Čak 90 posto učitelja odbilo je ponudu premijera Plenkovića za okončanje štrajka. Otkrio je da se neke ipak u ovom društvu ne može kupiti, kao i da dignitet jedne profesije - izražen kroz koeficijente - važniji od veće plaće.
Akademik Zvonimir Kusić uvjeravao nas je ovih dana da će "tiha većina" učitelja na referendumu prihvatiti ponudu Vlade za povećanje plaća.
Pa je 90 posto učitelja ipak odbilo tu ponudu.
I nije to bio bilo kakav referendum. Nije se odlučivalo samo o plaćama, povišicama, dodacima i lijepim obećanjima. Odlučivalo se o ponudi predsjednika Vlade.
Bio je to, dakle, referendum o Andreju Plenkoviću. Na kojem je on neslavno propao. Loša karma na ulasku u izbornu godinu.
Sada se više ne treba govoriti samo o odlasku Blaženke Divjak s mjesta ministrice obrazovanja, već bi se moglo početi govoriti o tome da je premijer izgubio povjerenje u kompletnoj nastavničkoj struci, među svim zaposlenicima u osnovnim i srednjim školama.
Pa tako i u dobrom dijelu javnosti.
Odlučno "Ne"
Nakon 20 tisuća ljudi na Trgu bana Jelačića, sada je na referendumu poruku poslalo i 90 posto članova sindikata. I nakon 708 tisuća potpisnika peticije za referendum protiv mirovinske reforme, što je također bio plebiscit protiv Plenkovića i njegove Vlade, sada je devet od deset sudionika na referendumu poručilo "ne".
Jer, neke se očito ne može kupiti.
Plenković je bacio vreću novca na učitelje, hvalio se da im daje više nego što traže, ali ipak im nije dao ono što traže. I što je najgore, koliko god se dosad skrivao iza ministrice Divjak, iza akademika Kusića i ađutanta Frke Petešića, Plenković se ovoga puta osobno izložio i dao ponudu koja je išla na referendum.
I osobno je dobio odbijenicu. Vrlo jasnu i vrlo grubu.
On bi trebao navodno biti vrsni pregovarač, diplomat, krojač europske birokracije. Pa već mjesec dana ne može riješiti štrajk u školama.
Dignitet učitelja
I kao što je HDZ rušio bivše vladajuće garniture oslanjajući se na dignitet branitelja i dignitet Domovinskog rata, sada bi mogao pasti žrtvom borbe za dignitet prosvjetara i zaposlenika u školama.
Očito ovdje više nije stvar u novcu, nego u dostojanstvu.
Dosad je Plenković uspio kupiti naklonost branitelja, kupuje naklonost Katoličke crkve, kupio je zahvaljujući buntu nastavnika i naklonost birokrata i uhljeba, dajući im povišicu koju nisu tražili. Kupio je koalicijske partnere, "žetončiće", nacionalne manjine, zastupnike, neke kritičare...
Ali eto, još nije uspio kupiti nastavnike.
Pljuska premijeru
Bila je to direktna pljuska premijeru, koji je stao iza ove ponude, promovirao tu ponudu, branio je u Hrvatskom saboru i pred novinarima, stavio iza te ponude sav svoj autoritet predsjednika Vlade. I naišao na masovnu odbijenicu.
Bio je to "crni petak" za Plenkovića.
Pa ako se već tjednima govori o tome da bi Blaženka Divjak trebala napustiti Vladu zbog štrajka i blokade u njezinu resoru, onda se nakon ovog referenduma može povesti rasprava i o tome ima li Plenković pokrića (vjerodostojnosti?) i dalje komunicirati s učiteljima, ali i voditi Vladu.
Pravio se velikodušan. I opet je propao.
Propao premijer
Propao je i nakon ucjena plaćanjem štrajka, i nakon zastrašivanja nastavnika slanjem policije u škole, i nakon širenja lažnih vijesti kako druge službe neće dobiti povišicu zbog učitelja, te da roditelji nemaju gdje ostavljati djecu kad nema škole (iako u svim školama postoji boravak).
Propao je s mrkvom, propao je s batinom.
Andrej Plenković ne voli neuspjehe i nije dosad navikao na neuspjehe.
Ali caklina je opet pukla. I autoritet premijera na ozbiljnoj je kušnji.
