Bili su to dani kada je Diego Milito lomio kičmu Daniela Van Buytena i poigravao se s Bayernovom obranom, kada je Wesley Sneijder izgledao kao najbolji igrač na svijetu, Samuel Etoo igrao lijevog beka, a na klupi sjedio Jose Mourinho - „The Special One“.

Danas je Diego Milito u mirovini, Javier Zanetti je naravno još u klubu, ali ne kao igrač, a onaj „specijalni“ je odavno počeo gubiti svoju specijalnost. Za Nerazzurre su uslijedile godine praznog hoda, čestih promjena na trenerskoj klupi, nepostojanja sustava i zrele sportske politike. Odavno se elitni nogomet ne igra u Milanu, zaboravili su navijači na Giuseppe Meazzi kako zvuče taktovi himne Lige Prvaka, no pred sljedeću sezonu probudio se veliki optimizam. Opravdano ili ne?

Predvođen Lucianom Spallettijem s klupe Inter je prošlu sezonu otvorio furiozno i činio se kao ozbiljan konkurent Juventusu i Napoliju za titulu. U prvih 15 kola Nerazzuri su na svom kontu imali 12 pobjeda i tek 3 neriješena susreta, uz gol razliku 33-10 bili su na čelu Serie A i pravo osvježenje u novoj sezoni. Spalletti je uspio definirati kakav-takav sustav igre u Interu, ekipa je napokon izgledala kao da točno zna što želi, talijanski stručnjak je uspio pronaći idealnih prvih 11 koje je rijetko mijenjao. Na početku sezonu posebno su se istakli Mauro Icardi, Ivan Perišić i Milan Škriniar koji je izrastao u ozbiljnog stopera.

Spalleti je lišen europskih natjecanja mogao svaku utakmicu od prve minute koristiti svoje ključne igrače, čak i onda kada se Inter gubio na terenu, kada je ekipa izgledala bezidejno u njihovu korist je presuđivala individualna kvaliteta. No, obično kako to biva, s Interom pojavili su se problemi. Nakon remija bez golova protiv Juventusa u Torinu Inter je upao u krizu, ne bilo kakvu, Nerazzuri su proveli puna 2 mjeseca bez pobjede. Početak crne serije nagovijestila je kup utakmica protiv trećeligaša Pordenonea, uslijedila su 2 poraza u ligi, ispadanje od Milana u kupu nakon produžetaka i čak pet vezanih remija u ligi. Inter nije mogao izdržati tempo koji su nametnuli Juventus i Napoli, ubrzo se iz borbe za toliko sanjani Scudetto Interova sezona pretvorila u grčevitu borbu za četvrto mjesto koje vodi u Ligu prvaka.

Sve ono što je krasilo Spallettijevu ekipu u prvih 15 kola jednostavno je nestalo, nije se više vidio jasan plan igre, nije bilo kompaktnosti, počela su se sve više tražiti individualna rješenje – Inter nije izgledao kao ozbiljna ekipa. Usprkos svemu tome, pred zadnje kolo crno-plavima je za Ligu Prvaka igrala samo pobjeda protiv Lazia na Olimpicu. Za sve navijače Intera Olimpico je od onog posljednjeg kola 2002. godine njihova bolna rana, taj dan je Inter izgubio već upisanu titulu prvaka Italije koja je na kraju pala u ruke Juventina. Ovoga puta Olimpico je bio sretan za Spallettija i Inter, u jednoj od najluđih utakmica sezone Matias Vecino je postigao gol za pobjedu, gol vrijedan Lige Prvaka. Tako je Spalleti sačuvao svoje mjesto na klupi i ispunio realan cilj koji je pred njega stavljen. Koliko god navijači imali velika očekivanja i sanjali titulu, Inter jednostavno nije imao kvalitetu ni konstantu za naslov prvaka.

