Ja ti obožavam clickbait članke jer se osjećam uvijek kao da je Božić. Veliki je poklon, ali možda je razočaravajući, ali svejedno je poklon ako me razumiješ. Nismo nezahvalni.

Nije joj se ništa desilo, znamo to i ti i ja, Ivane… Samo joj je grana zapela među zubima pa ju je histerično pokušala izvaditi iz usta. Pomalo sam razočarana nekada jer nije bilo ono što sam htjela da bude, zašto uvijek kliknemo na te glupe naslove? Komentari su uglavnom najzabavniji dio svakog članka, moraš se složiti. Recimo sigurno si već skužio da jedna panda u Kini može izazvati komentare o Anti Paveliću! Jedna mala slatka panda izazove i ustaše i četnike i sve moguće i nemoguće teme.

Zapravo ako malo bolje razmisliš članak nije nimalo zanimljiv kao ono što se ispod njega dešava. Meni su ipak najdraži clickbait članci o našim ljudima. Je l' tak?

Na njima se stvarno zabaviš, recimo neki dan je izašla vijest da je jedna naša curka bila u društvu nekog zgodnog starijeg dj-a. Ljudi su se toliko iznervirali što su to pročitali da su još 15 minuta nakon bijesno komentirali članak.

‘’Šta objavljujete ovu kurvetinu?’’

‘’Zašto ne pišete ništa o mladim i perspektivnim ljudima u Hrvatskoj?’’

‘’Više me zanimaju vijesti o znanosti i ljudima koji čine dobra djela.’’

Naravno da lažu.

Ne zanima nas ništa od navedenog, samo se pravimo, a evo kako to znamo:

Lekcija broj 1

Svaki medij koji želi zaraditi dovoljno novaca ovaj mjesec da plati svoje novinare i urednike i njihove doprinose na penziju (koju nikada neće imati, Ivane, jer ako nisi znao , zafrknula nas je država malo) mora pisati o temama koje su zanimljive.

Svaki medij koji ima dobro tehničko osoblje koje zna osnove Google Analyticsa, će zanimljivim smatrati ono na što se najviše klikće. Ako napišu članak o dečku iz Afrike koji je s 3 žice uspio stvoriti struje za cijelo svoje selo i na to klikne 500 ljudi, to se ne smatra zanimljivim. Svakako je zanimljivo, nema sumnje u to. Nitko od nas to ne bi mogao napraviti, ali… Pokraj tog dečka iz Afrike stoji jedan banner. Na tom banneru piše nešto tipa ‘’novo rezano pivo od 0,75l’’, i taj banner je vidjelo 500 ljudi. Portal za svaki pregled tog bannera dobije recimo 20 lipa. To ti je 100 kuna. Znam da ti možeš svašta sa 100 kuna, ali šta može jedan portal sa 100 kuna? Sigurno ne može platiti novinara da piše 25 članaka o novim izumima za vas 500 kojima je to zanimljivo, ali ne dovoljno da bi shareali ili komentirali. Ne. Jer lažeš, jer ti je ipak pjevačica koja je obukla prekratku suknju zanimljivija pošto je na njen članak kliknulo 100 000 ljudi i dobila je preko 1600 komentara, i nekoliko njih je bilo tvoje.

Lekcija broj 2

Kad napokon klikneš na link o pjevačici u kurvinskoj suknji, vidjet ćeš da ta ista pjevačica ima i Guccijeve štikle od 8000 kuna.

‘’Naravno da ih nije zaradila svojim pjevanjem već jebanjem’’ – napisat će Ante prvi komentar. Mislim realno ‘’Tko je ona? I zašto o njoj pišete?’’ – nastavit će Marko. I zaista ‘’odakle joj pare da stalno hoda u cipelama od 8000 kuna?’’ – reći će Lana. Svi će se nastaviti čuditi u komentarima tom članku, njenoj suknji, tim štiklama, provjeravat će njezinu kreditnu sposobnost, tagirat će frendove, neki novi ljudi će saznati za nju, razgovor će se razbuktati do razmjera internetske atomske bombe… neki će pisati kolumne o tome i čak će biti i u vijestima, IVANE! A šta je s onim malim iz Afrike koji je uspio napajat selo s tri žice??

Portal koji je tu vijest o suknji objavio je već u prvih 2 sata zaradio 4000 kuna od prikaza nove rezane pive, a usput je dobio i 1400 novih followera koji isto žele liječiti frustracije u komentarima.

Članak će u rekordnom roku prijeći preko 100 tisuća klikova i tako će dečki koji gledaju Google Analytics otići uredniku i reći ‘’Napišite još jedan članak o ovoj ženi, ubila je’’ , neće pisati o malom dečku u Africi jer da ti je on bio bitan dao bi mu više podrške svojim klikovima i komentarima.

