Iznenadit ćete se kojim ste sve mobilnim aplikacijama dali dopuštenje da vas prisluškuju
U današnje se vrijeme u mnogočemu oslanjamo na mobitele jer nam na razne načine olakšavaju život. Međutim, iako postoji mali milijun korisnih aplikacija, mnoge od njih mogu nas izložiti opasnosti. Pitali smo stručnjaka kako se zaštititi
Vjerujemo da je gotovo svatko tko ima smartphone doživio situaciju u kojoj se osjećao kao da ga mobitel prisluškuje. Možda ste sa supružnikom razgovarali o tome kako trebate kupiti novi usisavač i odjednom vas društvene mreže bombardiraju oglasima za usisavače. Na storyju ste vidjeli kako je vaša prijateljica otputovala u Barcelonu i pomislili kako biste je i vi voljeli jednom posjetiti. Ali samo što vam je to uopće palo na pamet, mobitel vam je počeo izbacivati obavijesti za jeftine letove u Španjolsku. Jesu li to samo slučajnosti ili vas telefon zaista špijunira?
Aplikacije koje vas prisluškuju
Kako navodi Reader's Digest, u svijetu u kojem su svi konstantno online i u kojem u gotovo svakom trenutku možemo u stvarnom vremenu pratiti što se sve važno događa diljem Zemlje, vrlo je lako smetnuti s uma kako je potrebno vrlo malo informacija da nas netko hakira i naruši nam privatnost. Kao kad, primjerice, skinete neku aplikaciju i date joj pristup mikrofonu ili, drugim riječima, dopuštenje za prisluškivanje. I vrlo je vjerojatno da ste to omogućili aplikacijama koje koristite svaki dan, poput Facebooka, Instagrama, WhatsAppa i Facebook Messengera.
Osim njih, Reader's Digest tvrdi da su opasnosti od neovlaštenog prikupljanja osobnih podataka i prisluškivanja najčešće prisutne u aplikacijama za upoznavanje (Tinder, Grinder i slično), dječjim aplikacijama koje nemaju recenzije te koje pohranjuju video i audiosadržaj na mobitel te aplikacijama za prognozu vremena i za kućni videonadzor. Zapravo, kako prenosi članak, svaka aplikacija dolazi s određenom razinom rizika.
Kako se zaštititi?
Sve što možemo učiniti kao "obični korisnici" je pokušati smanjiti taj rizik na najmanju moguću mjeru jer, kako objašnjava Alen Delić, konzultant za informacijsku sigurnost i zamjenik predsjednika Hrvatske udruge menadžera sigurnosti, potpuna sigurnost u online svijetu ne postoji.
- Najbolje rješenje je oprez. Trebamo proučiti politike privatnosti i uvjete korištenja te razumjeti koje podatke servisi prikupljaju, kako ih koriste i dijele s drugima. Trebamo i kontrolirati postavke privatnosti i postavljati granice na podatke koje dijelimo sa servisima, kao što je uskraćivanje pristupa fotografijama, mikrofonu, imeniku i slično, u slučaju da znamo ili procijenimo da servisu takvo nešto nije potrebno da bi nam pružao određenu funkcionalnost - savjetuje.
Međutim, mnogi korisnici nisu svjesni da gube privatnost jednom kad svoje osobne podatke daju nekom od servisa koje svakodnevno koriste. A bez svjesnosti o tom problemu izostaju koraci za zaštitu, o kojima inače možete više saznati na platformi #BoljiOnline. Riječ je o platformi za edukaciju online korisnika, na kojoj možete naučiti sve o ispravnom korištenju tehnologije te svega onog što ona donosi.
- Kao korisnici, davanjem svojih podataka dajemo i svoje povjerenje da će se ti podaci koristiti za legitimne svrhe te da će ih određeni servis primjereno i štititi. To, nažalost, vrlo često nije slučaj zato što većina aplikacija interes za zaradom stavlja na prvo mjesto, pa su druge funkcionalnosti često prioritet naspram sigurnosti. Ali kao korisnici moramo se usredotočiti na traženje bolje sigurnosti, a ne olako stavljati zabavu i zadovoljstvo iznad te sigurnosti i prihvaćati sve što nam nude na pladnju današnje aplikacije i servisi - upozorava Delić.
Zašto aplikacije uopće 'prisluškuju'?
Kad postanemo svjesni da nas prisluškuju, možemo se zapitati zašto se to uopće događa. Što mobilne aplikacije i servisi rade s tim naizgled nevažnim informacijama?
- Kao prvo, ne bih to zvao prisluškivanjem, no razumijem zašto ono ima negativne konotacije, posebno kada dođe do određenih šteta za korisnike - objašnjava nam naš sugovornik i pritom dodaje da postoje dvije kategorije takozvanog prisluškivanja o kojima u ovom slučaju možemo razgovarati.
Prva je prikupljanje podataka tako što korisnici nisu potpuno svjesni koji se podaci i za što koriste te curenje legitimno prikupljenih podataka, koji se onda mogu koristiti za neke druge svrhe. U tom smislu, dio podataka ima vrijednost za oglašivače jer mogu bolje plasirati svoje oglase, posebno ako je u to uključeno i profiliranje korisnika, a drugi dio podataka služi za poboljšanje korisničkog iskustva.
- Kad govorimo o prvom segmentu, onda vrijednost proizlazi iz toga da organizacije žele imati što je moguće više podataka kako bi mogle bolje targetirati korisnike, što im na kraju donosi zaradu. S druge strane, svaki podatak na tržištu ima određenu vrijednost, pa i zlonamjerne osobe žele iskoristiti taj potencijal - kaže Delić i poručuje za kraj:
- Moramo raditi na tome da razumijemo kako i s kojom svrhom određeni pružatelj usluge radi s našim podacima. U konačnici, oni ovise o nama korisnicima. Tek kad to razumijemo, svatko za sebe može donijeti odluku što mu je prihvatljivo a što ne. Međutim, za to nam je prije svega potrebna svijest koja podrazumijeva i činjenicu da postoji potencijalna opasnost da ćemo pretrpjeti neke štete. Primjerice, ako netko dođe do naših podataka a da mi to nismo htjeli, ako netko zarađuje na njima, ako nam plasiraju oglase na temelju naših pogrešno izrađenih profila i slično.