Nova stvarnost: promjene na tržištu rada pod utjecajem pandemije i energetske krize

Pandemija COVID-19 2020. i energetska kriza 2022. ubrzale su proces tzv. twin tranzicije u zeleno i digitalno doba s učincima na sve segmente ekonomije i tržišta, pa tako i tržište rada. Lanci opskrbe se skraćuju. Samodostatnost ekonomija i regionalizam zamjenjuju globalizaciju. Naglasak više nije na preseljenju proizvodnje u Kinu, Indiju, Pakistan ili Bangladeš radi smanjenja troškova rada, iako je neupitno da će masovna i radno-intenzivna proizvodnja temeljena na niskokvalificiranom radu još desetljećima ostati koncentrirana izvan SAD-a i EU.

Alternativa kojom napredne ekonomije vraćaju proizvodnju na tlo vlastite zemlje su, s jedne strane - migracije mlađeg stanovništva i uvoz radne snage iz slabije razvijenih ekonomija; te s druge strane inovacije u pravcu povećanja produktivnosti domaće proizvodnje korištenjem umjetne inteligencije, robota i automatizacije proizvodnih procesa s nižom potrebom za ljudskim radom  i većim oslanjanjem na tehnološki napredak i digitalizaciju. U oba slučaja, to nosi određene rizike.

Povećani rizik od dugotrajne recesije

Uvezena radna snaga često nema odgovarajuća znanja, vještine i kvalifikacije. Migracije nerijetko znače velik dio neaktivnog stanovništva koje nije zainteresirano za uključivaje na tržište rada. Uvoz radne snage može nepovoljno djelovati ili ograničavati rast plaća domicilnog stanovištva. Danas taj problem tim više dolazi do izražaja jer se visoke stope inflacije odražavaju na pad realne vrijednosti plaća i nose rizik značajnog pogoršanja životnog standarda zaposlenih. S druge strane, negativni šokovi vezani uz cijene energenata i hrane, povremenu nedostupnost sirovina u proizvodnji i geopolitički rizici povećavaju rizik recesije – koja posebno u slučaju Europe može imati dugotrajniji karakter. To znači novi val povećanog rizika nezaposlenosti, posebno u slučaju nezaposlenosti mladih i težih mogućnosti za pronalazak stalnog posla.

Sve veći broj zaposlenih, a posebno u slučaju mladih, radi uz ugovor o privremenom zaposlenju ili bez ugovora. Na razini EU, prema podacima za zadnji kvartal 2021. godine, 60 posto mladih zaposlenih osoba ima ugovor o stalnom zaposlenju, 32 posto ima ugovor o privremenom radu, a 8 posto radi bez ugovora. U grupi mladih osoba, ali i starijih dobnih grupa značajan je broj onih koji bez ugovora rade povremene poslove  – tzv. prekarijat. U slučaju niže i srednje kvalificiranih osoba to je posebno došlo do izražaja tijekom razdoblja pandemije, npr. kod poslova dostave hrane. Međutim, kao i u slučaju rastućeg zapošljavanja uz ugovor na određeno (privremenu zaposlenost) izvjesno je da će ta nova normala ostati prilično trajno obilježje tržišta rada i nakon što zaboravimo na koronavirus.

Tijekom pandemije COVID-19 značajno je povećan broj zaposlenih koji povremeno ili stalno rade od kuće. Prema podacima za 2021. na razini EU to je uključilo čak 24,4 posto svih zaposlenih. Rad od kuće bio je najzastupljeniji u grupi visokoobrazovanih osoba - čak 43,9 posto zaposlenih, u usporedbi s 14,7 posto kod osoba sa srednjim obrazovanjem i svega 6,4 posto kod osoba s nižim obrazovanjem. Danas su stroge epidemiološke mjere većinom ukinute, međutim rad od kuće i dalje je prilično zastupljen, a faktori koji tome bitno pridonose su kako digitalizacija tako i rastući udio visokoobrazovane radne snage.

Neke promjene i transformacije su nezaustavljive. Digitalizacija i tehnološki napredak usko su povezani uz zapošljavanje visokoobrazovane radne snage u svim sektorima, od javne uprave, u proizvodnji, financijama i drugim, a posebno u ITC sektoru, elektronici, odnosno na ukupnom tržištu znače smanjenje potražnje za niskoobrazovanom radnom snagom. Međutim, upravo zbog digitalizacije postoji rizik da će brojna radna mjesta nestati, a razloge za brigu nemaju samo slabije kvalificirane osobe. Pravne savjete, usluge vezane uz financijske proizvode, usluge prevođenja i tome slično danas sve više pružaju softverski programi. Zelena tranzicija vezana uz obnovljive izvore energije i električne automobile znači manju potražnju za ljudskim radom te značajan gubitak radnih mjesta u klasičnoj industriji automobila. Samovozeća vozila smanjit će potražnju za radom u prijevozu.

Potražnja za radom će s druge strane generalno rasti u zanimanjima u kojima tehnologije teško ili teže mogu zamijeniti ljudski rad, poput zdravstva, građevinskih radnika, servisera, u poslovima menadžmenta i uprave te u podučavanju i obrazovanju. U najvećoj mjeri radi se o poslovima za koje trebaju visoke i više kvalifikacije pa stoga i ne čudi da grupa visokoobrazovanih osoba bilježi najveću stopu zaposlenosti (85 posto na razini prosjeka EU i u Hrvatskoj), dok je u slučaju srednje obrazovanih osoba ona 70 posto. Najnižu stopu zaposlenosti bilježi grupa niskoobrazovanih osoba (55 posto na razini prosjeka EU i 40 posto u Hrvatskoj).

Digitalizacija, zelena tranzicija i viši stupanj stečenog obrazovanja zaposlenih neke su od temeljnih odrednica trendova promjena na tržištu rada posljednjih desetak godina. Uz sve navedeno treba spomenuti i smanjivanje udjela mladih i rastući udio starijih dobnih skupina u ukupnoj strukturi zaposlenosti. Konkretno, stopa zaposlenosti najviša je za dobnu skupinu 25-54 godina života (75,1 posto za žene i 85,7 posto za muškarce). Dobnu grupu koja je od 2009. do danas zabilježila najveći rast stope zaposlenosti čine osobe u dobi 55 - 64 godina starosti. Na kraju 2021. godine, stopa zaposlenosti muškaraca u dobi 55-64 godine starosti dostigla je 67 posto (u usporedbi s 52 posto u 2009.), a u slučaju žena 54,3 posto (u usporedbi s 35 posto 2009. godine).

Programski partner konferencije: HSM - Salesforce Consulting Partner

Partneri konferencije: HEP, Raiffeisenbank Hrvatska, Fina, Hrvatska gospodarska komora, LEAPWISE, Turistička zajednica Splitsko-dalmatinske županije, Croatia osiguranje, Hrvatski Telekom, KONČAR i Stega Tisak.

Sve detalje pratite na službenoj stranici ili na Facebooku.