Ovo su priče o pet žena koje su zaslužile titulu supermame jer svojim primjerom pokazuju da je sve moguće ako čovjek vjeruje u to i ako se posveti onome što voli jer to daje snagu
Ove žene zasluženo nose titulu hrvatskih supermama - bravo!
Nakon suprugove smrti Milena Sovilj Plećaš (35), samohrana majka 4 djevojčice sama brine o poljoprivrednom imanju u ličkom Bruvnu kraj Gračaca. Uz brigu o kćerima i kući, sama vozi traktor, kosi, pili, miješa malter te brine o 8 ovaca i 40 krava.
Za sve odraditi ustaje u šest sati, a završi kad padne s nogu. Ima dvije štale, u kojima drži blago poslagano u četiri reda. Dok ih sve nahrani, napoji i očisti balegu, taman je vrijeme za sve ispočetka, kaže Milena, jedna od supermama koje su nas oduševile svojom snagom.
Supermama je, bez sumnje, Dubravka Novak (38), rodom Varaždinka koja se udala i sada živi u Selnici u Međimurju. Ona i suprug Miroslav imaju kćer Saru (9) i blizance Erika i Roka (8). Iako je rođena bez desne ruke i s deformacijom lijeve, na kojoj ima tri prsta, Dubravka je pravi dokaz da ne postoje prepreke ako vjerujemo u to da nešto možemo. Iako su je vršnjaci u djetinjstvu znali zadirkivati zbog hendikepa, često su joj i pomagali, pa se Dubravka nije ljutila i nikad se, zapravo, nije osjećala manje vrijednom od njih. A za to je najzaslužniji njen otac, koji ju je uvijek ohrabrivao, kaže.
- Kad bih mu rekla da nešto ne mogu, pitao bi me: ‘Jesi li probala?’. I ja bih probala i shvatila da mogu sve. Nisam se nikad predavala, i to što nisam uvijek mogla sve napraviti od prve, nije me obeshrabrivalo, kaže ta hrabra žena koja je otvorila i svoju firmu koju uspješno vodi.
Ružica Horvat (40) iz Zagreba majka je troje djece, koja je, da bi najmlađi sin preživio trudnoću, morala preživjeti radikalnu operaciju srca bez anestezije. Kako nam je ispričala, još kao mala često je padala u nesvijest i imala teške glavobolje koje su pripisivali mogućoj epilepsiji. Kad se upisala u školu za poljoprivrednog tehničara, umor i nesvjestica isprva su pojačali, a pojavio se i visoki tlak, no sve se smirilo i činilo joj se da joj se zdravlje popravilo. Uskoro je upoznala današnjeg supruga Miru i nakon tri godine hodanja su se vjenčali i dobili prvog sina. Mjesec dana nakon što je rodila djevojčicu, samo se onesvijestila.
Baš kad se morala suočiti s dijagnozom „kardioinhibitorne vazovagalne sinkope uz asistoličke pauze“, ona i suprug otkrili su da je opet trudna. Kako pobačaj nije dolazio u obzir, prihvatila je operaciju, ali bez anestezije i nikada nije požalila.
Uz brigu o kćeri Selini, koja je osoba s invaliditetom, Sabinu Lončar (38) iz Zagreba brine o još dvoje djece i kućanstvu, vodi udrugu i uz to se školovala za web dizajnera. Ni gomila obaveza toj majci ne skida osmijeh s lica i uvijek pronalazi strpljenja i empatija za potrebe drugih. I to ne samo za članove svoje obitelji, nego i roditelje druge djece s poteškoćama, koji od udruge traže pomoć.
Sabina ne koristi status roditelja njegovatelja, jer bi to značilo da njena kži Selina ne bi imala pravo na sve ono što svakodnevno dobiva sad u Centru za odgoj i obrazovanje. Zbog toga se u zadnje vrijeme školuje, kako bi nakon stečenog zvanja web dizajnera mogla osnovati vlastitu tvrtku u kojoj planira zaposliti i Selinu.
Uloga majke joj je najdraža, kaže Melita Vrbanek (45) iz Obreža Vivodinskog, majka Lucije (17), Jakova (14) i Sofije (10), inače nositeljica obiteljskog gospodarstva Vrbanek, kojeg vodi sa suprugom Zdenkom (43) i nositeljica 'titule' najuzornija hrvatska seoska žena, koju je osvojila lani u listopadu.
Da bi nastavila obiteljski posao na imanju, ostavila je posao u vojsci, zbog čega, kako kaže, nikad nije požalila, iako posla ima preko glave. Naime, obitelj Vrbanek već se petu generaciju bavi vinarstvom i proizvodnjom vina, a uz 17.000 trsova, bave se i ekološkim uzgojem 60-ak ovaca, te žitarica i hrane za njihov uzgoj. Uzgajaju i domaće svinje, patke, purice, kokoši, a drže i tri konja za jahanje.
Mirela Babić (41) iz Zagreba i njezin suprug Kruno imaju šest sinova. Svi igraju nogomet, a mama stigne i trčati nekoliko puta tjedno. Troše po 3 kile mesa za ručak, a 7 kilograma praška na mjesec. Tajna funkcioniranja tako brojne obitelji su red i disciplina, priča supermama. Iako je nekada mogla izdvojiti sat i pol tjedno samo za sebe, sa šestim djetetom toga nema. No, Mirela se ne žali, jer suprug i dečki njen su glavni motiv u životu.
- Kad stavim malenog Vitu spavati, dobijem malo vremena. Tu mi uskoči susjeda, koja mi po potrebi pomaže od šestog djeteta oko svakodnevnih poslova. Tada mogu malo otrčati, ispušem se, skupim pozitivnu energiju i imam snage za dalje, kaže mama koja snagu održava trčanjem. Trči četiri puta tjedno po sat vremena, što joj puno pomaže, kaže.