Jo Scollen (47) i suprug Jason (49) nakon 14 pobačaja napokon su dočekali bebu-čudo nakon pobjede na Facebook natječaju za besplatnu rundu IVF tretmana na Cipru, koja je rezultirala uspješnom trudnoćom
NJIHOVO ČUDO
Nakon 14 spontanih pobačaja i sa skoro 50 godina dijete su dobili kad su ih izvukli na lutriji
Par je napokon dočekao svoju dugo željenu bebu - djevojčicu Jessicu Rose koja se rodila prošle godine. Naime, nakon što su u 20 godina zajedničkog života Jo Scollen (47) i suprug Jason (49) dugo pokušavali zasnovati obitelj te su proživjeli čak 14 spontanih pobačaja, njihova se upornost isplatila, a sreća napokon osmjehnula, prenosi Daily Mail.
POGLEDAJTE VIDEO: Tata uspavljuje bebu
Pokretanje videa...
01:22
Počeli su 'raditi' na djetetu 2000. godine, a Jo nije imala nikakvih problema sa začećem, no trudnoća nikada nije trajala duže od 14 tjedana - i u početku liječnici nisu mogli utvrditi zašto.
Nakon brojnih spontanih pobačaja, pokušali su i s izvantjelesnom oplodnjom u Španjolskoj gdje ovi Britanci i žive, no neuspješno.
S nedostatkom sredstava za financiranje daljnjih IVF tretmana par je gotovo odustao, no Jo se tada 'iz očaja' prijavila na natječaj za besplatni krug liječenja plodnosti na Cipru. I unatoč svim negativnim izgledima koji su imali - napokon su uspjeli!
- Sve je bilo je nevjerojatno. Bili sam u fazi kada smo se nalazili na koljenima i spremali se odustati. Nakon toliko razočaranja, cijelim putem vam se ubija nada. Tada smo u trenutku doslovno ostali bez sredstava - i financijski i emocionalno - i to je u potpunosti došlo iz vedra neba! Bio je to čudesan nalet pozitivnosti. Jessica je bila san. Mislim da nikada nije postojala beba koja je je bila toliko željena - rekla je presretna majka.
Sa situacijom globalne pandemije, par nije mogao ostvariti brojne isplanirane stvari koje su željeli učiniti sa svojom bebom, poput obilaženja parkova, zooloških vrtova i slično, no sama činjenica da je ona ovdje njima znači više od bilo kakve 'situacije iz vanjskog svijeta'.
Jo i Jason su se upoznali u pubu u Wimbledonu, jugozapadnom Londonu, 1998. Počeli su vezu i i brzo su uselili zajedno, a nakon samo godinu dana počeli su pokušavati dobiti dijete
Jo je prvi put zatrudnjela 2000. godine, a prvi je gubitak pretrpjela iste godine, kada je bila trudna oko sedam tjedana.
Rekla je: 'To je bilo užasno - sve naše nade u budućnost bile su tu, a onda se naš svijet raspao. Nakon toga morala sam ostati u bolnici tjedan dana. Ali u našoj prirodi je da se ne predajemo lako, pa smo se samo pokušali očistiti od prašine i pokušati ponovno'.
Nije mogla dobiti odgovore od britanskih liječnika o tome zašto je neprestano pobacivala. Budući da nije imala problema sa začećem, u to vrijeme nije razmišljala o izvantjelesnoj oplodnji.
Bilu su im potrebni predah i promjena, pa su prodali sve što su imali i preselili se u španjolsku Granadu 2009. godine.
- Došli smo ovdje smanjiti stres i pojednostaviti svoj život, misleći da bi to možda moglo pomoći - objasnila je, dodajuću da je u Španjolskoj uspjela napraviti još testova kako bi utvrdila zašto je pobacila.
Liječnici su otkrili da je imala tri vrste poremećaja zgrušavanja krvi i dodatne imunološke čimbenike poput sindroma kroničnog umora (ME) koji bi mogli utjecati na njezinu trudnoću. Rekli su joj da će teško ostati trudna te da se pripremi i na takav rezultat.
Ukupno je pretrpjela 12 pobačaja prije nego što se 2014. godine obratila reproduktivnoj pomoći u Španjolskoj koja je koštala oko 17 tisuća kuna.
To je, zajedno sa svim troškovima povezanim s posjetom stručnjacima i obavljanjem testova, nagomilalo izdatke za par.
Na rubu odustajanja
Liječnik za pobačaje iz Epsoma, Surrey, savjetovao je Jo da joj precizno određivanje vremena uzimanja lijekova može dati tračak nade.