Prošla su vremena kada se u Italiji igrao daleko najbolji nogomet na svijetu, talijanski nogomet prošao je put od slavnih  „7 sestara“ do kriminala i korupcije „Calciopolia“ od kojeg se Seria A nikada nije oporavila na pravi način. Kažu da se Seria A napokon vraća, lavinu sličnih komentara pokrenuo je transfer službeno najboljeg igrača svijeta Cristiana Ronalda u Juventus, no i ostali klubovi uključujući i Inter su aktivni po pitanju transfera. Trenutno je ugovoreno čak 8 novih ulaznih transfera:

Najzvučnije novo ime koje će nastupati na Meazzi ove sezone zasigurno je kontroverzni Belgijski veznjak Radja Nainggolan. Biti će ovo drugi put u njegovoj karijeri da surađuje s Lucianom Spallettijem s kojim je prije par godina imao jednu od najboljih individualnih sezona u dresu Rome. „On je turbina koja je nedostajala našem motoru“ – ovim riječima je talijanski stručnjak opisao dolazak Nainggolana u Inter. Radja je jedan kompletan veznjak koji Spallettiju omogućuje više taktičkih varijacija, osim centralnog veznjaka, on može igrati odmah iza napadača pa čak i izrazito defenzivno. „Ninja“ je tip igrač koji je svojom borbenošću, upornošću i osjećajem za start noćna mora protivničkog veznog reda. Kada energično povuče loptu prema naprijed također je velika prijetnja, osim što ima jedan od najopasnijih šuteva iz daljine, Radja posjeduje tehniku i dozu kreativnosti kako bi uposlio svoje suigrače. U zadnjoj sezoni pod Spalettijem u Romi igrao je odmah iza napadača i upisao 11 golova uz 6 asistencija.

Prošle sezone je također bio odličan u nešto povučenijoj box-to-box roli kada je predvodio Romu do polufinala Lige prvaka (5 golova i 12 asistencija). Po meni Nainggolan je najkorisniji baš u toj ulozi koja mu omogućuje slobodno kretanje duž cijelog terena, jer tu do izražaja dolazi najviše njegovih vrlina. Vrlo brzo razmišlja i svojim prvim dodirom zna promijeniti tok igre ili se riješiti protivničkog presinga, posjeduje nisko težište i jako je čvrst na nogama pa se usprkos manjku centimetara itekako može nositi s fizički superiornijim igračima. Sa svojih 176 centimetara visina mu je jedna od najvećih mana u igri, posebno kada igra u središnjem dijelu terena gdje ima problema sa zračnim duelima. Osim toga kao mana za Nainggolana se može reći da ima kratak fitilj, pa su žuti kartona njegova svakodnevica, dok van terena ne vodi baš miran život, no sve to ulazi u dio njegovog karaktera bez kojeg ne bi bio igrač kakav je. Njegov ratnički mentalitet i veliki motiv s kojim igra će se zasigurno svidjeti navijačima Intera, kada tome pridodamo njegove poznate „izljeve ljubavi“ prema Juventusu da se pretpostaviti da je Meazza dobila svog novog ljubimca.

Veliko pojačanje za napad Intera i potpora Mauru Icardiju trebao bi biti mladi argentinski napadač Lautaro Martinez. Nakon Hernana Crespa, Rodriga Palacija, Diega Milita i Maura Icardija, Martinez je još jedan Argentinski napadač kojem se smiješi blistava karijera u Italiji. Martinez je najčešće uspoređivan s Kunom Aguerom i klasični je primjer Južnoameričkog napadača. Nije  tip napadača koji će kampirati u šesnaestercu, Martinez više voli sudjelovati u izgradnji napada, zna odvlačiti protivničke braniče kako bi napravio prazan prostor za svoje suigrače. Mauro Icardi je nedodirljiv kao prvi napadač Intera, moguće je da će Spalletti Martineza koristi odmah iza Icardija kao u pripremnom periodu, a s druge strane Inter igra Ligu Prvaka i kup pa im je prijeko potreban polivalentan napadač kao Martinez. O mogućoj prilagodbi na novu poziciju Martinez je izjavio: „Igrao sam kao i playmaker u Racingu. Tamo je bilo puno napadača, pa sam pomaknut nazad. Mislim da mogu igrati obje pozicije, na obje mogu biti koristan.“ 

