Obavijesti

Lifestyle

Komentari 7

'Otišla sam u penziju, a ne u mirovinu i doktorirala sa 77 g.'

'Otišla sam u penziju, a ne u mirovinu i doktorirala sa 77 g.'
1

Zahvalna sam svim pacijentima koji su mi dali priliku da im u životu budem od koristi, da napravim za njih nešto dobro, kaže psihijatrica Cvijeta Pahljina

Cvijeta Pahljina, naša ugledna psihijatrica s dugogodišnjom adresom u Sloveniji, ni sa 77 godina ne miruje pa je tako ovoga listopada - doktorirala. 

- Nije to bio kao i svaki drugi ispit, jer je taj ispit za mene bio vrlo ugodan doživljaj, s obzirom na godine i zadatak koji trebam napraviti, a to je prenijeti znanje dalje. Disala sam cijelim plućima - govori nam Cvijeta i dokazuje da za obrazovanje nikad nije kasno. 

POGLEDAJTE VIDEO:

Pokretanje videa...

02:11

- Pa, otišla sam u penziju, ne u mirovinu! - kaže sa smiješkom.  

- Mogu reći da mi je ovo najintenzivniji dio života. Posla ne nedostaje, a osim predavanja na studiju logoterapije i putovanja u Zagreb dva puta mjesečno, ‘zapošljavaju’ me i djeca i unuci - dodaje. 

Rođena je na otoku Rabu, kako sama kaže, 'najljepšem otoku na svijetu'. 

- Djetinjstvo mi je bilo obasjano suncem, uronjeno u more, mirise borove šume i tamjana brojnih večernjica i nedjeljnih misa. Bila je tu i glazba s orgulja te moje upoznavanje zvukova klavira i pjevanja u dječjem crkvenom zboru, koji je vodila Slovenka, časna Cirila. Ne mogu bez tog otoka pa ljetujem tamo svake godine, za mene je to ljekovito - kaže Cvijeta, koja se djevojački prezivala Bakota. Suprugovo prezime Pahljina isto je rapskog podrijetla. 

Posljednjih četrdeset godina živi u Celju. U celjskoj regiji su tražili liječnike pa se sa suprugom, također liječnikom, uputila tamo. Dobili su stalni posao, stan, ali su se i namjeravali vratiti kad djeca krenu u školu. No “privremeno” je postalo - stalno. 

- Uvijek smo vjerovali da ćemo se vratiti. Kratko, prije odlaska u Sloveniju, živjeli smo kod mojih na Rabu, u malom stanu, ali smo se ubrzo odselili. Mladi par mora imati mogućnosti živjeti sam, odvojen od primarne obitelji, imati svoj prostor za ljubav i svađu. To je za njih najbolji način da opstanu - smatra.

Njezin suprug je 'otišao na drugu stranu' prije deset godina. S njim ima šestero djece, dva sina i četiri kćeri, na koje je jako ponosna. Jedan joj sin živi u Berlinu, drugi u Celju, dok je jedna kći u Norveškoj, druga u karmelićanskom samostanu u Đakovačkoj Breznici, treća na Rabu, a četvrta s njom živi u Celju. Ima i petero unučadi. 

'Teta' Joža (64) djecu odgaja pomoću prirode, gitare i sporta
'Teta' Joža (64) djecu odgaja pomoću prirode, gitare i sporta

- Hrvatska nam je ipak ostala prva domovina. Nekako sam imala kroz sve ove godine osjećaj da spajam te dvije zemlje - mislim da je dobro graditi mostove, a to je posebna privilegija koju sam imala u životu, toliko veza je stvoreno između prijatelja, između studenata - nastavlja Cvijeta. 

Kao psihijatrica, nakon rada u psihijatrijskim bolnicama u Hrvatskoj i Sloveniji, ljudima je potporu pružala i u vlastitoj ambulanti za pomoć u krizi u Celju. 

- Još pomažem kao psihijatar ljudima u krizi u okviru Zavoda za zdravstveno varstvo u Celju. Prije 33 godine osnovala sam prvi telefon za pomoć ljudima u krizi u Sloveniji, koji je radio izvan zdravstvenih ustanova, a 1994. godine potaknula sam osnivanje slovenskoga Saveza za telefonsku pomoć u krizi, gdje sam bila dugogodišnja predsjednica - pripovijeda nam uvijek smirena Cvijeta. 

