Ovako izgleda čuveno Milanovićevo "uvođenje reda". Tako da Ustav budu gaće koje se mijenjaju svaki dan, a istospolna zajednice u istoj se rečenici brani i diskriminira.
Kada bi se napokon udostojio nešto reći, Zoran Milanović ovo bi sigurno nazvao "uvođenjem reda".
Premda je sve jasnije da se radi o najvećem paceraju u povijesti samostalne Hrvatske.
Raspisali bi referendum, ne bi raspisali referendum. On je obvezujući, on nije obvezujući. On je diskriminatoran, ali besmislen. Treba li ga ignorirati ili treba početi lobirati. Ustav se mijenja ili ne mijenja. Tko ga mijenja i kako ga mijenja. Što se mijenja. Što treba u Ustav dodati, a što izbaciti. I s kim će se to napraviti.
Koalicija se svađa sama sa sobom, SDP se svađa sam sa sobom, pojedini ministri svađaju se sami sa sobom.
Stvorili su takav kaos da im ne treba čak ni HDZ.
Zlouporaba referenduma
Evo, sada su vladajući preko svojih medija plasirali informaciju kako će se Ustavom zabraniti organiziranje referenduma kojima se ugrožavaju ljudska i manjinska prava. Ciljajući, u prvom redu, na referendum o ćirilici u Vukovaru.
Ali to će se zabraniti tek nakon što se održi referendum o braku i Ustavom ograniče ljudska prava pripadnika istospolne zajednice. Tek im je sada to sinulo. Da bi netko u ime većine mogao mrziti manjinu u ovoj zemlji. A ne bi ni to skužili da im vukovarski stožeraši nisu zaprijetili referendumom.
Valjda su dosad imali važnija posla.
Osim toga, u Ustav bi se trebala uvesti odredba prema kojoj bi, da bi referendum bio valjan, na njega moralo izaći najmanje pedeset posto plus jedan birač. Ta odredba je dogovorom HDZ-a i SDP-a skinuta 2010. godine kako bi se omogućila prolaznost referenduma o ulasku u EU.
Drugim riječima, tada su smanjili kvotu da im građani ne bi osujetili planove. Ali su tu odredbu o pedeset posto plus jedan birač svejedno zadržali na lokalnoj razini, kako im građani ne bi referendumima osujetili planove, recimo, na Srđu.
Sada vraćaju tu odredbu, navodno kako bi spriječili "zlouporabu" referenduma, otprilike onako kako su ga oni zlorabili prilikom referenduma za EU. A pobrinut će se i da im građani ne bi ponovno osujetili planove na referendumu o monetizaciji autocesta.
Kao da je Ustav njihova igračka. Malo ćemo tako, malo ovako. Uglavnom onako kako mi hoćemo.
Besmislena diskriminacija
Ali tu nije kraj. Recimo, Peđa Grbin danima ponavlja kako je referendum o braku diskriminatoran. Arsen Bauk, međutim, tvrdi da je naprosto besmislen.
"Već sada u Obiteljskom zakonu postoji formulacija da je brak zakonom uređena životna zajednica žene i muškarca. U tijeku je postupak donošenja novog obiteljskog zakona i tu formulaciju nitko ne namjerava mijenjati", izjavio je ministar Bauk za Slobodnu Dalmaciju.
"Ako na referendumu većina glasa ZA, brak će ostati zajednica žene i muškarca. Ako na referendumu većina bude PROTIV, brak će ostati zajednica žene i muškarca. Ako referenduma ne bude, brak će opet ostati zajednica žene i muškarca. Ako se odredba automatski ugradi u Ustav, brak će biti zajednica žene i muškarca, a ako se i ne ugradi automatski, opet će biti isto. I zato je ovaj referendum besmislen".
A je li diskriminatoran?
Bauk se o tome ne izjašnjava, premda se Milanka Opačić hvali po intervjuima da istospolni parove neće moći posvajati djecu, ali Grbin praktički zabranjuje ustavnu definiciju braka pod egidom diskriminacije istospolne manjine, premda je ta manjina ionako već diskriminirana sadašnjim i budućim zakonima, primjerice SDP-ovim Zakonom o životnom partnerstvu.
Vesna Pusić također se razgoropadila. "Ako prođe referendum o braku, otvaraju se vrata diskriminaciji", kaže ona, praveći se da ne čuje ono što joj tumači ministar Bauk.
A zatim poručuje da će "izaći na taj referendum i misli da svi trebaju izaći na njega", iako oni koji će ga raspisati o tome upadljivo šute. Ili poput Bauka tvrde da neće izaći na to besmisleno izjašnjavanje. Zoran Milanović kao da nema namjeru boriti se na referendumu za zaštitu manjine. Umjesto toga, on se uvaljuje u ustavno-zakonske petljancije.
Debakl i blamaža
Recimo, još prije tri godine Vlada je dobila rok od šest mjeseci da uskladi Zakon o referendumu. Milanović je za to imao dvije godine. U te dvije godine mogao je izmjenama zakona zaštititi manjinu od referenduma većine. Umjesto toga, sada to nastoji postići Ustavom. Iako je Peđa Grbin odmah po dolasku na vlast izjavio kako "Ustav nisu gaće da se mijenjaju svaki dan".
Da bi ga sada SDP poželio mijenjati svaki dan, primjerice u svrhu zaštite Josipa Perkovića, kritizirajući pritom partnere iz HNS-a zbog toga što oni to baš ne žele.
To je debakl, blamaža, paceraj svake vrste.
S jedne strane, Milanović na silu mijenja Ustav kako bi zaštitio Josipa Perkovića i napio se krvi HDZ-u, s druge odbija promijeniti Ustav pod izlikom da želi štititi manjinu koju njegova Vlada ionako već izlaže diskriminaciji.
Jedan dan SDP štiti Ustav jer brani ljudska prava manjine. Već drugi dan krši Ustav jer ne želi prvo raspisati, a potom poštivati rezultate referenduma. Manipulirajući, kalkulirajući i kreirajući još veći ustavnopravni kaos.
A pritom premijer Milanović upadljivo šuti. Onaj koji je glumio arbitra oko svake teme, o ovoj se ne oglašava. Pušta Peđu Grbina da prkosi ustavnim pravnicima i Ustavnom sudu. Pušta Arsena Bauka da glumi Šeksa i tumači kako je referendum o braku besmislen jer Vlada ionako to ima upisano u svoje zakone.
On ima važnija posla. Recimo, paziti na Josipa Perkovića.
