Uz kćer Selinu koja je osoba s invaliditetom, Sabina Lončar (38) brine o sinovima Eldanu i Nini, vodi udrugu, školuje se za web dizajnera i želi otvoriti tvrtku
SUPERMAMA SABINA
'Odabrala sam dobrobit teško bolesne kćeri umjesto novca'
Briga o troje djece, od kojih je jedno s posebnim potrebama, kao i briga o kućanstvu, vođenje udruge, školovanje za web dizajnera... Golema količina obaveza svaki dan i netko bi rekao - nemoguće. No za Sabinu Lončar (38) iz Zagreba to je moguće. Jer ona je, jednom riječju, supermama.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
01:35
Kaže da joj je svaki dan prekratak pa zato malo spava, da iz svakog tog dana izvuče maksimum. Sabinina kći Selina uskoro će napuniti 18 godina. Ima dijagnozu cerebralne paralize, epilepsiju i oblik mentalne retardacije.
No Sabina i suprug Željko svakodnevno ulažu mnogo truda i ljubavi u Selinino napredovanje i socijalizaciju. Tako ona pohađa Centar za odgoj i obrazovanje Dubrava, Program za stjecanje kompetencija u aktivnostima svakodnevnog života i rada. Sabinin stariji sin Eldan ima 16 godina i ide u drugi razred Hotelijersko turističkog učilišta, dok je najmlađi Nino završio prvi razred osnovne škole.
- Kad je Selina ujutro u školi, budimo se oko 5.30, spremim je za školu i po nju dolazi kombi prijevoz iz Dubrave oko 6.30. U međuvremenu se probudi i stariji sin, dok suprug ide vrlo rano na posao. Zatim slijedi kava i spremanje najmlađeg u školu. Kroz jutro, dok sam sama, pokušavam nadoknaditi propušteno iz prethodnih dana u slučaju da sam izostala s nekih predavanja, a ako nemam zaostataka, volim istraživati i raditi na praktičnom dijelu web dizajna i programiranja. To obično bude sat, najviše dva. Naravno, nije tako svaki dan jer imam i obaveze oko udruge, razgovore i planiranje aktivnosti s roditeljima djece s teškoćama, suradnju sa stručnim udrugama i slično. Sve u svemu, jutra mi obično budu šarolika, šaltam se s teme na temu i volim biti u tijeku - govori Sabina, koja je i predsjednica Udruge Sjena.
Udruga okuplja roditelje djece s teškoćama i uvijek je na prvoj liniji kad je u pitanju borba za prava djece s invaliditetom. Nimalo lak zadatak jer problema je mnogo. Uz sve obaveze, mora naći vremena, strpljenja i empatije za slušanje problema drugih te im pokušati pomoći.
Da, vodim udrugu obitelji djece s teškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom te mi smo, zapravo, kao jedna obitelj. Na probleme članova udruge gledam kao na svoje, isto kao što i oni moje životne situacije prolaze sa mnom. Nije nam lako. Cjelokupna problematika oko naše populacije je izrazito složena i zahtijeva prilično veliki angažman. Svakodnevno se suočavamo s različitim izazovima u obrazovanju, rehabilitaciji, kao i u segmentima prava iz domene socijalne politike - tumači ova svestrana mama.
Sabina ne koristi status roditelja njegovatelja, jer dobiti status značilo je Selinu isključiti iz društva i obrazovanja, zakinuti je za sve ono što svakodnevno dobiva sad u Centru za odgoj i obrazovanje, a prije na Goljaku. Roditelj čije dijete svakodnevno ide u neku od ustanova, naime, nema pravo na status. Sabina je ovdje odabrala Selininu dobrobit umjesto novca. A kako žarko želi biti na tržištu rada i zarađivati vlastiti novac, iako joj briga o bolesnom djetetu to nije dopuštala posljednjih godina, upisala je program obrazovanja, nešto što je zanima i od čega želi živjeti.
- Prvo sam upisala prije godinu dana Školu za grafički dizajn i medijsku produkciju, zanimanje web dizajner. Trenutačno polažem razliku predmeta iz tri godine, nadam se da ću to završiti do ljeta sljedeće godine, kako je i planirano po programu, jer sam dosad sve predmete polagala u roku. Potom sam u siječnju ove godine krenula na edukaciju u Algebru za računalnog programera internetskih aplikacija. Nadam se da ću ovoga ljeta to riješiti, jer su mi ostali još jedan parcijalni ispit, završni ispit i seminarski rad. Moram istaknuti da jako puno razumijevanja imaju i u školi za grafiku i u Algebri, jer ne mogu pratiti sva predavanja koja se u obje škole održavaju istodobno, pa nekad izostanem kod jednih ili kod drugih. Sve u svemu, balansiram. Moje zvanje će na kraju biti web dizajner s četverogodišnjim obrazovanjem i računalni programer internetskih aplikacija na razini pripravnik - priča Sabina, koja nakon školovanja želi osnovati vlastitu tvrtku kroz program samozapošljavanja, ali u njoj zaposliti i kćer, koja kao osoba s invaliditetom o poslu u Hrvatskoj može samo sanjati.
Ova supermama došla je i do faze kad može, primjerice, prati suđe, kuhati i učiti istodobno, koristeći se mobitelom. Snima se dok čita lekcije za ispit te zatim to sluša i ponavlja. Najmlađi sin dolazi iz škole u podne, malo se odmori i napiše zadaću. Stariji sin i Sabinin suprug dolaze kući najčešće oko 14 sati i tad svi zajedno ručaju. Nakon toga supermama juri u školu i sluša predavanja, a vraća se tek navečer, iza 20 sati. Ostatak večeri protekne u druženju s obitelji i brizi o djeci.
