JOŠ SE NE DAJU Franjo (96), August (97) i Stjepan (96) dokazuju da su godine samo broj. Tri Međimurca doslovno žive sto na sat. Rade od rane mladosti i složno kažu da rad čovjeka održava zdravim
VITALNI DJEDICE
Tri Međimurca na pragu stote: 'Rad čovjeka održava zdravim'
U općini Gornji Mihaljevec u Međimurju puno je dugovječnih stanovnika, a jedan od njih je August Košak (97) iz Vukanovca, koji duhom, intelektom, brzinom i spretnošću podsjeća na tridesetogodišnjake.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
00:21
Vitalni August imao je teško djetinjstvo. Meso su u to vrijeme, kaže, jeli samo nedjeljom, a već nakon završena četiri razreda osnovne škole čuvao je krave na ispaši jednom čovjeku u obližnjem Dragoslavec Bregu. S 18 je otišao u Njemačku za poslom. Njegov bratić Franjo Lebar (96) iz Železne Gore u općini Štrigova jedan je od dugovječnijih stanovnika u svom kraju. Iako su njegovi vršnjaci davno pomrli, njemu, priča nam, društva ne nedostaje.
Mnogi u tim godinama prepustili bi se sudbini, no ne i Franjo. Iako kaže da ima zdravstvenih problema i često ga boli cijelo tijelo, i dalje je aktivan po cijele dane. Na zemlji više ne radi, ali ide u trgovinu po namirnice. Završio je osam razreda osnovne škole pa je radio kod kuće. S 19 godina morao je u njemačku vojsku, u koju su ga mobilizirali Mađari. Kad se vratio, odslužio je i dvije godine u Titovoj vojsci. Zatim se zaposlio, 1950. se oženio, a 1953. godine počeo se baviti vinogradarstvom. Nekad su obrađivali do devet hektara vinograda i bilo je puno posla. Vino su prodavali i od toga živjeli. Supruga mu je umrla prije nekoliko godina i od tada živi u prizemlju obiteljske kuće. Na katu žive djeca i unuci, koji su nastavili baviti se vinogradarstvom.
- Ujutro najviše volim popiti čaj s malo rakije ili vina i pojesti maslac s kruhom. Za ručak volim kuhanu hranu na žlicu, koju mi pripremi kći, a za večeru si popijem gemišt. Dan mi je dugačak. Ustanem već u sedam i odvezem se u trgovinu u Železnoj Gori. Imam stari Mercedes, ali mi je istekla vozačka dozvola, pa ga sad ne vozim. Još razmišljam hoću li je moći produljiti. Odem usput na kavu u obližnji kafić, a ako je neko društvo, zadržim se dulje - kaže Franjo, strastveni lovac još od 1948. godine.
Pažljivo čuva svoju lovačku pušku, ali i posjećuje lovačke proslave, na koje ga kolege lovci redovito zovu. Popodne ne spava i ne odmara se, jer kaže da ima problem sa spavanjem. Zato legne oko 21.30 sati, kad završi s gledanjem televizije.
- Najviše volim gledati ‘Dnevnik’ i mlade djevojke na televiziji. Čitam lokalne novine. Dan mi je vrlo dug ako mi nitko ne dođe. Kod zeta i kćeri dođu ljudi po vino, pa me često posjete moji nekadašnji kupci, koji vino sad kupuju kod njih. Sam čistim, pospremim, pa malo prošećem i sjedim na dvorištu. Svake subote prijepodne družim se u kafiću s tri prijateljice. Popijemo kavu, malo popričamo i brže nam vrijeme prođe - kaže Franjo, koji je mnogo stariji od prijateljica.
Dok se intenzivno bavio vinogradarstvom, u Austriji su ga proglasili europskim vinskim vitezom. I dandanas zidove njegove dnevne sobe krase diplome i priznanja koje je dobio kao vinogradar i podrumar. S pokojnom suprugom Julijanom imao je dvije kćeri te ima pet unuka i tri praunuka. Ima samo sedam godina radnog staža te ima poljoprivrednu mirovinu, koja mu, nažalost, kako kaže, nije dovoljna ni za režije. Da nije uštedio u vrijeme kad mu je posao s vinom dobro išao, sad bi teško živio. No nije Franjo jedini dugovječan u svojoj obitelji. Uz njegova bratića Augusta s početka priče, još je jedan bratić doživio duboku starost.
Bistra uma, Stjepan Košak (96) iz samo nekoliko kilometara udaljenog Tupkovca kreće se pomoću štaka. Kaže da se ničeg posebnog nije pridržavao u životu, uvijek je sve jeo i pio. Završio je tri razreda osnovne škole, a kasnije se zaposlio u Mađarskoj te je s bratom Augustom služio vojsku u Zagrebu i Zadru. Ove godine napunit će 69 godina braka sa suprugom Rozalijom (86), s kojim živi u prizemlju obiteljske kuće. Operirao je kuk, nekoliko puta je imao srčani udar, slabije vidi i čuje, ali se i dalje ne da. Stjepan i Rozalija imaju dvoje djece, šestero unučadi i isto toliko praunučadi. Ujutro pije bijelu kavu, a voli sve jesti iako je jedno vrijeme, zbog srčanih udara, bio na strogoj dijeti. Popodne nakon ručka popije crnu kavu, ponekad čašu vina, a navečer čaj ili vodu.
- Uvijek smo se bavili poljoprivredom, a sad kad ne mogu više raditi, najviše vremena provodim na terasi u dvorištu. Volim gledati televiziju, pratim ‘Dnevnik’ i politiku. Treba cijeli život pomalo raditi i to čovjeka održava koliko-toliko zdravim - kaže Stjepan.
On i Rozalija, unatoč godinama, još su vrlo samostalni. Ona svake nedjelje, kao i ranijih godina, peče dizane kolače, radi u vrtu, a supružnici su osim vlastite, pomogli u odgoju tuđe djece. Rozalija svake nedjelje obavezno odlazi i na misu. U životu su puno propatili i oskudijevali u mnogočemu, ali su zadovoljni životom i godinama koje su doživjeli. Stjepan prima socijalnu pomoć, a Rozalija ima poljoprivrednu mirovinu.
POGLEDAJTE VIDEO SERIJAL 'ZENZACIJA' S IVANOM ŠARIĆEM:
Pokretanje videa...
16:11
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
