Prije sam jeo ćevape i pomfrit. Sad jedem zdravo, vježbam i nemam simptoma crohnove bolesti, kaže Šoltanin koji je tijekom godina osvijestio svoju bolest i unatoč tome počeo trenirati
'MOGAO SAM UMRIJETI'
Tonči Cecić: Zbog crohna sam pao na 68 kila i pio 20 tableta
Sve je počelo s laganim proljevima u veljači 2013.. Jeo sam puno brze hrane i proljev pripisivao tome. Počeo sam mršavjeti i odbijati hranu te u samo nekoliko mjeseci, na svojih 193 cm visine, pao s 80 na 68 kila, priča Šoltanin Tonči Cecić (25).
Isprva je tegobe pripisao iscrpljenosti i lošoj prehrani, no stvari su bile puno ozbiljnije. Ali život i posao na otoku, a i uvjerenje kako će se uskoro početi osjećati bolje, isprva su ga udaljavali od toga da potraži medicinsku pomoć u Splitu.
- Hrana koju bih pojeo činila mi je sve više neugode, a nakon mjesec-dva primijetio sam i sluz u stolici te su me počeli mučiti grčevi u trbuhu. Postajalo mi je jasno da je nešto ozbiljnije posrijedi, no kako sam počeo sezonski raditi u jednom restoranu na Šolti, stalno sam odgađao odlazak doktoru i kao većina ljudi odmahivao rukom, uvjeravajući se da će proći samo od sebe - kaže mladi Šoltanin koji danas živi i radi u Splitu.
Kako je posao bio poprilično težak, a hrana ga je sve više smetala, uskoro ga je i svladala iscrpljenost. Simptomi su postajali sve teže podnošljivi. Svašta mu se rojilo po glavi pa je po internetu počeo istraživati što mu se događa, a odgovori koje je pronalazio unosili su još više nemira.
- Radio sam po devet sati na dan, a tegobe su mi postajale sve gore. Svašta mi je prolazilo kroz glavu. Kad bih proguglao svoje simptome, prvo na što sam naišao bio je rak. Svojima sam doma otkrio samo dio priče o onome što mi se počelo događati, jer da su znali, davno bih ja bio na putu liječniku - prisjeća se Tonči.
O mojoj tadašnjoj prehrani ne može se baš puno toga dobrog reći, uglavnom sam jeo hranu iz fast fooda: hrenovke, ćevape, pohano meso, pomfrit, tjesteninu začinjenu majonezom, čips, slatkiše... Moji često znaju spomenuti da do tada nisam pojeo šaku povrća ni komadić kuhanog mesa. Kako bih si tad olakšao tegobe, počeo sam izbjegavati hranu, što je, naravno, bilo još gore za bolesni organizam - dodao je.
Iz Hrvatskog udruženja za Crohnovu bolest i ulcerozni kolitis navode kako oboljeli od Crohnove bolesti često izbjegavaju hranu jer im se nakon obroka obično pojačavaju proljev i grčevi. To može dovesti do neuhranjenosti i još težih poremećaja probavnog sustava. Naime, probavne stanice iz crijeva hrane se izravno iz crijevnog sadržaja. Izbjegavanjem hrane ove stanice gladuju, umiru te se ogoli sluznica crijeva i onemogućuje uredna probava.
Ceciću tad ni druge stvari nisu išle na ruku. Šolta, kao i većina otoka, nema adekvatnu pokrivenost liječnicima. Još kad se tome dodaju preduge liste čekanja u KBC-u Split, mnogi potraže pomoć tek kad stvari krenu po zlu.
- Boravio sam na Šolti u težoj fazi bolesti. Na otoku radi samo doktor opće prakse, a za sve hitnije slučajeve dolazi nam u pomoć ili helikopter ili gliser - kaže Cecić, koji se dijelom i zbog situacije na otoku nadao kako će se problemi s probavom sami riješiti. No početkom ljeta 2013. uvidio je da se stvar pogoršava. Počeo je povraćati i imao povišenu temperaturu. Iscrpljen vrućinama i lošom prehranom potražio je pomoć.
- Sve što bih tad pojeo, pa bilo to zdravo ili nezdravo, uglavnom bih povratio. Otišao sam liječniku opće prakse, a on mi je prepisao tablete za zatvaranje, a to, dakako, nije pomoglo. Zatim sam uzeo uputnicu za kolonoskopiju, a na šalteru u KBC-u Split su mi dali termin tek za sedam mjeseci. Da sam čekao, mogao sam pasti u vrlo teška stanja koja nosi neliječenje Crohnove bolesti, kao što su sepsa ili uklanjanje crijeva, pa čak i umrijeti. Ovaj put nisam gubio vrijeme. Odmah sam se uputio privatnom liječniku. Došao sam do toga da ležim u mračnoj sobi, ne jedem doslovno ništa i izbjegavam hodanje zbog bolova - priča Tonči kojem je sestra velika potpora.
Nakon kolonoskopije dijagnosticirana mu je Chronova bolest te je odmah hospitaliziran i počelo se s terapijom intravenozno. Pio je 20-ak tableta na dan, a među njima kortikosteroide, imunosupresive i protuupalne lijekove, dok se simptomi nisu smirili.
- Tad sam se odlučio upoznati sa svojom bolešću i doznao sam da se može kontrolirati. Dao sam si obećanje da ću je izliječiti, iako se tvrdi da je neizlječiva - priča nam Tonči.
Promijenio je prehranu, i to još dok je bio u bolnici.
- Tamo sam dobivao kuhanu junetinu za ručak i večeru, nešto što prije nisam htio ni probati. Promjena mi uopće nije teško pala nakon svega što sam prošao, jer sam vidio da se osjećam bolje i to me poticalo da nastavim. Sva loša hrana koju sam trpao u sebe više mi nije bila na pameti, kao da se je izbrisala želja za ‘smećem’. Počeo sam vraćati kilograme, osjećati se bolje i samopouzdanije. Čim sam ojačao, krenuo sam u teretanu. Pročitao sam da je vježbanje dobro za Crohnovu bolest i to je bio pun pogodak - kaže.
Tri puta tjedno odlazio je sa Šolte u Split u teretanu. Počeo je laganim vježbama na spravama te promatranjem iskusnijih vježbača i od njih učio. Danas ima 102 kilograma, prepun je mišića i, što je najvažnije, bez simptoma Crohna.
- Danas se osjećam puno bolje i zdravije, nemam više simptome, a crijeva su mi praktički zdrava - kaže Cecić koji kaže da su mu treninzi spas. Nikad nije odustao, a u teretanu je išao i kad mu se nije dalo. Promijenio je i režim spavanja i sada se budi u sedam i odmah posegne za zdravim obrokom.
- Ujutro ne stavim cigaretu u usta kao prije, nego doručkujem - kaže i dodaje da kad se bolest pojavi, važno je slušati liječnike, držati se plana i programa te imati pozitivan stav.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