Rekla je: 'Odlučili smo da je to nešto što prije nismo probali i trebali bismo to pokušati.'
Zbog toga je ponovno zatrudnjela, ali je imala 13. pobačaj 2014. godine.
- Bila sam na rubu odustajanja - svaka trudnoća i pobačaj bili su različiti i na drugi način traumatični. Mnogo je klinika reklo da IVF neće upaliti, jer nisam imala problema s trudnoćom, čemu je namijenjeno liječenje, već jednostavno nisam mogla zadržati dijete.
Gotovo su se odrekli nade kad je Jo u studenom 2018. naletjela na natječaj časopisa ivfbabble na Facebooku, s nagradom za besplatni ciklus IVF.
Natjecanje je trebalo obilježiti 40 godina od rođenja djeteta iz prve izvantjelesne oplodnje, Louise Brown.
- Jednostavno sam kliknula u očajnom trenutku i onda sam to potpuno zaboravila. Nastavili smo s 14. porazom i mislila sam da nema smisla nastaviti dalje, ali onda sam dobio e-mail s porukom da sam izvučena - prisjeća se.
Odmah ih je nazvala kako bi provjerila nije li riječ o nekakvoj prevari.
- Kad smo suprug i ja shvatili da je to istina, bila smo izvan sebe. U životu nisam nikad ništa osvojila, možda jedino kakvu vrećicu čipsa - rekla je.
Jo i Jason bili su jedan od deset dobitnika i vjeruju da je njihova beba mogla biti prva rođena iz nagradnog postupka.
Njihov postupak i čudo
Njihov postupak bio je zakazan u klinici Dunya na Cipru, a par je putovao 36 sati od svog doma u Španjolskoj u studenom 2018.
- Budući da je IVF ciklus bio besplatan, morali smo financirati putovanje tamo, što nije bilo lako, jer živimo usred ničega, a na kraju smo morali ići preko Istanbula - rekla je.
Bilo je puno kašnjenja leta, morali su organizirati brigu o mnogim životinjama koje imaju, ali s IVF-om sve ima vrlo strog vremenski raspored, tako da su morali odmah otići.
- Prednost IVF-a za mene bila je u tome što su lijekovi vremenski određeni za moj ciklus i pomogli u nekim preprekama - objasnila je.
Pogreška je dovela do neuspjeha prvog ciklusa IVF prije faze implantacije. Bili su shrvani, no klinika im je ponudila drugi ciklus, pa se par vratio na Cipar u veljači 2019. godine.
Četiri tjedna kasnije, Jo i Jason otišli su u Cartagenu kako bi krvnim testom saznali pozitivan rezultat.
Tijekom trudnoće svakodnevno je primala lijekove koji su joj pomogli zadržati bebu, a Jo se trudila meditirati i pozitivno razmišljati, no ipak je cijelo vrijeme osjećala pritajeni strah.
- Čitavo vrijeme naša su nam srca bila u ustima. Stalno smo mislili da je ovo čudo za nas i da sve mora doći na svoje mjesto. Tada se sve počelo događati, korak po korak. Jason me pazio kao da sam od stakla. Nikada nije bilo trenutka kada smo pomislili 'Hvala dragom Bogu što će sve biti u redu', tijekom cijele trudnoće, sve do porođaja, zadržavali smo dah - ispričala je.
Dana 18. listopada 2019.,18 sati nakon pucanja vodenjaka, dijete još uvijek nije stiglo, pa je 19. listopada imala hitni carski rez.
Jessica Rose, koja sada ima 13 mjeseci, rođena je zdrava, teška 2900 grama.
- Čak i kad se rodila, morali sam neprestano provjeravati je li stvarno tamo - još uvijek ne mogu vjerovati da nam se to dogodilo. Još uvijek provjeravam, ali svaki tjedan ona postaje sve stvarnija - ispričao je presretni par koji se nada da će njihova borba dati snage i drugima u sličnoj situaciji.
Jo je rekla da je jedna od najvećih stvari koja je nju gurala dalje bio njen suprug, koji je i sam plakao s njom nakon svakog neuspjeha, no nije se povlačio u sebe već je hrabro gurao naprijed.
- Lako je zaboraviti kako je muškarcima teško i kako je to utjecalo na Jasona, a mene je znalo povrijediti. Ljudi jednostavno ne uzimaju u obzir koliko mu je bilo teško podnijeti svaki gubitak - morao me podići s poda i riješiti vlastitu tugu. Jason je bio moja stijena; dolazio je na svaki sastanak sa mnom i pomagao mi cijelim putem - istaknula je.
Obitelj se nada da će Jessici u budućnosti usvojiti bratu i sestru.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
