Kotlovina je glavna zvijezda na sajmovima, odmah uz ražanj: Najbolje ju je jesti što ranije

Na sajmištima ili na sajmenom danu kako se nekad govorilo uvijek se i jelo, a mnogi su na sajmišta i odlazili ne da bi što pazarili nego upravo zbog dobrih zalogaja koji se tamo pripremaju. Odavno su sajmišta postala i gurmanima jako poželjno mjesto. Broj jedan u percepciji jedačkih želja uvijek je janjetina koja se okreće na ražnju, uopće jelo koje je u puku od uvijek na velikoj cijeni. Njemu se tepa kao da ti je najdraži član obitelji.

POGLEDAJTE VIDEO: U restoranu NK Hrašće jede ne najbolja janjetina

Pokretanje videa...

02:13

Restoran NK Hrašće radi jednu od najboljih janjetina u gradu | Video: Tomislav Miletić/PIXSELL

Paralelno s njom, često i u najbližem susjedstvu je odojak (red odojka, red janjca pa tako u pet šest redova, koliko je velik ražanj ako je okomit). Znalci kažu da je tako pečena janjetina u društvu s prascem najbolja. Zašto? Gurmanima to nije teško dokučiti. Zato što janjetinu "podmazuje" mast koja neprekidno pri pečenju kapa po janjcu. Istinitost ove pučka kulinarske perverzije koja je nastala vjerojatno sasvim slučajno može se provjeriti samo na ozbiljnim sajmovima gdje su pečenjari iliti ražnjari uvjereni da će prodati i dva i tri tuceta pečenih životinja. Na manjim sajmovima ili onima pod tjednom takav prizor s masovno pečenim mesom se i ne može vidjeti. Ali sasvim sigurno tu je uvijek jedna druga kulinarska umotvorina. U prvom susjedstvu janjaca i prasaca koji se vrte na ražnju kojeg pokreće elektromotor (ručno okretanje životinje nad žeravom davno je na sajmovima otišlo u povijest) obavezno se spravlja kotlovina.

VRIJEME MLADE JANJETINE Naš majstor Mijo zna sve tajne najbolje janjetine: 'Važno je nasoliti janje tuzlanskom soli'

To je po klasičnoj recepturi mješavina mesa i povrća koja po stilu i načinu kuhanja gotovo sigurno potječe iz srednje Azije, s prostora Perzije od kud je i većina jela i načina kuhanja u našoj kulturi. Od mesa tu su obavezni svinjski krmenadli i vratina, uvijek pokoja kobasica, a i pokoji komad piletine. Od povrća obavezan je luk i prethodno prokuhani krumpir da poveže budući saft koji je duša kotlovine. Mrkva, paprika, rajčica, a mogu i gljive najčešći su pratitelji mesa. Naravno i začini od kojih uz uobičajene ide i crvena paprika i feferon, a često i listovi lovora.

Plitki veliki tanjur sa širokim obodom od lijevanog željeza ili aluminija ključni je izum za spravljanje kotlovine. Pod njim je ložište gdje se pale drva ili u danas češćim suvremenijim varijantama, plinski grijači. Upravo je spomenuti široki obod tu za kada se meso zapeče na masti, a prije nego se u posudu stave ostali sastojci koji se zaliju vodom, a na kraju vinom, zaslužan za poseban okus mesa kotlovine.

Ono se naime tu polako pretvara u najbolji zalogaj kotlovine. Svako ga se malo umače u saft pa kratko prokuha u njemu, pa opet malo zapeče na vrućem obrubu. Meso poprima okus safta, a on pak dobiva okus mesa. Bit je u tom prožimanju i sporom zgotavljanju mesa. Priprema traje i po nekoliko sati i na sajmištima se zamamni miris kotlovine počinje širiti već od izlaska sunca. No jedan od savjeta iskusnih posjetitelja sajmova je da je kotlovinu najbolje jesti prije podneva, jer je kasnije ona toliko podgrijavana da se meso, a i povrće prekuhaju i izgube podosta od draži teka i uopće od same ideje kotlovine.

Dođite u Jastrebarsko Stari obrti, kotlovina, ribolov te gastronomski užitci