Prehrambeni sustavi izrazito su složeni. Ako u budućnosti želimo kuhinje krcatih polica, moramo biti u stanju učiniti svoje prehrambene sustave održivima, a za to je potrebno odgovoriti na pet pitanja
NEDOSTATAK HRANE U BUDUĆNOSTI
Pet ključnih pitanja o održivim prehrambenim sustavima na koja je potrebno odgovoriti
Rastuća svjetska populacija, smanjenje ruralnog siromaštva, zaštita okoliša, klimatske promjene i kriza bioraznolikosti samo su neki od izazova s kojima je trenutačno suočena poljoprivreda diljem svijeta. No, možemo učiniti mnogo kako bismo poboljšali tu situaciju ponovnim osmišljanjem proizvodnje hrane i sustava distribucije kako bismo ih učinili održivijima. Ta bi promjena trebala odražavati lokalne potrebe, kulturu i uvjete, kažu stručnjaci.
Sve do sada, planovi za promjene u prehrambenoj industriji donosili su se na sektorskoj osnovi, kroz, recimo, poljoprivredu, obrazovanje i zdravlje. No, tim pristupom nisu uzete u obzir međusobne povezanosti hrane, zdravlja i okoliša. Potreban je sustavan pristup promjenama.
„Te međusobne povezanosti potrebno je uzeti u obzir kako bi se postiglo učinkovito planiranje i uspješna provedba politika“, kaže Tom Arnold. On predsjeda stručnom skupinom Europske komisije na visokoj razini koja se bavi time kako znanost i dokazi mogu biti bolja podrška donošenju politika vezanih uz održive prehrambene sustave.
Prehrambeni sustavi
Ključ preusmjeravanja takvog fragmentarnog pristupa je perspektiva „prehrambenih sustava“. Njom se nastoji identificirati, analizirati i procijeniti utjecaj i povratnu informaciju različitih aktera, aktivnosti i ishoda vezanih uz taj sustav. To, pak, pomaže u prepoznavanju mogućih mjera za poboljšanje sigurnosti hrane i prehrane.
Prehrambeni sustavi složena su mreža ljudi, institucija, aktivnosti, procesa i infrastrukture koji se združuju da bi proizveli, preradili, transportirali, poslužili i konzumirali hranu.
Prehrambeni sustav ne samo da intenzivno utječe na naše tjelesno zdravlje, nego utječe i na zdravlje našeg okoliša, gospodarstva, pa čak i našeg društva. Kad funkcionira kako treba, temelj je naših obitelji, zajednica i država.
Nakon pandemije bolesti COVID-19 i ruske invazije u Ukrajini jasno je da veći dio svjetskog prehrambenog sustava nema dovoljnu otpornost te da je podložan kolapsu. Da bi se borili protiv tih manjkavosti, stručnjaci moraju razmotriti pet ključnih pitanja o globalnom prehrambenom sustavu.
1. Kako prehrambeni sustavi utječu na klimatske promjene i kako klimatske promjene utječu na njih?
Svaka aktivnost unutar prehrambenog sustava stvara zagađivače i emisiju stakleničkih plinova (GHG), koji uzrokuju klimatske promjene. Proizvodnja hrane obično uključuje upotrebu poljoprivrednih strojeva, industrijskih gnojiva i ambalaže, a sve se te komponente uvelike oslanjaju na fosilna goriva. Mnogo se hrane sprema u hladnjačama i putuje daleko od polja do stola.
Nadalje, pretjerana proizvodnja vodi do ogromne količine hrane koja se baca. Dok se ta hrana razgrađuje, nastaje metan, snažan staklenički plin. Kad se hrana baca uludo se bacaju i emisije plinova do kojih dolazi pri proizvodnji te hrane.
Klimatske promjene izravno utječu na sigurnost hrane i prehrane, posebice u zemljama južne hemisfere. Ondje su mnoge zemlje suočene s kraćom sezonom rasta bilja, nižim prinosima usjeva i sve manjim površinama obradive zemlje.
Rast temperature može dovesti do nedostatka vode, što pogoršava pothranjenost. Milijuni malih zemljoradnika (koji su često stup proizvodnje hrane) ostaju bez posla da bi ih zamijenile velike kompanije koje proizvode hranu za izvoz, a ne za lokalno stanovništvo.
2. Što europski donositelji politika, znanstvenici i građani rade kako bi promijenili prehrambene sustave?
