Požari u Amazoniji tiču se svakog od nas nas. Evo zašto...

Brojni influenceri pisali su o važnosti čuvanja prirode, iako im recikliranje ne pada na pamet jer #natureiscoolonlyinmyinstapics i #idonthavethepatience. Političari, pjevačice, glumci, „obični“ ljudi... Zapravo, društvene mreže zaslužne su što je to postala jedna od najvažniji medijskih tema jer su prije eksplozije postova o tome mediji sramežljivo pokrivali priču.

Uopće ne želim polemizirati o tome koliko „Pluća svijeta“ proizvode, a koliko troše kisika jer o tome nemamo pojma ni vi ni ja. Ne bih previše ni o politici brazilskog predsjednika koji je dao mnogo više dozvola za krčenje šuma, a uopće ne kažnjava farmere koji ilegalno pale prašumu da bi si stvorili obradivu zemlju. Iako treba istaknuti zanimljiv fenomen da konzervativni, homofobni, populistički političari redovito negiraju globalno zatopljenje. Ali to je zapravo logično jer takvi obično pucaju na slabije obrazovane birače koji uvijek imaju predrasudu viška pa je njima lakše manipulirati. Dakle, kada takvi političari kažu da o globalnom zatopljenju ne postoji suglasnost znanstvene zajednice, lažu vas. Jer više od 90 posto znanstvenika tvrdi da su klimatske promjene rezultat našeg djelovanja i da činimo preveliku štetu prirodi, a to je suglasnost. I naravno da ćeš pronaći nekog znanstvenika u Turkmenistanu ili pak u SAD-u ili u Velikoj Britaniji koji iznose suprotne tvrdnje, ali za svaki stav, ali baš apsolutno svaki stav možeš naći nekakvu potvrdu. Pa ako nešto tvrde znanstveni marginalci to doista ne znači da ima znanstveni kredibilitet. Neki su ljudi čak uvjereni da je u redu prebiti ljude ako su krive nacionalnosti. U svakakve se gluposti ljudi mogu uvjeriti...

Ali neću o politici i političarima jer zapravo treba proslaviti činjenicu da ekologija konačno postaje ključna društvena tema. Nakon „samo“ nekoliko desetljeća upornog ponavljanja kako je vrijeme za akciju, ekologija je konačno postala dovoljno važna da na nju istinski obratimo pažnju. A konačni dokaz za to nije mi dao ni izborni uspjeh njemačkih zelenih, ni izvrstan pokret mlade Grete Thunberg ni brojne ovogodišnje demonstracije školaraca širom svijeta. Konačni dokaz dala mi je desetogodišnja kći jer je upravo Amazonija bila trending tema u njihovoj WhatsApp grupi. Da, da, znam... za par dana opet će razgovarati o tome tko je što u razredu rekao, ali ovih su dana čak i naši petaši govorili o nekoj dalekoj brazilskoj prašumi. I neka su govorili o tome jer realno, moja je generacija zajebala pa nas današnji klinci moraju vaditi. Vjerujem u ovu generaciju jer mislim da neće tako lako idealizam zamijeniti za pragmatizam i sigurnu plaćicu. Ova generacija neće svoje ideale tako jeftino prodati jer će zahvaljujući društvenim mrežama biti povezani s istomišljenicima širom svijeta. Oni će im davati snagu, oni će im davati osjećaj pripadnosti, smisla... Čak i ako im životno lijeni starci govore da se ne bune oko prirode, nego da se prime ozbiljna posla, ova će generacija znati takve starci poslati u neku stvar!

A bitno je jer doista ubijamo prirodu. Upravo je taj izraz potkraj prošle godine iskoristio naš brazilski vodič. Proveli smo dva tjedna u Rio de Janeiru i osim uživanja u višemetarskim valovima na Copacabani i Ipanemi, obilasku kipa Isusa Iskupitelja i ostalih uobičajenih atrakcija, bukirali smo atipičan izlet i dan proveli u prašumi da upoznamo i taj Brazil. Kad je prvi put naš vodič rekao “We are killing the rainforest“, mislio sam da je stvar u tome da mu engleski nije prvi jezik pa je greškom rekao da ubijamo šumu, a zapravo je mislio da je uništavamo. No kad je drugi put iskoristio iste riječi, upitao sam ga zašto koristi izraz koji koristimo za živa bića. Rekao je da namjerno koristi taj izraz jer šuma i jest živo biće. Ona diše, razvija se, omogućava život brojnim biljkama i životinjama, ali i nama samima. Dakle, živa je, zaključio je!

I zato je važno govoriti o tome. Zato je važno reciklirati. Zato je važno smanjiti korištenje plastike. Zato je važno stvarati što manje otpada. Zato je važno poticati obnovljive izvore energije pa i punionice za električne aute. U Norveškoj su solarne ćelije i na krovovima čekališta na autobusnim stanicama, a kod nas nisu ni na proplancima koji imaju sunca više od 300 dana u godini. Zato je važno zaustaviti primitivca koji baca opušak iz auta ili one likove koji stvaraju ilegalne deponije usred grada jer njima je važno da smeće nije u njihovom dvorištu pa ga bacaju u naše. I možda najbitnije – važno je ne davati glas onima koji negiraju da se uopće trebamo brinuti o prirodi. E, to će ih zaboljeti!

Želimo li sačuvati svoj život, moramo sačuvati život prirode. Zapravo je ispravno napisati Prirode, kako bi rekao naš brazilski vodič, s najvećim mogućim P. Ako ubijemo nju, ubit ćemo budućnost naše djece.