Dani kada sam spontano mogla otići na drugi kraj svijeta bez prtljage su iza mene. Dolaskom Balie na svijet došle su i neke nove obaveze i ograničenja.
Woohooo ljudi! Engleska se vraća kući! Svojim velikim plaćama, super noćnom životu i nebankrotiranoj penziji.
Počela je sezona svadbi. Ove godine sam prvi put u svom životu bila na djevojačkoj, i to mi je bilo prvi put u životu da sam išla nekoj prijateljici na vjenčanje. Ipak, imam ih uskoro još puno.
‘’Imam još dvije i pol godine.’’ – kažem si… To je dosta, valjda stignem dotad sve. Ona ima više godina od mene na raspolaganju. Kad sam bila njenih godina nisam se žurila.
Godina je 2014. Na krovu neke zgrade u Londonu uz previše pića, Charles mi kaže kako bi on volio uskoro imati djecu. Ja se razljutim.
U današnjem vremenu Instagrama i Fejsbuka promovira se isključivo nekakvo savršenstvo. Ljudi su se toliko navikli da sve mora biti savršeno da su uvjereni kako se sve mane moraju sakriti.
Prije par mjeseci javila mi se na mail Iva Funtek. Iva je skupljala novac da se djeci na onkologiji na Rebru kupe neke zabavne i korisne stvari.
Kad sam bila mala nisam nikada znala koliko novca moji roditelji imaju. Iako je moj tata bio na vrhuncu svoje slave, ja nisam imala nikakav pojam o tome.
U zadnjih 100 godina toliko se sve promijenilo, da i dan danas imamo skoro tri generacije živih žena koje su živjele u potpuno drugačijim uvjetima. I to stvara konflikt, među nama – ženama.
Pričam neki dan s par prijateljica na grupnom Skypeu. Obje žive u različitim državama sa svojom djecom pa nam je nekako lakše tako komunicirati.
Da ste me upoznali prije pet godina negdje, izbjegavali biste me u širokom luku. Sve mi je bio problem, sve me je nerviralo, sve je imalo više negativnosti nego pozitivnosti.
Često me ljudi pitaju 'Kako ti se da čitati sve te komentare?','Zar ti ne idu na živce svi ti ljudi?'… Često i sebe uhvatim pitajući se upravo to.
Dobronamjerni savjeti nepoznatih ljudi su laž, prijevara, oslikana zloba ljudskog bića lijepim kristalićima. Na površini izgleda kao da ti želi pomoći, kao da se brine, da mu je stalo...
Otišla sam napokon frizeru nakon pola godine. Iako inače nisam tip koji mora imat fen frizuru svakih tjedan dana, bar svakih par mjeseci moram otići frizeru da se dovedem u red.
Pročitala sam negdje da je čovjek prosjek pet osoba s kojima najčešće provodi vrijeme. To doslovno znači da nisi ono što jedeš, već ono s čim/kim se družiš.
Nakon tuluma na mom baby showeru, život je napokon odlučio da mi pokaže da je vrijeme da se prestanem previše zabavljati. Dan nakon što sam se probudila od ludog vikenda, oko 6 ujutro počele su mi mučnine.
Ja sam vam užasna anti-žena. Ne znam kako da to objasnim, osim da ne volim sve što vole žene, ali ne volim ni sve što vole muškarci. Nemam ugrađeno u svoj DNK da volim stvari koje vole sve žene.
Odbrojavanje je počelo, i tako privodim kraju i svoju spremnost za porod. Zvuči mi totalno smiješno kad me netko pita ‘’Kada ćeš roditi’’, još uvijek se nekako ne mogu zamisliti da guram čovjeka iz sebe.
Jednom prilikom izlazili smo Charles i ja iz auta i Charles je, kao i uvijek, došetao s druge strane auta i otvorio mi vrata.
Iskoristi svoj Oranž