Prije odlaska u mirovinu odradila je postspecijalistički studij logopedije Viktora Frankla kod dr. Elizabeth Lucas u Beču. S edukacijama u Sloveniji započela je 2010., a u Hrvatskoj 2011. godine.

- Imam dojam da se na studij javljaju ljudi koji žele pomoći sebi ili drugima pa u svoje sredine prenose optimističnu poruku - da život u svim okolnostima ima smisla. Smatram da smo odgovorni i pozvani da budemo sustvaratelji svijeta u kojemu živimo - kaže nam. 
Logoterapija je, nastavlja, psihoterapijski pravac i u sebi sadrži elemente duhovnog pokušavajući pomoći čovjeku da otkrije 'kakvog smisla imaju njegov život, odnosi i poziv'. Pitanje je ključno da možemo ići dalje, tek tad počinje naše iscjeljenje, kaže ova ugledna liječnica. I novac, i ugled, i moć, ako se gubi smisao, mogu nas dovesti do granice samoubojstva.

Na upit je li i ona pronašla svoj smisao, kaže kako se posljednjih godina transformirala od liječnika do učitelja - i tako želi prenositi to znanje dalje. Kaže, ima životne zadaće koje mora ispuniti jer - tko bi ih ispunio umjesto nje. 

Stara tradicija: Drvene i šarene igračke izrađuju već 70 godina
Stara tradicija: Drvene i šarene igračke izrađuju već 70 godina

- Zahvalna sam svim pacijentima koji su mi dali priliku da im u životu budem od koristi, da napravim za njih nešto dobro. Taj osjećaj da sam im potrebna, da me trebaju, da su mi zahvalni i da me vole ulijevao mi je nepresušni osjećaj ispunjenosti, korisnosti i smisla mojeg vlastitog života - kaže psihijatrica. 

Logoterapija u čovjeku traži dobro, nešto na što se čovjek može osloniti. Primjerice, ako se čovjek bori s ovisnošću i nije sposoban apstinirati, a ima, primjerice, talent za slikanje, dok slika on će zaboraviti da treba alkohol. Koncentracija se tako usmjerava na nešto drugo. 

- Nekad se u jednom razgovoru može doći do zaključka što je smisao nečijeg života, dok ih je nekad potrebno više. Nekad se kroz iskustvo vlastite nesreće dolazi do novih spoznaja, zato i patnja nekad ima svoj smisao - kaže. 

Istraživanje za doktorski rad pod nazivom 'Utjecaj logopedagoške edukacije učitelja na doživljaj profesionalnog identiteta, zadovoljstva pozivom i smisla poziva, te na doživljaj zadovoljstva životom i smisla života' odradila je u šest osnovnih škola u Zagrebu pa nam kaže kako je 99 posto učitelja zaključilo da im je logoterapija pomogla 'osvijetliti' njihov životni put. 

- Logoterapija vraća čovjeku njegovo dostojanstvo. To je izrazito bitno u radu s traumatiziranim i depresivnim ljudima. Taj duhovni element koji nas razlikuje od životinja dobili smo od Stvoritelja u trenutku začeća. Svi smo rođeni njegovom voljom, pa ako znamo da nam je on dao život, znat ćemo i da ‘vrijedimo’. Puno sam radila sa ženama koje su napravile abortus i koje su se kasnije teško nosile s time da su uzele djetetu šansu da proživi život na zemlji. Nikako si to nisu mogle oprostiti. Ali osoba kao takva ne može se uništiti, ona, jednom stvorena, živi i dalje. Dakle, to dijete negdje postoji, njegov duh negdje postoji. Predočujem im tad da je ono sad u nekom drugom obliku, primjerice anđela koji je gleda i ne želi da si ona zbog toga uništi život, nego želi da učini puno dobrih djela - zaključuje ova otmjena dama. 

POGLEDAJTE NOVU EPIZODU SERIJALA 'ZENZACIJA' S IVANOM ŠARIĆEM:

Pokretanje videa...

12:21
Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. 18+.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Komentari 7