Last-minute ideja: Koliko živaca košta sretan Božić?
Milo mooooojeeeee. Oprostite, ali mene od subote drži pjesma “Milo moje” i ne mogu prestat nikako.
Inače kolumna izlazi srijedom, ali s obzirom na to da je u srijedu Božić, to stvarno nema smisla.
Btw, ne znam jel znate, ja sam saznala sasvim slučajno, ali Pošta Zagreb (glavna) i Pošta Bajakovo rade od 7 ujutro do ponoći na ove nebitne datume:
25.12. aka Božić
26.12. aka Štefanje
1.1. aka REALLY???
6.1. aka Sv. Tri Kralja
Glavno da se po Fejbucima sere ljudima kad kite bor prije Badnjaka i kad usisavaju stan nedjeljom jer su neke stvari svete.
Treba li nam Pošta od 7 do 24 na ove dane?
Zaboravite sad na ceduljice koje se ubacuju po kaslićima umjesto pošiljki - sigurno se ne ubacuju zbog viška radne snage - treba li nam Pošta od 7 ujutro do ponoći na Božić?
Meni ne.
Nadam se da ne treba ni vama. A ako vam već treba, ponesite neke kolače ljudima.
Ali stvarno se nadam da vam ne treba, nadam se da nitko neće doć, pa možda sljedeće godine Pošta neće radit ovako.
Normalno da hoće, uvijek ima netko tko misli da je nužno.
Ovih dana puno nas ima čudnu definiciju nužnog.
Redovi su svugdje, svi mislimo da nam treba SVE IKAD.
Ljudi pomahnitalo trče shopping centrima, ja skupa s njima.
Jučer sam provela pola dana u nabavljanju NUŽNIH stvari jer je NUŽNO da je na Božić sve kako “treba.”
Mora bit kolača, moja teta ispeče 16 vrsta svake godine.
Šesnaest.
Mora bit hrane, minimalno 4 prestavnika iz albuma Životnjskog carstva.
Bor mora bit najljepši.
Sve mora bit čisto i uglancano jer dolaze gosti.
Frizure - “puni smo na Badnjak već 3 tjedna.”
Nokti. Neki Božićni, za luksuzne prste.
Pokloni za ljude koje voliš.
Pokloni za ljude koje moraš.
ŠTA kupit polu-sestrični koju vidiš samo na Božić?
A nešto ipak moraš.
Na silu. Božić nije Božić bez barem jednog nekreativnog poklona na silu.
Kupi.
Motaj.
Lijepi.
Mašna.
Šljokice.
Paket mlijeko za tijelo i gel za tuširanje.
Neko vino, moraš donijet neko vino.
“Sve najbolje tebi i tvojima” - send to all.
“Hvala, i tebi i tvojima.”
Uslikaj bor.
Objavi bor.
Klikni na članak da vidiš kakav Ella Dvornik ima bor.
Jel imaš dovoljno kolača?
Sve poklone?
Jel sve uredno?
Jel francuska salata dovoljno kvalitetno napravljena da svi opet zaključe da je kod tebe najbolja?
Hoće li ovo bit još jedan uspješan Božić?
Ne znam jel vama kroz glavu prolaze ove stvari, ali ja se tučem s njima već tjedan dana.
Pogotovo dan prije Badnjaka - čak i ako sve imam, uvijek imam osjećaj da nešto sigurno nemam.
U petak sam bila smirenija, znala sam da imam još cijeli vikend za odlaganje kupovanja SVEGA u zadnji čas.
U petak sam sjedila na kavi s Ivanom Mišerić 2 i pol sata - čekale smo da joj ošišaju psa, a njen pas se šiša 2 i pol sata.
Mišerićka je u četvrtak bila kod čovjeka koji je samoohrani otac osmero djece i živi od 2000 kuna.
Otvoreni radio mu je nosio poklone za Božić jer su ga odabrali kao osobu kojoj žele uljepšati dan koji je kod njega inače kao i svaki drugi.
Pitali su ga što da donesu.
Tražio je hranu.
Tjesteninu i brašno.
Donijeli su i veš mašinu i frižider i sto prekrasnih stvari, ali čovjek je htio samo hranu za sebe i djecu koja inače NIKAD ne slave Božić kao mi ostali koji nemamo pojma koliko smo sretni.
Nemaju ni poklone “na silu.”
Sad imaju svu silu poklona, ali vjerujem da i bez njih znaju bit sretni.
Ja ovih dana ne znam, jer živčano jurim posvuda da nabavim sve što trebam i što mi fali… za uspješan Božić.
I ispod glasa hejtam sve ove kojima “moram” nešto uzet na silu - moraju i oni meni.
Ne pokušavam bit Grinch i reć da ova čarolija lampica, kuhanog vina i traženja poklona za ljude koje voliš nije vrijedna… ja ju obožavam.
Ali ju svake godine sve više latentno “mrzim.”
U stresu sam jer sve više imam ideju da je Božić kolekcija stvari koje TREBAŠ napravit da bi on bio uspješan.
I nisam jedina.
Koga god pitam kako je, svatko mi kaže istu stvar: “Jedva čekam da prođe Božić, u kaosu sam s pripremama.”
Koliko je to ružno prema onom tati s osmero djece kojem je Božić kao i svaki drugi dan u godini.
I svejedno ga slavi sretnije od nas koji jedva čekamo da prođe jer trčimo za stvarima koje se “moraju.”
Ružno je prema njemu, ružno je i prema samom sebi.
Ako danas jurite u stresu jer nemate sve što vam treba za uspješan Božić, probajte se sjetit kako ide čestitka.
SRETAN Božić.
Ne savršen za Instagram.
Ne uspješan.
Ne “najviše kolača i poklona do sad.”
Sretan.
Za to bi popis trebao bit kraći od onog na kojem piše što sve “moramo.”
Sretan Božić svima, nadam se da još stignete napravit manje nego što mislite da morate.
Manje kolača.
Manje druženja na silu s onima koje morate.
Manje svega zbog čega jedva čekate da prođe.
Možete napravit manje.
(Osim manje francuske).
Možete manje čistit i manje savršeno zamotat poklon.
I manje savršeno pogodit poklon.
I dalje će bit lijepo, čak i ako nije savršeno.
Sretan vam Božić, lako za uspješan.
Miiiiilo mame svoooojeeeee.
Fotografija: Jure Perišić