Seid Serdarević se na predstavljanju romana u društvu Miljenka Jergovića i Ene Katarine Haler dotaknuo i Tina Ujevića te djela češkog redatelja Jiříja Menzela; Hirovita ljeta
Franzenova 'Raskrižja' najbolji roman mjeseca po Bestbooku: Vratio se temi američke obitelji
Drago mi vas je večeras pozdraviti u knjižari Fraktura, a u novoj godini vam želim puno dobrih knjiga, da ih čitate i da budu izdane, započeo je Seid Serdarević, glavni urednik u izdavačkoj kući Fraktura.
POGLEDAJTE VIDEO
Serdarević je u četvrtak navečer u društvu spisateljice Ene Katarine Haler te pisca i kolumnista Miljenka Jergovića predstavio knjigu mjeseca prema izboru književnog magazina BestBook. Knjiga mjeseca siječnja je djelo američkog književnika Jonathana Franzena.
Franzen se u svojem opsežnom romanu vratio temi američke obitelji te je priču ispričao iz različitih perspektiva.
Radnja, smještena u rane 70-godine 20. stoljeća bavi se odnosom roditelja i djece, djece međusobno, a onda i djece s njihovim partnerima.
Roman s jedne strane predstavlja prvi dio nove trilogije, a s druge strane 'Raskrižja' se nadovezuju na njegove prethodne važne obiteljske romane, kazao je Serdarević.
Katarina je o Franzenu pisala, iako do izlaska ovog romana nije bila Franzenov poklonik.
- S Franzenom sam se upoznala kada je 'Čistoća' izašla u hrvatskom prijevodu i sjećam se da je ta knjiga tada bila posvuda. Međutim, moram priznati da ta njegova američka obiteljska tema nije toliko rezonirala sa mnom osobno i nekako sam ga stavila sa strane. Sasvim slučajno se dogodilo da sam pisala o raskrižjima i drago mi je zbog toga jer imam osjećaj kao da sam ga samoj sebi približila. Moram reći da mi je ovim djelom postao draži te sam malo više ušla u njegovu američku priču koja i je i nije različita od naše.
Franzen radnju romana smješta u fiktivno predgrađe Chicaga, u vrijeme velikih promjena u Americi.
Mladoj autorici Franzen nije 'njezina šalica čaja', a izgleda da nije ni Jergoviću koji je nešto oštrije govorio o njegovom radu.
- Kada su izašle 'Korekcije' bio sam prvi koji je o Franzenu pisao u Hrvatskoj. Napisao sam jedan, iz moje današnje perspektive, jako euforičan tekst. 'Korekcije' su mi se jako svidjele zbog te njegove neokonzervativne romaneskne konstrukcije. To je bio roman o cijeloj jednoj, nama zatajenoj civilizaciji, američkog Srednjeg zapada. Svijet koji je najmanje ona Amerika na koju smo se mi Europljani navikli. Cijeli taj Srednji zapad je zapravo biotop onoga najgoreg što je Amerika proizvela nakon i usporedno s padom komunizma, a o tom svijetu mi ne znamo ništa, niti to imamo s čim usporediti. Međutim, moram reći da sam sljedeće romane čitao sve teže i teže, a moram priznati da su mi 'Raskrižja' bila gotovo nepodnošljiva. Također moram dodati da je moj neotklonjiv problem u vezi Franzena to što nikako ne mogu doprijeti do te njegove lokalne priče.
Na kraju je dodao da za ovako debele i opsežne romane čovjek mora imati vrlo snažan razlog, s čime se složila Katarina Haler, ali i dodala da se na kraju romana nalazi jedan, prema njezinom mišljenju, maestralno napisan ulomak kojim se Franzen 'iskupio' za prethodne stranice.
Između ostalog, razgovarali su o Tinu Ujeviću te o djelu slavnog češkog redatelja Jiříja Menzela; Hirovita ljeta.
Jergović je ovdje istaknuo kako su Ujevićeva Sabrana djela Tadijanovićevo životno djelo te poslao snažnu poruku o tome tko je Ujević zapravo za hrvatsko društvo.
- Danas sve češće čujem da ljudi ne čitaju poeziju te da ih ona ne zanima, no uvijek kažem da se Ujevića ne čita zbog poezije. Ujevića morate čitati jer on je hrvatski jezik. Pored svega što je bio, on je jedan od dva velika hrvatska jezikotvorca, uz Miroslava Krležu.