Naša novinarka uz želju da bude zdrava prohodala je žeravicu bez opeklina. Na ritualu se okupila šarolika ekipa - bolesni, nesretni u ljubavi, znatiželjnici, poslovnjaci, razvedeni i oni kojima je - dobro...
SAVLADATI STRAH
Ritual vatrenog tepiha: ‘Uspjela sam bosa hodati po žeravici’
Vatra je bila tako vruća da se nije moglo stajati blizu nje. Pekla je kožu. Kako i neće kad su zapaljeni trupci naslagani uvis bili viši od nas, a plameni jezici dizali su se u visinu krošanja obližnjih stabala.
Nas dvadeset došlo je tijekom vikenda u Klinča Sela kod majstora vatre Nevena Carina baš da bismo hodali po žeravici nastaloj nakon te vatre. Na ritual “Životno pročišćavanje elementom vatre uz mogućnost hodanja po žeravici” stigla je raznolika ekipa električara, doktora, privatnika, pisara u sudu, teta u vrtiću, penzionera, trgovaca iz Zagreba, Splita, Jastrebarskog, Vira, Podgrađa, Zadra, Ljubljane i daleke Amerike.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pročišćivanje emocija. Pokretanje novih smjernica u životu. Povećanje vibracije. Iscjeljivanje. Ispunjenje želja. Amajlija s ugljenom i pepelom žerave koju smo pregazili bosim stopalima. Sve su to bili razlozi dolaska. Došli su bolesni, nesretni u ljubavi, znatiželjnici, poslovnjaci, razvedeni i oni kojima ništa ne fali, ali znaju da može biti - bolje. Sva ta htijenja ritual će usmjeriti u željenom pravcu.
Većina od vas nikad nije hodala po vatri, a u grupi imamo i četvero djece. Temperatura žeravice je između 800 i 1000 stupnjeva Celzijevih te ju je pregaziti bos, prema kolektivnoj svijesti ovoga svijeta, nemoguće, rekao nam je majstor Carin.
Kako se bližio trenutak koji smo čekali osam sati, napuštala nas je hrabrost. Dotad smo se igrali, slagali drva, zapalili ih, s njima i listiće papira na kojima smo napisali pojave i osobine kojih bismo se htjeli riješiti, poput bolesti, straha ili samosabotaže, čitali smo tekstove mudrih ljudi, “povezivali” se s vatrom grijući dlanove pa ih potom hladeći na zemlji...
Ali kad je došao trenutak da majstor iz hrpe žara razvuče vrući vatreni tepih, a mi se prošetamo po njemu, svi smo se prepali. “Već sam to jednom napravila i upalilo, je pa valjda će upaliti opet”, pomislila sam. Trebalo se podsjetiti i kako djeluje.
- Dizao sam vam vibraciju i prije dolaska ovdje i sad, a dizali ste je i sami sebi, upravo ovim što vam djeluju kao dječje igrarije. Ključ je opustiti mozak, a bitno je i prizivanje zaštitnika. Vaši preci žele vam sve najbolje, čak i oni koji su vas za života tretirali loše. Tu su još anđeli zaštitnici i sveci s kojima šaman barata - rekao nam je majstor vatre koji se bavi i šamanizmom. No što ako ne vjerujemo u anđele ni svece zaštitnike?
- Vi ne morate vjerovati ni u što, ja vjerujem. Vatra je zapravo tehnika za podizanje vibracije, jedna od snažnijih, ali isto se može postići prehranom, disanjem, seksom... Tehnike dovedu do određenog stanja svijesti, a dalje je sve automatika - kaže.
Dakle, izgleda da nije cilj hodati po vatri, nego podići razinu vibracije, a sam taj hod je valjda onda samo nekakav alat u tom procesu. I strašno je “cool”.
Ne samo što se možeš hvaliti po društvenim mrežama i biti sam sebi važan, nego se prije dvije godine, kad sam hodala po vatri prvi put, zbilja pokazalo da su se stvari pokrenule na bolje u segmentima života koje sam tad tražila. Prilično brzo i značajno.
Samo još treba bos prehodati užareni vatreni tepih. Slušam ljude oko sebe kako u pola glasa komentiraju da neće hodati po vatri. Strašno je, odustat će. Pa što, naziv seminara ionako kaže “s mogućnošću hodanja po vatri”, a majstor stalno naglašava da to nitko ne mora napraviti ako ne želi.
- Ja to zbilja želim, ali ne mogu. Strah me, odustat ću - čujem sa svih strana. U ključnom dijelu obreda, pri koračanju po užarenom tepihu, izgovara se želja kao da je već ostvarena i bez negacije.
Može se zaželjeti bilo što, za sebe. Trebaju iskustvo i posebna dozvola majstora da se hoda za drugog, jer se mogu opeći tabani. Iskusna hodačica imala je želju za svoju djecu i pretke, i prošla je bez problema, ali kad je hodala za supruga, zapeklo je. No i te su opekline čudne, nema rana ni izgorene kože, nego samo žare tabani dva sata - pa prođe.
Rasprostre tad majstor grabljama žeravicu u tanki sloj tepiha i prođe prvi. Očekivano, on to stalno radi pa valjda zna što čini. Kad prođe drugi, treći..., svakog ispratimo iskrenim aplauzom. Dođe red i na mene.
- Ja sam sto posto zdrava - kažem želju u sadašnjem vremenu. Nisam nasreću nešto bolesna, ali nek’ i ne budem, zdravlje je osnova. Ali što ako spržim tabane? Pa ne budem mogla hodati? A tražila zdravlje, koje li ironije!
Ne razmišljaj o glupostima, koncentriraj se, moglo bi ti se ispuniti ono što ti je u glavi. Dakle, “ja sam sto posto zdrava”.
Idem bosa prehodati užareni vatreni tepih!
Zakoračim. Ne peče me. Čudo! Osjećam kako mi žerava krcka pod težinom, drobi se, ali ne peče. Korak, dva, tri, pet. Dobro je. Tabani su cijeli, osjećaj je nevjerojatan! Stižem do kraja tepiha. Tamo čeka majstor sa zagrljajem. Svi plješću. Uspjela sam! Sreća najveća. Ali i zbunjola u glavi: “Kako to, kako to?!”. Nema veze. Sad kad mogu hodati po vatri, mogu sve!
Vraćam se u red. Svi se vraćaju, hoće još. I svi su prohodali, baš nitko nije odustao. Drugi krug, druga želja. Ne padaju mi na pamet neke velike stvari, čini mi se da sve već imam, samo love zna faliti. Kažem glasno: “Bogata sam!”. Bogatstvo se ne mjeri samo u financijama, pa nek’ vatra to shvati kako joj drago. Tražila sam i da se prekrasno i točno izražavam, da radim što volim. Onda se sjetim svojeg Voyagera koji mi je jaka tramuntana razbila treći put ove godine, a našla sam se ovoga ljeta na svojoj barčici u škakljivoj situaciji s valovima od dva metra pa zatražim: “Moj brod siguran je u svakoj neveri!”.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
