Famozni Komandir Šamil je lani osuđen na godinu dana zatvora zbog poticanja na terorizam. Branitelji su blokirali ceste plinskim bocama i nitko ih nije procesuirao
Kako biste mogli zaboraviti tog slavnog terorista koji je prošlog proljeća osuđen na godinu dana zatvora uvjetno zbog video objave na društvenim mrežama u kojima je pozvao "drugarice i drugove, članove grupe" da "vrše napade na kasarne, policijske stanice i pogotovo baze specijalne policije".
Sudac Županijskog suda Zoran Kežić zaključio je da ga je naprosto morao proglasiti krivim, bez obzira što je to moglo biti izrečeno "u šali, zbog lajkova i radi uspjeha među poznanicima", te neovisno o činjenici da je "snimano u dnevnoj sobi, da ga je prekidao otac pozivom na večeru i da je u pozadini svirala nekakva etno glazba".
Komandir Šamil osuđen je na kaznu dobrotvornog rada i iz sudnice ispraćen riječima suca: "Okanite se tih stvari koje vas nagone, da tako kažem, na ovakve gluposti".
To su, sjećamo se svi, doista bile gluposti.
Nema šale s terorizmom
Ali Državno odvjetništvo i Županijski sud nisu imali smisla za šalu. Ne kad je u pitanju terorizam.
Upravo o terorizmu ovih se dana vrlo ozbiljno govori, puno ozbiljnije nego u slučaju Komandira Šamila.
O tome je progovorio saborski zastupnik Franko Vidović, upozorivši kako su plinske boce kojima je prije dva tjedna bila blokirana Savska ulica "akt terorizma za koji nema opravdanja". Organizator braniteljskog prosvjeda Đuro Glogoški izjavio je da je to bio "neprimjereni potez", Josip Klemm nije želio opravdavati taj čin.
I na tome je završilo.
Na taj akt terorizma nitko nije reagirao. A da je to bio terorizam, malo tko ima uopće dvojbi. Kazneni zakon akt terorizma definira kao djelo usmjereno prema "zastrašivanju pučanstva" ili "prisiljavanja države da nešto učini ili ne učini".
Plinskim bocama blokirane su zagrebačke ulice, upravo u vrijeme kad su branitelji navaljivali na Vladu i obračunavali se sa specijalnom policijom. Bio je to izravni atak na državu.
Tome bi se mogle pribrojiti i prijetnje Josipa Klemma o postrojavanju gardijskih i specijalnih postrojbi, o zauzimanju ministarstva, Vlade i Sabora, pa spremnosti na rat.
Na njegove riječi nitko iz pravosuđa nije reagirao. Kao što se promptno reagiralo na Komandira Šamila.
Smrtno ozbiljan strah
Pa kako to da se jednog poremećenog marginalca željnog slave, pa i zafrkancije, shvatilo ozbiljno, a smrtno ozbiljnog Klemma baš i ne?
SDP-ovcu Vidoviću nije palo na pamet čak ni da podnese kaznenu prijavu Državnom odvjetništvu zbog "akta terorizma" o kojem je javno govorio. Prosvjednike je nazvao teroristima i na tome se zadržao.
Bio je to vrhunac njegove hrabrosti. Kao i vrhunac zaštite građana i poštivanja zakona.
Za Šamila nema milosti
Zbog čega se šatorašima s plinskim bocama oprostilo ono što se nije oprostilo Šamilu i njegovu dugom jeziku?
Je li državu više strah Šamila nego Klemma?
Ili je zapravo stvar obrnuta: baš zato što je državu strah Klemma i njegovih "terorista", prema njima je odlučila postupati obzirno i s razumijevanjem, da bi se onda na nekom ridikulu koji prije ručka iz dnevnog boravka poziva na borbu s "trabantima Zapada, NATO-a i Bruxellesa" trenirala strogoća.
Nema onoga tko se u ovoj zemlji nije smijao Šamilu. Ali nema mnogo onih koji su se u proteklih šest mjeseci smijali Klemmovim prijetnjama i plinskim bocama.
S terorizmom se u ovoj zemlji jedino ne smije zafrkavati. Sve ostalo je dozvoljeno.
