U našim je krajevima posao uglavnom nešto što ili nemaš pa ti stvara tjeskobu, ili imaš pa ti opet stvara tjeskobu. Imam dojam da je nekako sasvim normalno raditi posao koji mrziš i ne poduzimati ništa u vezi toga. Normalno je nakon školovanja jednostavno se pomiriti s tim da si eto moraš izbiti jedan dobar dio životne radosti i svako jutro s grčem odlaziti na tu svojevrsnu robiju. Pristanak na to kao da se smatra prvim znakom zrelosti i odraslosti.

Ako si jadan, očajan i mrziš svoj posao, onda sloviš kao realan čovjek koji s obje svoje noge stoji čvrsto na zemlji. Ako pričaš o tome da bi volio živjeti radeći ono što voliš, da bi volio barem pokušati nešto drugačije sa svojim životom ili – ne daj bože – biti sretan i zadovoljan, onda sloviš kao nerealna budala koja nema pojma o životu.

Tako nekako ide ta poznata priča u kojoj mi dosta toga nije jasno.

Kao prvo, nije mi jasno to što se navodno jako jako teško izboriti za to da radiš posao koji voliš, gotovo nemoguće. Meni se nekako uvijek teže činilo npr. upisati školu ili faks koji te uopće ne zanima, samo zato što su ti starci tako naredili, pa onda nakon toga cijeli život raditi posao koji ne voliš jer netko drugi misli da je to za tebe najbolje. Pa ipak, to uspijeva velikom broju ljudi bez obzira na to što se čini baš teškim, zar ne? Ne vidim zašto bi onda bilo teže vrijeme i energiju uložiti u nešto što ti se doista sviđa.

Kakav god vaš odgovor sad bio, obratite pažnju na razloge u ovom tekstu i onda sami sebi iskreno odgovorite – isplati li se biti ‘realan’ i ‘normalan’? Isplati li se izgubiti radost, polet, zdravlje?

I nemojmo pretjerivati, nije ipak znanstvena fantastika raditi ono što voliš. Bitno je samo vrijeme i energiju usmjeriti u pravome smjeru. Ali i cijeniti sebe, vratiti snagu svom unutarnjem glasu i utišati vanjsku buku.

Ne treba zaboraviti ni internet. Njega starije generacije nisu imale pa su možda i imale više razloga za ovakva negativna uvjerenja. Problem je samo u tome što su se ta negativna uvjerenja nastavila prenositi i na mlađe generacije koje su sklone starijima slijepo povjerovati kad su ‘ozbiljne’ stvari u pitanju, bez da ih sami svojim glavama preispitaju. Bez da sami razmisle i dožive vrijeme u kojem žive, mogućnosti koje ih okružuju. Internet nam daje slobodu i prilike o kakvima se prije moglo samo sanjati. Samim tim i šanse da nađemo ili stvorimo posao koji volimo drastično su veće.

Puno je razloga zbog kojih biste trebali makar početi razmišljati u smjeru takvih promjena. I same će misli pokrenuti nešto, da ne govorim o konkretnim potezima. I ne, ti potezi ne moraju biti drastični, niti dolaziti dramatično preko noći. Ne morate sutra dati otkaz na poslu koji ne volite. Ne bih vam nikako tako naglu odluku preporučila. Ali počnite gledati u tom novom smjeru. Svaki dan napravite neki mali korak prema tom mjestu na kojem doista želite biti. Jer najveća čuda postižu se malim, svakodnevnim, tvrdoglavim koracima.Koracima zbog kojih ćete možda već za godinu dana živjeti nekim sasvim drugačijim životom.

Doista, puno je razloga zbog kojih biste trebali pronaći posao koji volite, a u nastavku teksta pobrojala sam samo one koje smatram najvažnijima!

Mentalno i tjelesno zdravlje

Svakodnevno nezadovoljstvo i grč u stomaku, loša atmosfera na poslu i kronični stres – sve to razara naš um, duh i tijelo. Ljudi u lošim radnim uvjetima obično ostaju jer se boje riskirati, krenuti u nepoznato, boje se da neće naći ništa bolje ili da uopće neće uspjeti naći novi posao. Takvi strahovi posebno su izraženi kod onih koji imaju obitelj o kojoj moraju brinuti.

I što se na kraju dogodi? Slome se u svakom smislu. I više ne mogu brinuti ni o sebi ni o obitelji. Zdravlje je doista najvažnije i ne isplati ga se izgubiti zbog posla. Uvijek postoji način, uvijek postoji bolja opcija i mislim da ju se uvijek isplati potražiti.

Mir u obitelji

Odrastajući, imala sam nažalost priliku gledati kako nezadovoljstvo poslom utječe i na zdravlje i na atmosferu u obitelji. Posao koji vas masakrira psihički i fizički jednostavno nećete moći ostavljati tamo gdje mu je mjesto. Sve traume koje tamo doživite neće nestati kad nakon 8 sati zatvorite vrata za sobom. One će vas slijediti u stopu i zatrovati vam ostatak života, u to budite sigurni. Ni vi ni vaša obitelj ne zaslužujete to.

Prilika da zasjate na najjače

Kad ste na poslu koji ne volite, ne možete ga ni raditi punim srcem, niti do izražaja mogu doći vaše najbolje vještine. Osobno vjerujem da je svatko od nas tu s nekom zadaćom. Samim tim, svatko od nas ima posebne setove vještina, nešto što mu ide bolje i lakše nego ostalima. I svatko od nas u sebi ima tog vodiča, onaj glas koji nas uvijek usmjerava prema našoj svrsi.

Slušajući taj glas i njegujući posebnosti koje su nam dane, ne možemo pogriješiti. Nemojte ih zato pokopati i pristati na osrednjost i kronično nezadovoljstvo. Prigrlite blagoslove koji su vam dani, cijenite ih, pokažite ih. Tamo gdje vas srce vuče ujedno možete postići i najbolje rezultate jer u sebi imate sve što treba da upravo tamo zasjate na najjače!

Prilika za bolju zaradu

Kad budete radili posao koji volite, kad u pogonu budu svi vaši potencijali, budite sigurni da će i rezultati biti vrhunski. Samim tim, imat ćete priliku i za bolju zaradu, za lagodniji život jer, među ostalim, ni vaš posao neće imati onu težinu kakvu imaju poslovi koji se rade bez volje i ljubavi.

Prilika da učinite nešto dobro za ovaj svijet

Svi smo tu s nekim dobrim razlogom. Ne vjerujem da smo stvoreni samo kako bi jeli, pili, probavljali i na kraju umrli. Svatko od nas tu je da bi dao nekakav doprinos, da bi ostavio nešto vrijedno ovome svijetu. To nikako ne mora biti nešto navikano, globalno poznato. Mislim da je smisao u ljubavi koju dajemo jedni drugima. Tako i nakon smrti nastavljamo živjeti kroz dobro koje smo dali.

Ako radite posao koji volite, budite sigurni da ćete imati puno prilika činiti dobro za druge. Moći ćete im dati ono najbolje od sebe jer ćete biti zadovoljni, sretni, svoji.

Toliko za sada od mene. Ustrajte i ne odustajte! 

Izvorni tekst pročitajte ovdje. 

O autorici:

Zovem se Ivana Gložić i autorica sam bloga Naranča na kojem uglavnom pišem o svakodnevnim nastojanjima i neodustajanjima, ali i o onima koji ovaj svijet nastoje učiniti boljim mjestom za život. Zašto Naranča? Zato što simbolizira radost. Osim na blogu, možete me pratiti i putem Facebooka.