Zaposlenici dijele dobit s vlasnikom: mit ili stvarnost?
U današnjoj gospodarskoj situaciji kad svaki dan gledamo prosvjede djelatnika raznih tvrtki postavlja se pitanje da li je sadržaj ove kolumne stvarnost ili utopija?
Odmah vam moram reći da ovaj tekst nije utopija već realnost koja se događa na našim prostorima. Povećanje prihoda i dobiti vlasnika, uz provođenje društveno odgovornog poslovanja, najveći su izazovi koji se danas nalaze pred upravama i vlasnicima tvrtki. Pod društveno odgovornim poslovanjem svakako se podrazumijeva ravnomjerna ili ravnomjernija raspodjela rezultata rada između djelatnika i vlasnika. U tom svijetlu treba gledati činjenicu kako je određeni broj vlasnika domaćih tvrtki shvatio da bez kvalitetnih, a pogotovo zadovoljnih djelatnika, nema rasta poslovanja niti rasta dobiti. Zato su neki vlasnici, koji su smogli hrabrosti da prihvate i uvedu takav oblik poslovanja, odlučili dio dobiti podijeliti sa svojim djelatnicima i to na mjesečnoj bazi, te su pokrenuli procese u tom smjeru.
Promjena i reorganizacija
Ovakav model poslovanja traži dugoročnu pripremu tvrtke te je potrebno više ili manje reorganizirati tvrtku. Reorganizacija podrazumijeva prenošenje ovlasti i odgovornosti za donesene odluke na niže upravljačke strukture od uobičajenih. Osim toga mora se otvoriti snažan proces internog informiranja djelatnika kako bi rezultati poslovanja bili dostupni svim sudionicima poslovnog procesa. Stupanj reorganizacije tvrtke ovisi o trenutnom stanju u tvrtki i budućim poslovnim ciljevima.
Posljednjih dvije godine sudjelovao sam u razvoju metodologije organizacije takve tvrtke koja ima za cilj smanjenje troškove poslovanja uz izravan utjecaj djelatnika na poslovne rezultate. Sustav se temelji na organizaciji prema načelima centara odgovornosti. Osnovna je karakteristika modela je da se poslovni rezultati svakog centra odgovornosti prate na mjesečnoj razini te se uspoređuju s planiranim. Važno je napomenuti da su godišnje planove pojedinih centara radili niži rukovoditelji u skladu s poslovnom politikom uprave. Zbog transparentnosti modela, krajem svakog obračunskog perioda objavljuju se postignuti rezultati u vidu prikaza prihoda i rashoda te bruto dobiti na nivou centara odgovornosti.
Iz tih informacija svaki centar odgovornosti i djelatnici u njemu mogu utvrditi svoje poslovne rezultate i učinak poduzetih mjera, bilo na prihodovnoj, bilo na rashodnoj strani. Po isteku promatranog perioda, izračunava se bruto dobit iz koje se, unaprijed određenim postotkom, formira masa za isplatu plaća djelatnika. U ovom modelu osobni dohodci nisu u potpunosti fiksna veličina definirana ugovorom o radu, već njihov varijabilni dio ovisi o ostvarenoj dobiti poslovanja. To znači da pozitivan ili negativan rezultat poslovnih aktivnosti međusobno dijele vlasnik tvrtke i djelatnici.
Rezultat ovakvog modela je poticaj i težnja svih zaposlenih k optimalizaciji poslovnih rezultata. Kako bi se to omogućilo, centri odgovornosti imaju široke ovlasti i odgovornost u primjeni organizacije poslovanja i tehnološkog procesa tako da postignu što veće uštede, a pri tome i što bolji prihod. Jasno, centri svoje aktivnosti moraju uskladiti s poslovnom politikom uprave tvrtke.
Sličnih modela raspodjele rezultata rada odnosno dobiti ima u svijetu, no razvijeni i testirani model u potpunosti je prilagođen našim poslovnim uvjetima. Da krivo ne shvatimo ovdje se ne radi o tzv. radničkom dioničarstvu koje je poznato u svijetu jer u testiranim tvrtkama djelatnici nisu dioničari tvrtke već njeni zaposlenici. Za razliku od dioničarskog modela u ovom modelu djelatnici osjećaju posljedice svog rada na osobnim dohocima, dok se u dioničarskom modelu rezultati rada osjete jednom godišnje pri eventualnoj podjeli dividende koja je rezultat godišnjeg rada tvrtke.
Na kraju možemo zaključiti da je ovaj način organizacije tvrtke, koja podrazumijeva suradnju vlasnika i djelatnika, moguće provesti u svim tvrtkama koje žele povećati zadovoljstvo djelatnika, produktivnost te dobit poslovanja. Osim toga on je vrlo stimulativan za sve sudionike u procesu stvaranja dobiti.
O autoru
Željko Kovač je direktor i vlasnik Centra za poduzetništvo Zagreb i u svojoj dugoj karijeri savjetovanja i rada na podizanju i usavršavanju poduzetničkih projekata ima preko 200 uspješno pokrenutih tvrtki i poduzetničkih projekata. Centar za poduzetništvo Zagreb osnovan je 1989. godine i jedna je od vodećih hrvatskih tvrtki usmjerenih na pružanje savjetničkih usluga u organizaciji i provođenju poslovnih modela institucija i tvrtki, pripreme financiranja poslovnih pothvata te provođenje obrazovanja poduzetnika i djelatnika državnih institucija.