Lekcija broj 3

Ti ipak nikada nećeš naučiti.

Nećeš naučiti da vrijediš 20 lipa. Možda ti se to čini malo jer ti je mama rekla da te ne bi dala ni za sav novac na ovome svijetu, ali u digitalnom svijetu ti vrijediš 20 lipa. Da živiš u Švicarskoj vrijedio bi još više, al živiš u Hrvatskoj i to ti je takav CPM, Ivane.

U svakom slučaju ti jednoj pivovari vrijediš 20 lipa, i jednom portalu vrijediš 20 lipa i toj pjevačici vrijediš vjerojatno još više od toga. Samim time što si kliknuo i napisao komentar si nahranio mnoge novinare i urednike i kupio si nove Guccijeve cipele pjevačici. Možeš se ti sad ljutiti na mene i već spremati novi komentar o ustašama i četnicima, ali ja ti zapravo samo želim pomoći, ali ti to ne vidiš… jer vidiš i čuješ samo što želiš čuti, a to je da te ja sad nerviram.

Ja ti kažem, prijatelju moj iznervirani, ako ne želiš čitati članke u budućnosti o pjevačici u kratkoj suknji nemoj kliknuti na njega kad ga vidiš. Svaki put kad klikneš ona dobije još jedan novi članak. Medije ne zanima je l' se tebi ona sviđa ili ne sviđa. Klik vrijedi 20 lipa i vrijedi bez obzira da li si ti sretan ili nesretan . Postoji već formula kod određenih ljudi i svi znamo da ćeš kliknuti.

Recimo, jako te živcirala moja prva kolumna. Znam, vidjela sam koliko te to boljelo čitati. Nekima je bila super pa su zato kliknuli, i eto mene opet ovaj tjedan i opet pišem. Zbog tebe i zbog preko 100 tisuća ljudi koji su kliknuli na nju. Nije me nitko nazvao da se izdere na mene što sam te naživcirala, ili što si bio zločest u komentarima… Ne… Nazvali su me da mi kažu kako su sretni uspjehom, kako su sretni što ti postojiš i što klikćeš i što si nam svima platio režije ovaj mjesec. I ako misliš da pjevačica plaća njima da pišu članke o njoj, opet se varaš. Ti plaćaš te članke. Ti svojim očima osobe koja konzumira sadržaj i reklame, plaćaš PR osobi koja te nervira. Zar nije predivno kako svijet nekada funkcionira? Ivane, ti si u biti sebi najgori neprijatelj i prijatelj ljudima kojima ne želiš biti.

Ali nije sve tako sivo. Nemoj plakati. Možda naučiš uskoro da to ima i nekih dobrih strana. Recimo ako ima užasno loš dan na poslu i full se želiš na nekome iskaliti samo klikni na tu mini suknju. Klikni na nju i reci što te sve živcira… Reci onom iznad sebe da je glup! Uvrijedi nekoga, raspiši se! Šta te boli briga! I onako ti ne može nitko ništa preko ekrana. Raspali se do ibera, možda i o tebi izađe članak ako uvrijediš nekog političara pa i ti budeš poznat na pet minuta.

To je isto recimo jako popularno sada. Sigurno si kliknuo na takav članak bar 20 puta. Znam da si sad živčan jer vidiš da je tekstu kraj, a osjećaš se kao da nisi ništa naučio i kao da si se full jako iživcirao.

Ali shvati, Ivane, da si se iživcirao na ovaj članak samo zato što si odlučio kliknuti na njega iako si znao da će te iživcirati. Napisala sam ti u naslovu, Ivane, rekla sam ti da ne klikneš, i ti si svejedno kliknuo. I sad si živčan, i ja sam ti kriva. Možda idući put budeš pametniji… Klikni na pandu, kupi to novo rezano pivo i nemoj se nervirati.

Ellu Dvornik, osim na webu, pratiti možete i na Facebooku te na Instagramu. 

O BlogBusteru:

'Ispričaj svoju priču.' To je otprilike moto BlogBustera, nove platforme na kojoj Styria, vodeća medijska kompanija u Hrvatskoj, okuplja najzanimljivije domaće autore, blogere i komentatore, ali i sve one koje će iz vedra neba 'puknuti' inspiracija pa će poželjeli svoje iskustvo podijeliti na mreži s rekordnih milijun i pol jedinstvenih korisnika mjesečno. Ukoliko ste jedan od njih javite nam se na mail blogbuster@styria.hr, a pratiti nas možete i na Facebooku.