Strategija EU-a iz 2019. Od polja do stola priznaje izazove s kojima se susreću održivi prehrambeni sustavi. Njezin je cilj osigurati da svi u društvu dožive prednosti tranzicije prema zelenom gospodarstvu.
- To je važan korak u razvoju politika koje prepoznaju složenost prehrambenih sustava zajedno s drugim složenim sustavima poput ekosustava, socijalnih sustava, gospodarstva i klimatskih promjena - kaže Roberta Sonnino, profesorica za održive prehrambene sustave u Centru za okoliš i održivost na Sveučilištu u Surreyju.
- Osim toga, države članice moraju izvršiti obveze preuzete na Sastanku na vrhu o prehrambenim sustavima iz 2021. te formirati neophodnu poveznicu između globalnih i lokalnih političkih akcija - kaže ona.
Države članice također bi trebale bliskije surađivati s običnim ljudima na poboljšanju donošenja politika o prehrambenim sustavima na regionalnoj razini.
Specifične mjere za transformaciju prehrambenih sustava razlikuju se od mjesta do mjesta. Primjerice, sustav planiranja mogao bi otvoriti nove puteve promjene svojim planovima upotrebe zemljišta i zakonima o prostornom uređenju.
Mogli bi se pojaviti inovativni ulagački planovi i poslovni modeli zasnovani na interakcijama između hrane, zdravlja i uključenosti.
Primjerice, reforme vezane uz održivost čine velik dio nove Zajedničke poljoprivredne politike za razdoblje 2023.-2027., dok Europski zeleni plan (EGD) odražava takav izmijenjeni pristup.
Sukladno Europskom zelenom planu, Europa bi trebala postati prvim klimatski neutralnim kontinentom do 2050. Ta ambicija obuhvaća strategije koje se odnose na prehrambeni sektor, poput strategije Od polja do stola te Strategije za bioraznolikost do 2030.
- Unatoč trenutačnom napretku, riječ je o složenom procesu. Ne postoji jednostavno rješenje. Svaka zemlja ima svoj karakterističan prehrambeni sustav, utemeljen na prirodnim resursima, klimi, proizvođačkim ciklusima, prehrambenim navikama i povijesti - tvrdi Arnold.
3. Koji je najbolji način za povezivanje globalnih (odozgo prema dolje) i lokalnih (odozdo prema gore) mjera da bi se transformirali prehrambeni sustavi?
Jedan od načina je povezivanje globalnih i lokalnih inicijativa na nacionalnoj razini.
- Potrebna su nam ulaganja nacionalnih vlada da bi se razvila infrastruktura za održive prehrambene sustave, poput veletržnica, poljoprivrednih tržnica, prehrambenih središta i drugih kanala distribucije hrane - kaže prof. Sonnino. Takvim bi se aktivnostima potaknula suradnja između sudionika u toj industriji.
Nacionalne i regionalne vlasti također imaju mogućnost upotrebe svojih regulatornih i legislativnih moći da stvore okruženje koje će više podupirati planove za transformaciju.
Ciljane cijene te porezne i oglašivačke politike u kombinaciji s nacionalnim ciljevima dekarbonizacije također su nužne za nošenje sa situacijama u kojima prehrambeno okruženje diktiraju samo tržišna pitanja. Na žalost, to je čest slučaj u zapostavljenim područjima.
- Na Sastanku na vrhu o prehrambenim sustavima 2021. usvojen je zaključak da će za transformaciju globalnog prehrambenog sustava biti potrebno posebno usmjerenje na znanost, istraživanje i inovacije - kaže Arnold.
U skladu s ciljevima održivog razvoja UN-a (SDG) cilj je implementirati promjene kroz financiranje, podatke, upravljanje i trgovinu te podržati zdravije, uključivije i održivije prehrambene sustave.
- To uključuje građenje na dobrim praksama poput autohtonih prehrambenih sustava i uključivanje svih ljudi, posebice žena i mladih, autohtonog stanovništva, poduzeća i proizvođača - kaže on.
4. Zašto je gradovima i regijama teško baviti se odnosom između hrane, zdravlja i uključenosti?
Gradovi i regije funkcioniraju u rascjepkanom administrativnom okruženju kojim još uvijek dominiraju povijesni načini rada sa zasebnim sastavnicama. U takvim okolnostima teško je razviti politike kojima se pokreće i podržava promjena. Inovatori na području prehrambenih sustava često rade u izolaciji.
I dok je jedno pokrenuti transformacijske strategije koje se zasnivaju na vezama između hrane, zdravlja i uključenosti, posve je druga stvar podržavati agendu transformacije i postići razmjere.
