruće ljetne dane.
Tiffy prolazi kroz prekid romantičnog, zapravo, toksičnog odnosa s Justinom. Glavni cilj je iseliti se iz stana, sada bivšeg dečka i pronaći novi smještaj. Tiffy radi kao pomoćnica urednika i njezin budžet joj znatno otežava pronalaženje stana. Očajavajući nad visokim cijenama londonskog tržišta, pronalazi neobičan oglas.
Leon radi noćne smjene kao bolničar i potreban mu je dodatni novac te odluči iznajmiti svoj stan uz nekoliko čudnih pravila na koja bi malo tko pristao – zapravo, vjerojatno nitko osim Tiffy koja nema drugog izbora.
Tko bi pristao na dijeljenje, ne samo stana nego i kreveta s potpunim strancem? A da stvar bude još gora, imaš određeno vrijeme kada smiješ biti u stanu. Zvuči kao noćna mora, ali opet manje strašno od toga da ostaneš u stanu bivšeg dečka i puniš mu novčanik plaćajući stanarinu.
Dostojanstvo prije sigurnosti, molit ću lijepo.
“Padne mi na pamet kako bi Leon mogao biti bilo koja od pedeset nijansi čudnog. Čuvanje šalova nije čudno samo po sebi, ali moglo bi biti vrh ledenjaka. Što ako ih je ukrao? Sranje. Što ako su trofeji sa žena koje je ubio?”
Tiffy i Leon postaju cimeri, ali nikada nisu u stanu u isto vrijeme – doslovno se ne poznaju. Stan je njegov preko dana, njezin preko noći. Nakon nekog vremena počnu komunicirati putem poruka koje ostavljaju na ljepljivim papirićima. Na početku su poruke bile vezane za svakodnevne stvari ali kako vrijeme odmiče, „dopisivanje“ postaje osobnije…
Topla i šarmantna ljubavna priča prožeta pravom dozom humora. Likovi su simpatični i prolaze kroz situacije s kojima se puno ljudi može poistovjetiti. Do sada još nisam čitala ništa slično ovome; dojmila me se ideja autorice da interakcija između likova bude putem poruka na papirićima koje su ostavljaju posvuda u stanu. Uhvatila sam samu sebe kako se smijem dok čitam njihove poruke koje su slatke i komične. Ta situacija u kojoj ne razgovaraju licem u lice stvara dodatnu napetost kod čitatelja – željno iščekuješ njihov susret i svakim poglavljem se nadaš kako će se napokon susresti.
“Svima sam rekla da Leon živi s djevojkom i da joj piše poruke i da ga ona nasmijava, ali nitko mi nije vjerovao. Svi su rekli da Leon ne bi mogao…” nabere nosić, “podnijeti cimericu. Mislim da to znači da je ne želi jer je tako povučen i tih. Ali oni ne znaju da on zapravo čuva svoje riječi za stvarno dobre ljude, poput tebe i mene.”
Tiffy i Leon su dvije suprotnosti. Dok je Leon povučen i tih ali i nevjerojatno drag i brižan, Tiffy je pričljiva i otvorena – što na umu to na drumu. Ono što im je zajedničko je to da oboje imaju probleme s kojima se pokušavaju nekako nositi. Tiffy pokušava zaliječiti slomljeno srce i pronaći samu sebe, a Leon daje sve od sebe kako bi pomogao bratu u zatvoru da dokaže svoju nevinost. Sviđa mi se što je autorica dublje ušla u temu toksičnih veza; nije samo spomenula prekid, već je prikazala kakve posljedice mogu ostati kada smo u vezi s pogrešnom osobom koja nas ne zaslužuje. Kroz Tiffy je prikazala problem naučene bespomoćnosti, gaslighting (vrsta emocionalnog zlostavljanja), itd. Svi ti problemi s kojima su suočeni protagonisti, čine ih gotovo opipljivima – kao da su doista od krvi i mesa.
“Veze poput te brzo prestanu biti dobrovoljne. Mnogo je načina na koje te netko može prisiliti da ostaneš s njim ili da pomisliš da to želiš.”
Jedan veliki plus je taj što je autorica stvorila upečatljive sporedne likove koji ti se također podvuku pod kožu. To se rijetko dogodi; pogotovo u ljubavnim romanima. Svaki od tih likova ima svoju svrhu u priči. Rachel je Tiffyjna prijateljica s posla koja je poznata po svojim urnebesnim i neprikladnim komentarima (svi imamo jednu takvu osobu u životu). Mo je doslovno savršen slušatelj, brižan prijatelj koji gotovo uvijek kaže pravu stvar u pravo vrijeme. Tu je i Gerty, također Tiffyjna prijateljica. Moram priznati da me ona zapravo asocirala na moju najbolju prijateljicu – direktna, uvijek kaže ono što trebaš čuti pa makar bilo brutalno iskreno i bolno, sarkastična, realna, itd.
Roman je pisan tako da se izmjenjuje Tiffyjna i Leonova perspektiva. Osobno, volim ovakav stil pisanja jer omogućava da se više povežeš s likovima. Zabavno je čitati kako dvije strane vide jednu situaciju i pratiti promijene koje se događaju unutar njih tijekom razvijanja odnosa.
Početak romana mi je bio mrvicu dosadan i zabrinula sam se hoće li mi se svidjeti, ali eto, radilo se samo o tih nekoliko stranica. Ostatak knjige je stvarno bio odličan. Nemam niti jednu drugu zamjerku (mada i ovo što sam navela nije neka zamjerka).
Knjiga je publicirana od izdavačke kuće Znanje, a za prijevod je zaslužna Andrea Cvjetković. 416 stranica čistog gušta!
Nadam se da ćete pružiti priliku knjizi – od mene imate toplu preporuku.
Čitamo se uskoro!
“Život je često jednostavan, ali ne primjećuješ to sve dok se nevjerojatno ne zakomplicira, kao kad nisi zahvalan za zdravlje sve dok se ne razboliš ili kada ne cijeniš ladicu punu tajica sve dok jedne ne podereš pa shvatiš da nemaš rezervne.”
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