U pripremnom periodu Spalleti je Martineza koristio na obje pozicije, kada se ozlijedio Nainggolan stavio je Martineza iza Icardija što je izgledalo sasvim zadovoljavajuće. Sigurno je da će trebati proći određeno vrijeme da se Martinez privikne na novu sredinu, dres s brojem 10 dovoljno govori o tome koliko nade polažu na njega u Interu, Lautaro je već u pripremnoj utakmici protiv Atletica pokazao svoj raskošni talent:

Najveće pojačanje po pitanju obrane je Nizozemski stoper Stefan de Vrij, bivši branič Lazia potpisao je za Inter bez odštete, kao slobodan igrač. Prošle sezonu de Vrij je bio jedan od najboljih stopera Serie A, osim što je bio glavna figura u obrani Lazia, Nizozemac je u protekloj sezoni zabio čak 6 pogodaka što ga čini najboljim strijelcem među braničima. Stefan de Vrij je nogometnu igru učio u Feyenoordu, klub je to koji ima odličnu akademiju, a poznata je stvar da je cijela  Nizozemska liga pravi rasadnik za mlade talente. Karijeru je počeo kao defenzivni vezni, kada se prebacio na stopera njegova najveća vrlina bila je igra s loptom u nogama, smirenost i preciznost u predaji lopte. Njegova prva sezona u Laziju je prošla odlično, da bi skoro cijelu drugu sezonu propustio zbog povrede, no u prvu ekipu se vratio bez većih posljedica. Prošle sezone je imao uspješnost dodavanja 91,8%, što ga je činilo najboljim stoperom po tom pitanju u ligi. De Vrij je tip stopera koji se na širokom prostoru ne snalazi previše dobro, njegova prednost je čitanje igre, pravovremeno pozicioniranje i sprečavanje opasnih situacija prije nego što se one dogode. Njemu najviše odgovara središnja pozicija u formaciji s 3 stopera, no kroz karijeru je igrao pod više različitih trenera i više sustava, što omogućava Spallettiju više opcija i dodatne slatke muke. U pripremnom periodu Spalletti je najviše igrao s dva stopera, uparujući de Vrija sa Skriniarom, to bi trebao biti prvi stoperski par na otvaranju sezone. Skriniar se čini kao siguran starter, dok bi se de Vrij za prvih 11 trebao boriti sa Mirandom. Spalletti ima mogućnost da ih svu trojicu stavi zajedno, tako da de Vrij igra libera, poziciju koju je najviše igrao u Laziju, a Skriniar i Miranda budu sa strana. 

Još jedan igrač kojeg su doveli besplatno i koji ima iskustvo igranja u Seriji A je Kwadwo Asamoah. Ganski reprezentativac je osvojio 6 titula prvaka Italije s Juventusom, on bi trebao biti taj koji će u ovaj Inter donijeti dah pobjedničkog mentaliteta i rutine koja je toliko falila Nerazzurima. Njegova najveća prednost je što može igrati gotovo sve pozicije na terenu, od lijevog beka/wing beka, centralnog veznog, sve do krilnog napadača. Kao Nainggolan i de Vrij, Asamoah otvara Spallettiju dodatne taktičke opcije, kada u ekipi postoje već 3 dobra stopera, Kwadwo može biti koristan na poziciji lijevog wing beka gdje je u dresu Juventusa pružao najbolje partije. Od svih pojačanja najmanje se priča o Asamoahu, a čini se da bi on mogao igrati značajnu ulogu na Giuseppe Meazzi.

Iza Šime Vrsaljka je odlično Svjetsko prvenstvo gdje je pokazao da je napokon prebolio neke dječje bolesti i postao pravi igrač. U njegovom razvoju veliku ulogu igrao je Cholo Simeone, očigledna je razlika koju je Šime napravio za samo dvije sezone u Atleticu, posebno mu se posljednje sezone otvorio prostor za igru kada se ozlijedio Juanfran. Sigurno je da su na njegov prelazak u Inter utjecali Brozović i Perišić,  posebno bi s ovim drugim mogao činiti ubojitu vezu, a to su na svojoj koži najbolje osjetili Englezi. Vrsaljko možda neće biti tolika prijetnja prema naprijed kao što je bio Joao Cancelo, u odnosu na D’Ambrosia svakako je nadogradnja, a njegova veza s drugom dvojicom Hrvata sigurno će poboljšati kemiju u ekipi. Desna strana Interove obrane bi napokon trebala biti sigurna, Vrsaljko i D'Ambrosio su sasvim dobre opcije za rotaciju kroz dugu sezonu.

