Iz poraza se može naučiti više nego iz pobjeda. Nažalost, Plenković svojim rafalnim optužbama na sve adrese, od stranke do medija, nije shvatio da je on bio jedan od glavnih uzroka poraza HDZ-a na izborima.
Kažu treneri da se iz poraza može naučiti više nego iz stalnih pobjeda.
A što je Andrej Plenković mogao naučiti iz svog poraza na europskim izborima?
Jer bio je to poraz i bio je to njegov poraz - kao premijera i kao šefa HDZ-a.
On je izvukao zaključak kakav se i mogao očekivati: prvo je poraz proglasio pobjedom, a onda krivnju, uz pomoć svojih jataka iz Predsjedništva, lansirao na sve moguće adrese.
Optužio je medije koji "sve izokreću", ali ne i ministre i dužnosnike HDZ-a koji su sa svojim skandalima, aferama, "izokretanjem" imovinskih kartica i izokretanjem istine medijima davali municiju.
Optužio je sindikate zato što su skupili potpise protiv njegove mirovinske politike, i to zamislite, u predizborno vrijeme. Kako su se samo usudili?
Optužio je HDZ-ov teren što se nije dovoljno angažirao u mobilizaciji birača, ali ne i sebe što je sastavio listu na koju su mnogi njegovi birači frknuli nosom i otišli glasati za populiste i nacionaliste.
Crni labudi i crna desnica
Na Predsjedništvu je navodno prst optužbe bio uperen i prema Katoličkoj crkvi i biskupima koji su se udaljili od HDZ-a. Kao da bi njihovu podršku Plenković uopće želio.
Naravno, spomenut je i "crni labud". A u očaju forsira se lažna računica o tome da je za peti mandat falilo samo 1400, a ne 7500 glasova.
Međutim, posebno mjesto rezervirano je za Milijana Brkića.
"Ja ga nisam vidio u kampanji, nije pridonio ništa", kazao je jučer Plenković, produbljujući sve otvoreniji sukob sa zamjenikom predsjednika HDZ-a.
I eto nam paradoksa: Plenković je proteklih mjeseci činio sve da marginalizira Brkića, da se distancira od njega i njegovih afera, a sada mu zamjera da se nije dovoljno angažirao u kampanji stranke i stranačkog predsjednika koji ga se odriče.
Ili još bolje: kako je Plenković očekivao da Brkić bude vidljiv u kampanji, kad je opterećen aferama, posebno aferom SMS, pravosudnim progonom, optužbama i optužnicama?
Ako ništa drugo, Brkić je svojim distanciranjem učinio uslugu HDZ-u.
Osim, naravno, ako nije ispod žita radio protiv HDZ-a i Andreja Plenkovića. Što bi se od njega i očekivalo.
Kome sada treba Brkić?
Ipak, kako je Plenković zamislio da bi Brkić mogao pridonijeti HDZ-u koji je navodno očišćen od desnice kojoj Brkić pripada te koji se nastoji odmaknuti od kriminala i afera kojima je Brkić opterećen?
Da je HDZ ostvario pet ili šest mandata, Plenković bi to iskoristio kao argument za dodatno eliminiranje Milijana Brkića. Sad kad je Plenković podbacio, Milijan Brkić za to snosi odgovornost.
Još jučer, Milijanu Brkiću pripremao se teren za uhićenje i procesuiranje. Pa nije valjda Plenkovićev HDZ ovisio o takvom Brkiću?
Doduše, ovisio je o optuženiku Božidaru Kalmeti koji je kumovao u porazu...
Plenković je, dakle, optužio i okrivio sve osim samoga sebe.
Nije čak ni priznao da je doživio poraz, premda je osvojio isto mandata kao i Davor Bernardić. U Hrvatskoj možda čak i jedan manje, ako se uzme u obzir Bosna i Hercegovina.
No sama činjenica da se traga za "crnim labudom" govori o tome da je pobjeda zaboljela kao poraz.
Spustio se na zemlju
I ako je izgubio, dobro da je izgubio jer se Plenković previše osilio i razbahatio. Poraz je najbolji način da se vlastodršci spuste na zemlju i svedu na mjeru.
I da iz tog poraza nešto nauče.
Pitanje je što će Andrej Plenković doista naučiti. Rekao je da neće odustati od umjerenog desnog centra, ali njega gubi svojom politikom u Vladi, zaštitom kompromitiranih, nekompetentnih i lažljivih ministara, kao i komplotiranjem s Milanom Bandićem i preživljavanjem kroz trgovanje glasovima.
Time je isprovocirao i stranačku desnicu.
A taj umjereni centar gubi i svojim povremenim, oportunističkim koketiranjem s radikalnom i klerikalnom desnicom.
Možda HDZ nije za njega
Možda je tražio priznanje javnosti zbog umjerene i pristojne izborne liste, ali nju nije tako sastavio radi dobrobiti Hrvatske, nego radi vlastitog preživljavanja u stranci. On je bio jedan od glavnih uzroka poraza, a sada se pravi kao da s time nema veze.
Ako je Plenković išta naučio iz ovog poraza jest to da je HDZ stranka i nacionalističke, tvrde, konzervativne radikalne desnice na kojoj je odrastao i kakvu je kao stranka njegovao. I da kao takav, možda nije prava stranka za njega.
Ili kako je to jednom rekao Zoran Milanović: "Plenković pripada liberalnoj struji SDP-a".
No u tom slučaju, nema kompromisa. Nema više Thompsona i Tuđmana, nema "dvostrukih konotacija" i Bleiburga. Nema dodvoravanja Katoličkoj crkvi i biskupima, kao u zadnjem tjednu kampanje. Plenković mora biti, što bi se reklo, vjerodostojan.
Poraz je dobar kad se iz njega nešto nauči. U suprotnom, to je samo početak kraja.