- Da bi se omogućile i podržale lokalne inicijative, hitno se moramo pozabaviti razlomljenom prirodom prehrambenih sustava u više vertikalnih (globalno-lokalnih) i horizontalnih (sektorskih i teritorijalnih) razina upravljanja - kaže prof. Sonnino.
5. Postoje li primjeri europskih gradova ili regija koji bi mogli djelovati kao primjeri transformacije prehrambenih sustava?
Postoje brojni primjeri europskih gradova koji rade na tome da prehrambene sustave učine zdravijima i uključivijima putem usvajanja pristupa 'zasnovanog na mjestima'. S naglaskom na 'mjestima' Istraživački i razvojni program Hrana 2030. ključan je za pomoć gradovima da grade na specifičnim lokalnim uvjetima kako bi ispunili lokalne potrebe na inovativne načine. Uvijek postoji ravnoteža između različitih ciljeva održivosti na različitim razinama koju je potrebno postići.
Važan mehanizam kojim se mogu koristiti lokalne vlasti na gradskim razinama je Vijeće za prehrambenu politiku, koje aktivno uključuje građane u lokalne prehrambene politike i upravljanje.
Vijeća za prehrambenu politiku trenutačno su čvrsto postavljena u gradovima poput Beča, Amsterdama i Berlina, da ih navedemo samo nekoliko. Drugi gradovi upotrebljavaju svoju snagu u nabavi hrane da bi razvili javne prehrambene sustave kojima se zdrava hrana omogućuje osjetljivim skupinama građana kao što su školska djeca, bolnički pacijenti i štićenici domova za starije. To znači suradnju s proizvođačima hrane i dostavljačima koji poštuju okoliš.
Jedan od najboljih primjera u tom smislu je Kopenhagen, gdje postupci nabave počivaju na UN-ovim ciljevima održivog razvoja.
- No, ne mogu se sjetiti niti jednog grada koji je temeljito reformirao svoj prehrambeni sustav - kaže prof. Sonnino.
- Primjeri najbolje prakse obično se pojavljuju u vrlo specifičnim područjima i stoga su prilično rijetki i rascjepkani. Trenutačno nam nedostaje primjer potpuno integriranih agenda prehrambenih politika, kako na razini gradova tako i na višim razinama - naglašava.
Poriv da održive prehrambene sustave učinimo standardom imat će pozitivan utjecaj na stvaranje radnih mjesta i lokalna gospodarstva. Lokalne zajednice učinit će više samodostatnima i održivima, što će na kraju donijeti korist svima nama.
Globalna koalicija za prehrambene sustave
Europska komisija objavila je 23. ožujka 2022. da pojačava podršku globalnim aktivnostima za transformaciju prehrambenih sustava putem osam globalnih koalicija.
Zabrinutost vezana uz sigurnost hrane jedno je od glavnih pitanja u Europi i cijelom svijetu u ovom trenutku, a s obzirom na visoke cijene i akutne probleme u opskrbi, situacija ima potencijal prerasti u katastrofalnu.
Dvostruka nesreća pandemije bolesti COVID-19 i ruske invazije u Ukrajini pogodila je u samo srce sigurnosti i otpornosti globalnog prehrambenog sustava. Uključujući se u osam globalnih Koalicija za akciju, Europska unija surađivat će s globalnim partnerima da bi poboljšala sigurnost prehrambenog sustava.
EU će podržati i putem koalicija aktivno se uključiti u aktivnosti u proizvodnji hrane da bi poboljšala prehranu i ishranu, održivost, otpornost i produktivnost kako bi se ublažile i izbjegle krize hrane na globalnoj razini.
U svojoj izjavi, Povjerenica za inovacije, istraživanje, kulturu, obrazovanje i mlade Mariya Gabriel rekla je: 'Znanstveni doprinos i uključivanje Komisije bili su ključni u pripremama koalicija… (Mi smo) uspostavili stručnu skupinu na visokoj razini kako bi istražila potrebe i mogućnosti jačanja međunarodne povezanosti između znanosti i politike za poboljšanje upravljanja prehrambenim sustavima, čije će preporuke biti dovršene do svibnja 2022.'
Ako želite saznati više o ulozi EU-a u međunarodnim aktivnostima za transformaciju prehrambenih sustava putem osam globalnih koalicija, slijedite poveznicu na priopćenje za medije u nastavku.
Istraživanja u ovom članku financira EU. Ovaj je članak izvorno objavljen u časopisu Horizon, časopisu za istraživanje i inovacije EU-a.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