Vikendi su rezervirani za obiteljska druženja, a najviše vole otići na opuštanje na selo, kod Sabinina oca i braće. Boravak u prirodi im, kaže nam, napuni baterije. Neopisivo joj znači i pomoć supruga Željka.
- Imali smo velike sreće, kad sam upisala školu, da je suprug dobio premještaj, pa sad uglavnom radi samo ujutro. On mi je velika pomoć i podrška. Selina i Eldan su moja djeca iz prvoga braka te mi je bilo nemoguće i zamisliti da bi ih netko mogao zavoljeti kao svoje. Moj suprug je poseban čovjek, živi za nas. Pomaže oko djece, brine, pomaže oko kućanskih poslova i jedan je od onih muškaraca koji ne dijeli poslove na muške i ženske. Kad dođem iz škole, dočeka me večera, zaista mu ništa nije problem - s mnogo emocija govori o suprugu.
S obzirom na mnogo obaveza u ovoj obitelji, sve funkcionira po načelu da svatko daje svoj doprinos. Tako, osim Sabine, kuha i suprug, a vikendom i stariji sin. Ako se zalomi dan kad nitko nije stigao boraviti u kuhinji, Željko tad donese kuhane obroke s posla. No i dalje je najviše posla i angažmana oko Seline, iako Sabina, svakodnevno i uporno, radi na tome da kći napreduje i uči.
- Sa Selinom smo puno postigli, posebno u posljednjih godinu, dvije. Uveliko su tu zaslužni njezina radna terapeutica i naša velika prijateljica Saša Radić i struka iz COO-a Dubrava. U osnovama. Selina ne treba sad više toliko podrške kao prije, pomažem joj oko higijene, presvlačenja, oblačenja, serviranja hrane... Potičemo je da radi sve one stvari koje rade njezini vršnjaci. poput šminkanja, slušanja muzike, igranja igrica. pa sad i korištenje mobitela s ciljem komunikacije, dogovaranja za izlazak na kavu, uključivanja u društvo...
I tu smatramo da možemo dobiti jako puno i dobivamo jako puno, jer čovjek najviše uči iz okoline. Uz to, ako ona sama izgradi svoju okolinu, koja je po njezinu izboru, benefiti su još i veći, a najvažnije je da je ona sretna. Sve te nama možda jednostavne aktivnosti znatno utječu na psihomotorni razvoj - tumači Sabina, koja ni dana nije propustila u posljednjih 18 godina da sa svojom kćeri radi kako bi joj poboljšala stanje i učila je samostalnosti.
I sa sinovima ova mama ima mnogo obaveza. Ali dečki su joj, kaže, istodobno i velika pomoć. Stariji sin je sad malo u buntovnoj fazi, što Sabina smatra normalnim procesom odrastanja. Pokušava mu sad više biti savjetnik nego roditelj, jer Eldan ima veliku želju imati svoj život u vlastitim rukama, što njegova mama smatra da je potpuno u redu. S obzirom na to da ima teškoće s hiperaktivnošću i koncentracijom (ADHD), treba više podrške oko učenja i izvršavanja školskih obaveza. No Sabina je osobito ponosna na to što se ovaj mladić ističe kao netko tko će svima pomoći kad god to treba, emotivan, drag i pun razumijevanja.
Mnogo ljubavi i pažnje svakodnevno posvećuje i najmlađem sinu kojemu treba pomoć oko školskih obaveza jer je tek završio prvi razred i sve ovo mu je još novo, u obrazovnom sustavu koji je prilično zahtjevan. No obitelj sve drži pod kontrolom, a mali Nino jako se trudi, voli školu i trenira nogomet, u čemu uživa. Na tatu, uz smijeh kaže Sabina.
Ravnopravan član obitelji je i psić Kay, kojega su udomili iz Noine Arke prije godinu i pol. Kad je došao u novi dom, bio je loše. Imao je operaciju kuka, teško je hodao i jako se bojao svega. No sad je, ističe Sabina, član obitelji, jako privržen te zahvalan na brizi i pažnji koju mu pružaju. Šetaju ga svi, a Kay svakodnevno Selinu otprati u školu i dočeka je, kao pravi prijatelj. No uz ovako puno zahtjevnih obaveza, kako posložiti prioritete, pitamo Sabinu.
- Djeca, suprug i obitelj su mi uvijek prioritet, prvo oni, pa sve ostalo - govori nam iskreno priznajući da, kao i svi ljudi, ima onih dana kad ima osjećaj da ne može više, da joj je dosta svega. No naučila je, kaže, u takvim trenucima pogledati svoju obitelj koja je uvijek uz nju, pa tako sve brzo opet dobije svoj smisao.
Moj izbor: Odabrala Selininu dobrobit umjesto novca
Sabina ne koristi status roditelja njegovatelja jer dobiti status značilo je Selinu isključiti iz društva i obrazovanja, zakinuti je za sve ono što svaki dan dobiva u Centru za odgoj i obrazovanje.
Želi vlastiti posao u koji će uključiti i Selinu
Sabina nakon školovanja želi osnovati vlastitu tvrtku kroz program samozapošljavanja, ali u njoj zaposliti i kćer, koja je osoba s invaliditetom.
Ponosna na svoja tri mušketira
Suprug Željko poslove u kući ne dijeli na muške i ženske te pomaže u svemu. Sabina je ponosna i na sina Eldana koji je unatoč sindromu ADHA-a samostalan mladić te na najmlađeg Ninu koji je završio prvi razred.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
