"Savjeti 'radi posao koji voliš' i 'slijedi svoju strast' su prevara"
Nova knjiga bavi se mitom da bismo svi trebali voljeti svoj posao, naglašavajući kako nas on neće voljeti zauzvrat te osim toga argumentira zašto je slijeđenje svojih strasti u odabiru karijere poprilično loša ideja
Posao bi nam trebao donijeti ispunjenje, zadovoljstvo, značenje, čak i radost, piše Sarah Jaffe u svojoj knjizi 'Work Won't Love You Back.'. Autorica kaže kako su nam svima dobro poznate izreke poput one 'voli ono što radiš, pa nećeš morati raditi ni jedan dan u životu' ili pak 'voljeni posao nikad ne dosadi'. No, ima li u tome istine i je li to zapravo pametan savjet pri odabiru karijere, zanimanja, poslova?
POGLEDAJTE VIDEO: Započela vlastiti posao unatoč dijagnozi
Pokretanje videa...
01:20
- Takve floskule sugeriraju ključnu istinu koja se proteže sve do naših predaka u pećinama. Ali ove zablude stvaraju "stres, tjeskobu i usamljenost". Ukratko, rad iz ljubavi... je prevara - navodi Jaffe kao početnu točku svoje knjige, koja dalje pokazuje kako mit prožima različite poslove i sektore.
Preispitivanje veze srca i posla
Knjiga služi kao pravodobni podsjetnik na važnost preispitivanja te veze, piše Financial Times.
- Globalna pandemija učinila je vidljivijom brutalnost na radnom mjestu - kažeJaffe, inače slobodna novinarka koja se specijalizirala za sektor poslovanja i financija. Ona ističe da je protekla godina uslijed gubitka posla, tjeskobe zbog tehnološkog viška i prekomjernog opterećenja pokazala radnicima istinu: njihov ih posao ne voli.
Posao je pod povećalom. Ekonomski pad pandemije natjerao je velik broj ljudi u očaj zbog plaćenog rada, razočaranja u posao ili izgaranja - a ponekad i zbog sve tri. Osvijetlila je oštre razlike između onih koji mogu raditi iz sigurnosti svojih domova i onih koji ne mogu, uključujući radnike u trgovinama, njegovatelje i medicinske radnike, koji se moraju dovesti u potencijalno opasne situacije, često za oskudne plaće. Ideja samožrtvovanja svima je već dojadila, objašnjava Jaffe.
Ipak, postoje oni iz druge kategorije - umjetnici i nesigurni akademici - za koje se rad oduvijek smatrao suštinski korisnim i oblikom samoizražavanja. Čak je i ovdje pandemija promijenila percepciju. Društvene restrikcije ograničile su neke aspekte njihova rada poput putovanja i upoznavanja zanimljivih ljudi, ali i privređivanja novca te im stvorila nesigurnost ili loše uvjete.
U međuvremenu, kaže gđa Jaffe, malom broju radnika, poput onih koji su otpušteni, 'dano' je vremena da razmisle: što da radim sa vremenom koje sam posvećivao poslu?
3 nade koje posao nosi
- Toliko nas neprestano bombardiraju da moramo biti produktivni, da nam besposlenost upropaštava mentalno zdravlje - kaže Jaffe.
Engleski pjesnik, umjetnik i društveni zagovornik William Morris u 1800-ima nadao se da će rad donijeti odmor, produktivnost i zadovoljstvo. No, već dugo postoje filozofske rasprave o tome može li biti ugodno na poslu.
Pad industrijskih radnih mjesta na zapadu i porast uslužne ekonomije naglasili su 'rad za ljubav, odnosno strast'. Njega, usluživanje hrane i kućna zdravstvena njega, oslanjaju se na vještine za koje se pretpostavlja da su prirodno ženske; na njih se gleda kao na produženje brižnog posla koji se očekuje u njihovim obiteljima, piše Jaffe.
Kolege iz ureda kao obitelj i posao kao osobno ostvarenje
Među radnicima s bijelim ovratnicima (pritom se misli na one koji poslove obavljaju u košuljama i odijelima, poput menadžera, financijaša, odvjetnika i slično), fetišizaciju dugih sati kasnih 1980-ih i 90-ih pratio je individualistički kapitalizam. Za mnoge industrije - posebno medije - ideja o radu kao obliku samoostvarenja pojačala se kako je sigurnost u njima opadala.
Jaffe kaže da se preklapaju iskustva koja dijele oni iz uslužnog sektora koji sjede za stolovima i oni koji cijeli dan stoje na nogama. Na primjer, pojam radnog mjesta kao obitelji 'refren' je u uredima, ali najizrazitiji je za posao dadilja. U knjizi priča priču o Seally, dadilji u New Yorku koja je odlučila živjeti sa svojim poslodavcima između ponedjeljka i petka kad je pandemija krenula - ostavljajući vlastitu djecu kod kuće.
Seally je rekla gospođi Jaffe da je zabrinuta zbog vlastite djece, rade li pravilno školske zadatke. No, ona cijeni važnost svog posla. 'Volim svoj posao', rekla je, 'jer je moj rad svilena nit koja drži društvo na okupu, čineći sav drugi posao mogućim'.
Pandemija je ojačala ideju da je dom također radno mjesto i autorica želi da to shvate profesionalci koji zapošljavaju domaće radnike i dadilje i u skladu s tim nadoknađuju ključnu ulogu koju imaju u olakšavanju njihove sposobnosti da rade svoj posao.
Kuda te vodi srce ako te čekaju samo loši uvjeti?
Prečesto se, tvrdi se u knjizi, pripravnicima daje besmislen posao s mogućnošću sklapanja ugovora, ali bez jamstva i uspjeha. Uvjeti rada također mogu biti loši - premda je malo onih koji su užasni kao kod pripravnika iz zoološkog vrta Sjeverne Karoline kojeg je, kako navodi Jaffe u knjizi, ubio odbjegli lav.
- Obitelj je rekla novinarima da je umro slijedeći svoj životni poziv i strast, no nisu istaknuli da je slijedio svoju strast na svojoj četvrtoj neplaćenoj praksi - ističe Jaffe.
Gospođa Jaffe savjetuje da se klonite savjeta. Ovo nije knjiga koja će čitatelje uputiti na pronalazak posla vrijednog njihove odanosti, iako zna da bi neki savjeti mogli potaknuti prodaju.
- Rečeno vam je da biste trebali voljeti svoj posao. Onda ako ne volite svoj posao, nešto nije u redu s vama. To se neće riješiti odustajanjem i pronalaženjem posla koji vam se više sviđa, ili drugom karijerom, ili odlukom da samo prihvatite posao koji vam se ne sviđa - kaže ona.
Nada se da će ljudi koji imaju mučan osjećaj da im je "posao sranje, ne vole ga" shvatiti da nisu sami. Ali oni mogu učiniti nešto s tim, na primjer učlaniti se u sindikat ili raditi manje sati. Ili pak naći nešto drugo za raditi. To mora biti potkrijepljeno s 'društvenim obračunom poslova', smatra Jaffe.
Ona želi da ljudi zamišljaju društvo koje nije organizirano 'emocionalno i vremenski' oko posla. Kao što ona piše u knjizi: 'Ono u što vjerujem i želim da i vi vjerujete je da je ljubav prevelika i lijepa, velika i neuredna i ljudska stvar da bi se mogla trošiti na privremenu životnu činjenicu poput posla.'