Još jedno pojačanje iz domaće lige je Mateo Polittano iz Sassuola, njegova prirodna pozicija je desno krilo, a može pokriti i poziciju iza napadača. Polittano ima iskustvo igranja Serie A, iza njega je odlična sezona u Sassuolu, čak je zabio gol protiv Intera na Meazzi. Njegov dolazak daje dodatnu dubinu Interovoj klupi koja bi mogla biti presudan faktor u dijelu sezone kada bude gust raspored između Serie A, Lige Prvaka i kupa.

Zadnje pojačanje Nerazzurra je Senegalski krilni napadač Keita Balde, doveden na posudbu s pravom otkupa iz Monaca. Kao u slučaju Vrsaljka i Polittana Inter ima opciju da na kraju sezone potpuno otkupi Keitin ugovor u slučaju da on pokaže zadovoljavajuće partije. Prošle sezone se nije snašao u Francuskoj, tome je kumovala nova sredina i problem s ozljedama, pa je Senegalac sezonu završio sa tek 8 golova. Sezonu prije toga u dresu Lazia Keita je bio jedan od najboljih igrača Serie A, 16 golova i 5 asistencija iz zadnje sezone u Italiji daje nadu Nerazzurrima da bi Keita ponovo mogao zasjati. Keita će sigurno biti nadogradnja na desnom krilu na kojem je prošle sezone razočarao Antonio Candreva, čovjek je prošle sezone upisao 36 nastupa za Inter i pritom se nije upisao u listu strijelaca. Osim obje krilne pozicije, Keita je u Laziju ponekad znao čak igrati čistog napadača ili poziciju iza. Očekuje se da ga Spalletti koristi na desnom krilu, gdje će mu konkurenciju praviti Karamoh, Candreva ili Polittano.

Što se tiče Mercata, čini se da je Inter napravio sjajan posao, planski su kupovali i riješili su kadrovske probleme koji su ih kočili prošle sezone. Po omjeru izlaznih i ulaznih transfera su negdje oko nule, ekipu su napustili Kondogbia, Santon, Eder i Nagatomo, dok su posudbe istekle Cancelu i Rafinhi. Većina igrača koje je Inter doveo ima iskustvo igranja  Serie A, novi igrači su u poznatom okruženju, sigurno će trebati proći određeno vrijeme da ih Spalletti uklopi, jer ipak govorimo o broju od 7 novih igrača. Inter je pred novu sezonu sigurno kvalitetnija ekipa nego lani, posjeduju kvalitetan i širok roster i mogu istodobno biti konkurentni u domaćem prvenstvu i u Ligi Prvaka. Pored onako jakog Juventusa priče o uzimanju titule u nadolazećoj sezoni nisu realne, Inter ove sezona mora pokazati ozbiljnost i kontinuitet dobrih igara. Spalletti mora pronaći onaj sustav igre s početka prošle sezone, sigurno je da će sa svim ovim novim igračima to biti puno lakše. Iza Intera je dobra predsezona, jasno je da će trebati vremena i strpljenja da se novi igrači uigraju, ali Nerazzurri bi napokon trebali biti ozbiljan tim u domaćoj ligi i napraviti iskorak u Ligi Prvaka. Nije isključeno da na početku bude problema, uspjeh ne dolazi preko noći, ali sigurno je da se stvari na Giuseppe Meazzi mijenjaju na bolje. 

O autoru:

Moje ime je Filip Bilić. Rođen u Mostaru, odrastao u Ljubuškom, u srcu Kalifornije. Student u pokušaju. Inspiraciju pronalazim u svemu što nije dosadno, kada pišem o sportu to nekima izgleda pametno.