Kako kazniti one koji svaki dan siju smrt po našim cestama?

Prošli sam tjedan s kćerkicom hodao Ilicom i ispred nas je divljački izletio malac od 22-23 godine u BMW-u. Radio je kratki lijevi zavoj iz Gundulićeve, ali s cca 40 km/h pa je potpuno izgubio kontrolu nad autom i skoro pokosio nekoliko pješaka. Čvrsto sam primio kćerkicu želeći smanjiti njezin šok tako da, nažalost, nisam vidio registraciju, inače bih je objavio u ovoj kolumni.

Jer taj će mali nekoga pokositi. Pretpostavljam da mu je tatica kupio auto, a mali misli da je faca jer „imam bemburu, kužiš ono, ne... pila ide do stotke za 4,5 sekundi, ima 500 konja“, mora da se dan ranije hvalio svojim frendićima. Takvi klinci obično misle i da vrijede više od drugih. Jer njihov auto vrijedi više. Vjerojatno je to pokupio od tatice koji se svisoka obraća svima koji imaju manje.

Još se svi ježimo od nesreće od nesreće koju je uzrokovao Marin Kamenički prije nekoliko tjedana. On je preživio. Dvije žene nisu.

Ali naravno, ne uzrokuju sve nesreće bogati klinci kojima neodgovorni roditelji daruju auto kojeg oni iskoriste kao oružje. Nedavno je i jedna Riječanka ponovno ulovljena s brdom promila u krvi. Jučer je lik u Gajnicama stvorio kaos pa je jedan auto izgorio, drugi završio na krovu, a treći na susjednoj cesti. Sinoć je u Zagorju život izgubila maloljetna suputnica još jednog svježeg vozača koji je precijenio svoje znanje... Ma iskreno... Samo dok pišem ove retke, ježi mi se apsolutno svaka dlačica jer zamišljam roditelje sinoć preminule 17-godišnjakinje i... Ne... To nije način na koji bi trebala odlaziti naša djeca. Jednostavno nije.

I čisto da se razumijemo, nisam nevinašce i znam voziti nešto brže. Ali smatram da vozim sigurno jer nikad, ali baš nikad ne vozim brže nego što mi dozvoljava auto, stanje na cesti i moje znanje. Nema šanse da auto koristim za dokazivanje ili ono što mnogi muškarci rade posebno uporno – kao ekstenziju određenih dijelova tijela.

I dok mislim da se svakome može dogoditi prometna nesreća, za neke situacije nema opravdanja i zato treba odmah reagirati. Priznajem da su neke od predloženih kazni mrvicu premaštovite, ali kako standardne ne pale, zašto ne bismo pokušali s nečim drastičnijim...

Primjer #1: Ako pijan sjedneš za volan, mislim da ti treba doživotno oduzeti vozačku. Nema tu nikakvog izgovora, opravdanja ni olakotnih okolnosti. „Blizu mi je kuća; pa uvijek vozim pijan i sve je bilo u redu (taj je izgovor posebno inteligentan); kad sam pijan zapravo više pazim...“ Nikakvi izgovori ne dolaze u obzir. Ako si toliko mutav da ne znaš da to nikako i nikada ne smiješ, ne zaslužuješ imati vozačku. Točka!

Primjer #2: Ako se ku..iš pa u ranim 20-ima divljački voziš bijesan auto kojeg ne znaš kontrolirati, čak i ako ne počiniš prometnu nesreću s tragičnim posljedicama, treba ti oduzeti auto, prodati ga i novce dati humanitarnoj organizaciji koja se bavi sigurnošću u prometu ili pomaže žrtvama prometnih nesreća. Takav je auto oružje u rukama neodgovornih klinaca i tu nema nikakvih izgovora. Ali to nije dovoljna kazna.

Ako počiniš nesreću, ne samo da ti se mora oduzeti auto, nego ti se oduzima i sloboda. Na dosta godina! I nema maloumnih izgovora koje smo čuli u nekim preblagim presudama, npr. „Dijete dolazi iz ugledne obitelji“. Pa kakve vražje veze ima što dolazi iz ugledne obitelji kad su mu „ugledni“ roditelji omogućili da njegova bahatost ima takve tragične posljedice?

Upravo zato mislim da trebaju biti kažnjeni i roditelji koji su mu kupili takav auto. Razumijem da bismo s 18 godina trebali odgovarati za sebe, ali budimo realni, hrpa klinaca s 20 nije dovoljno odgovorna da bi zapravo znali koliko lako auto može postati oružje i zato bi to trebali znati roditelji. Prvi auto treba imati malo konja, to je razumno i odgovorno. Dati klincu zvijer nije. I zato treba kazniti i roditelje.

Primjer #3: Ako voziš u krivom smjeru, trebaš završiti iza rešetaka toliko dugo dok stručnjaci za mentalno zdravlje ne utvrde da više nisi prijetnja za okolinu.

Primjer #4: Ako stalno voziš prebrzo, ali do 30 km/h, uz visoku financijsku kaznu, mogao bi biti osuđen na društveno koristan rad. Npr., mogao bi raditi na groblju ili u nekim toplicama gdje pomažeš u rehabilitaciji žrtava prometnih nesreća.

Primjer #5: Ako stalno pimplaš po mobitelu jer si nekako umislio da si genijalac koji može sigurno voziti ne gledajući oko sebe, uz financijsku kaznu, policija bi ti mogla opaliti i godinu dana zabrane pristupa vlastitim društvenim mrežama. Možda te to otrijezni, a možda će otrijezniti i mnoge oko tebe koji misle da Instagram neće preživjeti ako ga ne provjere svakih 5 minuta.

Primjer #6: Ako nekome oduzmeš prednost zato što glumiš frajera, oduzima ti se vozačka na godinu dana. S druge strane, ako oduzmeš prednost, a da nisi ni shvatio da si oduzeo prednost, natrag na polaganje vozačkog!

Primjer #7: Ako si pobjegao nakon što si očešao tuđi auto na parkingu, treba ti se naplatiti deseterostruka kazna od troška popravka.

Ma mogao bih navesti još bezbroj primjera, ali nema potrebe. Poanta je da kazne moraju biti opakije i da ih se što više provede prije nego biseri nekoga odvedu u smrt. Jer kasnije je prekasno! A ako političarima treba dodatni motiv za što brže pooštravanje kazni, mogli bismo ih zadužiti da oni informiraju roditelje koji izgube dijete. Siguran sam da bi brzo reagirali već nakon prve takve situacije. Jer tako ne bi trebala odlaziti naša djeca. Jednostavno ne bi...

Osim na BlogBusteru, Brunu možete pratiti na Facebooku, Instagramu i YouTubeu!